Marko nije htio ugoditi našim nagovorima da na ruku, za poziranje stavi pauka, jer se ne smatra dovoljnim mazohistom da bi riskirao otrovni ugriz s bolnim posljedicama.
Tko misli da je za ljubimca imati pauka uzbudljivo ili prestrašno, prevario bi se u oba slučaja. U stanu koji dijeli s 30-ak cimera, ugostio nas je Marko Petković i pokušao upoznati s njima, ali rijetki od njih žele protegnuti vlastita četiri para nogu izvan svojih jazbinica.
– Svi očekuju neku akciju, ali nažalost, nije to pas koji će skakati oko vas. Njima je dovoljno vrlo malo prostora i najčešće ne izlaze izvan svojih rupa – objašnjava nam Marko koji je i sam bio pomalo razočaran kad je kupio prvog pauka kojem je poprilično dugo trebalo da naraste i uopće počne jesti.
– Kad sam jedan primjerak odnio na parenje prijatelju, oboje su čamili sat vremena dok ženku nismo pogurnuli mužjaku. Sam proces je skroz neromantičan, a nakon toga mužjak hvata suprotni pravac da ne bi ostao pojeden – doznajemo od našeg sugovornika.
Osim pauka, u Markovom stanu žive još i dva škorpiona, rak, vrlo zanimljiv afrički paučnjak Damon diadema poprilično izvanzemaljskog izgleda, a nedugo je iz prirode Marko udomio i jednu damu koju smo zatekli za ručkom – bogomoljku.
Marko nije htio ugoditi našim nagovorima da na ruku, za poziranje stavi pauka, jer se ne smatra dovoljnim mazohistom da bi riskirao otrovni ugriz s bolnim posljedicama. Ipak, oprez mu je na prvom mjestu.
– Pauci nisu životinje za maženje, niti bi njima išta značilo da ga stavite na sebe. Ne držim ih radi toga, te koliko god se oni slabo kretali, pa to djeluje dosadnjikavo, meni cijela briga o njima počevši od pravljenja i opremanja terarija i polica za njih, preko hranjenja i promatranja procesa kroz koje prolaze, snimajući filmiće s njima, predstavlja zanimaciju – priča naš sugovornik koji poštuje intimni prostor svojih ljubimaca te koji izrađuje, primjerice, od kutija za CD-ove, a oprema ih panjevima i korama drveta koje nalazi u šumi.
Posjetitelji ulaskom u stan ovog paukoljupca, uglavnom očekuju džunglu, kaos, mreže po svim kutevima i pauke koji su se razmilili svuda unaokolo. Ipak, ne biste povjerovali koliko su, u policu vojnički posloženi terariji, savršeno uklopljeni u koncept ovog maštovitog i urednog stana.
Jedna od životnih promjena kroz koje pauci prolaze, a za koju većina nas nije znala, jest potpuno mijenjanje ljušture, tako da smo pri prvom pogledu na Markove police, pomislili da čuva njihove preparirane leševe pribadačama pričvršćene na stiropor.
– Pauci rastom mijenjaju svoj egzoskelet koji čuvam da bih mogao pratiti proces njihova rasta – pojasnio nam je ovaj neobični kolekcionar i ispričao kako se odlučio na ovakav hobi.
– U osnovnoj sam školi prijateljima lagao da imam doma tarantulu pa kad bi me netko tražio da mu ju pokažem, onda bih se izgovarao da baš sad ne mogu. Na mamino oduševljenje, doma sam redovno nosio pauke križare, ali mi nije dozvoljavala da ih zadržim. Kad sam napokon uselio u svoj stan, razmišljao sam o ljubimcu, ali sam zaključio da tako skučen prostor nije pošten prema mački ili psu, pa sam odlučio da bi sad napokon bio dobar trenutak nabaviti pauka. Nakon prvoga, uloviš se kako guglaš promatrajući karakteristike nekih drugih, i samo nastaviš niz – prepričao nam je Marko tijek stvaranja svoje ovisnosti stare tek dvije godine.
Saznajemo da je svaki pauk otrovan, ali ovisi u kojoj količini – oni Novog svijeta slabije, a oni Starog jače.
– Da vas ugrize ova američka tarantula, to bi bilo poput uboda pčele, dok bi vas ove afričke i azijske vrste vjerojatno poslale u bolnicu na injekcije protiv bolova i tjedan dana proklinjanja odluke da se igrate njima – pokazuje nam Marko i priča kako se pauci hrane na način da ispuste otrov u plijen koji razvodni njegovu srž, pa ju isisaju dok iza njih ostane samo prazna ljuštura kukca.
Kako nas ovaj ljubitelj pauka informira, ni jedna tarantula nije smrtonosna za čovjeka, a dlakave su zato što su slijