Brojni su oni koji svakodnevno razmišljaju o pokretanju vlastitog biznisa pa danonočno mozgaju o tome što bi mogli raditi, no rijetkima se upali ona čarobna lampica i osvijetli im put te krenu u nekom sasvim nepoznatom smjeru. Upravo to se pred 14 godina dogodilo Koprivničancu Manuelu Markoviću, koji je od nule i jedne slučajne kupovine materijala danas dogurao do vlasnika trgovačkog društva s 22 zaposlena.
Njegovo društvo Sonitus d.o.o., već se 13 godina bavi proizvodnjom materijala za akustiku i panela za smanjenje unutarnje buke, a ove je godine proglašeno najuspješnijim malim trgovačkim društvom Koprivničko-križevačke županije. Također, ove mu je godine za postignute uspjehe i doprinos u gospodarstvu, Hrvatska gospodarska komora dodijelila priznanje Zlatna kuna, a samim time, Marković konkurira za isto priznanje na nacionalnoj razini.
– Godine 2007. opremao sam iz hobija svoj tonski studio koji sam namjeravao iznajmljivati drugima za potrebe snimanja. Kad smo došli do pitanja akustike prostora trebao sam nabaviti tzv. piramide, kojih nije bilo nigdje kod nas pa sam ih uz pomoć gospodina Gajskog, vlasnika Eurospužve, uvezao iz Slovenije. Ostalo mi je viška koji sam stavio na Njuškalo i to je otišlo u 10 minuta. Tu sam shvatio da ta roba ima potencijala i počeo je uvoziti. U godinu i pol dana našao sam par trgovina koje su to kupovale od mene pa je onda bilo sve više upita ‘imaš ovo, imaš ono’, a ja nisam imao jer sam samo preprodavao sirovinu. Tako sam 2009. odlučio kupiti prvu mašinu, uz pomoć roditelja i gospodina Gajskog. To je bila CNC mašina za rezanje spužve i tu je lagano sve krenulo – prisjetio se Manuel svojih početaka.
Tih prvih godina proizvodio je podloške za zvučnike, pa su krenuli s akustičkim panelima odnosno apsorberima zvuka. Godine 2010. Manuel se posvetio isključivo njihovoj proizvodnji. Godine 2013. stvari su se zahuktale, ulaskom Hrvatske u Europsku uniju poklopilo im se da je njihov proizvod kicker denfer za bas bubanj na sajmu u Frankfurtu postao pravi hit i tražena roba na njemačkom tržištu.
– Krenuli smo s njegovim izvozom za Njemačku i to je išlo sve bolje. Godine 2016. kupio sam prvu halu i tu smo počeli proizvoditi sve više i više, proizvod ovaj pa onaj s kojima smo obilazili razne sajmove u Njemačkoj, predstavili se u Los Angelesu, a danas ih distribuiramo po cijelom svijetu – kaže ovaj uspješan poduzetnik.
Njihovi paneli apsorbiraju zvučne valove te se koriste za opće smanjenje buke, poboljšavanje razumljivosti govora i ograničavanje odjeka unutar zatvorenih prostorija poput studija, soba za sastanke, dvorana, predavaonica, radnih soba, ureda, igraonica i slično.
– Proizvodimo panele za optimizaciju akustike proizvoda, što ljude zbunjuje. Ne radimo panele kojima si obučeš zid pa te više nitko na van ne čuje nego radimo panele s kojima je zvuk ugodniji unutar prostora u kojem boraviš, paneli smanjuju jeku i buku unutar njega – pojašnjava.
Prvi kupci bile su im osobe koje su uređivale svoj kućni studio, audiofili koji su si sređivali slušaone, a sad je to otišlo u širinu.
– Kod ljudi se sve više budi svijest o akustici. Vani je to već normalno. Primjerice, kod novih zgrada, svi kuže da među betonom i ravnim plohama, gdje je sve glatko i nema ničega, vlada velika buka i jeka. Danas se našim panelima oblažu uredi, hoteli, restorani koji koriste razne proizvode poput stolnih pregrada, visećih elemenata kako bi prostor učinili što ugodnijim. Više nema segmenta gdje to nije prisutno. Paralelno s tim i konkurencija na tržištu je narasla, ali mi smo se pozicionirali kao pravi proizvođač po modelu in house, što znači da možemo odraditi sav posao od nule do kraja, poput obrade metala, spužve, drva, nudimo lasersko rezanje, lakiranje, flotiranje, sve možemo sami – priča Marković čiji proizvodi se izvoze u 30 zemalja svijeta, od Australije, Amerike, Emirata, Perua pa duž i poprijeko cijele Europe.
Iako proizvode i artikle pod vlastitim brandom, budućnost vide u proizvodnji robe za druge. Najzvučniji kupac im je Thomann, najveći muzički dućan na svijetu lociran u jednom selu u Njemačkoj, koji putem online shopa ostvaruju preko milijardu eura prometa godišnje.
– Nazivao sam ih, slao mejlove. Bilo je teško dobiti od njih neki konkretan odgovor onda sam odlučio napraviti par proizvoda i to im poslati. Kad su ih vidjeli priča je krenula u drugom smjeru. Krenuli smo pomalo s njima, a danas je suradnja ogromna, oni su nam daleko najveći kupac, to je to što nas gura naprijed – veli.
I dok su mnogi pandemiju koronavirusa doživjeli kao krizu, ova je gopodarska branša baš poput svih onih koji su se bavili uređenjem interijera, radila punom parom.
– U tom smo se periodu proširili, no iako je posao cvjetao, svjesni smo bili da je korona tu tek privremeno, da će proći i posao će se vratiti u normalu pa smo istovremeno radili na proširenju proizvoda, materijala i usluga koje nudimo, što se opet pokazalo pametnim jer kad je koronakriza počela jenjavati, ljudi su prestali kupovati. Taj prodajni dio je padao, ali ovaj dio koji smo uveli kao dodatnu djelatnost je krenuo. Znate, lako je doći gore i napraviti veliki promet, no teško je ostati na nivou i ne vratiti se u rikverc. Sad nema korone, prošlo je naše zlatno doba i dočekali smo novu krizu gdje cijene materijala abnormalno skaču. Posla je manje, pogotovo od početka rata u Ukrajini koji se reflektirao i na naše poslovanje gotovo preko noći. Zasad smo još na nekom levelu gdje nismo u nikakvoj opasnosti, ali prije smo radili u dvije smjene, a sad radimo jednu i sve stižemo. Istina, doprinos tome su i novi prostor i nove mašine koje imamo, ali sve je skuplje, pa nam je u konačnici i isplativije raditi jednu smjenu – objašnjava on.
U izgradnji svog poslovnog carstva koristio je uglavnom bankovna kreditna sredstva, dok na europska nije želio računati.
– Pisali smo projekt, ali su nas stavili na čekanje, a ja nemam vremena čekati. Ne mogu kupcu kojeg trenutno imam ‘na udici’ reći da ću nešto realizirati kroz tri godine. No, trenutno imamo sve pa možemo razmišljati o nečem što nam nije hitno i prijaviti se za nešto na što možemo čekati. Druga stvar je da smo primjerice unazad dvije godine zaposlili 10 ljudi, imali rast prometa više od 300 posto, izvozimo 98 posto proizvodnje i ne prođemo na natječaju pa se onda pitam tko to dobije, padnemo jer nemamo zaposlenu osobu s invaliditetom ili jednak broj žena i muškaraca – kaže.
Zadovoljan je nagradom koji mu je uručila Hrvatska gospodarska komora, no ipak, najbitnije je kad čovjek sam osjeti da je zadovoljan postignutim uspjehom.
Za budućnost svog poslovanja ne brine jer se svijest o važnosti akustičnosti prostora kod ljudi tek počinje nazirati.
– Uzmi dva ista prostora. Jedan nema akustiku, drugi ima. U jednom se osjećaš dobro i super, ali uopće ne kužiš zbog čega, a dok skužiš razlog, tu sve počinje. Još jedna bitna stvar u našoj filozofiji poslovanja je da krajnjim kupcima ne prodajemo direktno nego preko distributera ili izvođača. To je ta pozicija čistog proizvođača. Stvar funkcionira tako da se neki Pero javi na javni natječaj, mi mu damo ponudu, on montira traženo, na kraju zaradimo i mi i on i priča ide. Ako mi odemo direktno do kupca i ne surađujemo s nikim, srušit ćemo svima cijene i svi će biti ljuti na nas. Mišljenja sam, a i pokazalo se da tu poslovnu mrežu danas treba itekako održavati i štiti svoje dilere i prodavače i to je ta cijela filozofija koja najbolje funkcionira – otkrio nam je na kraju Manuel.
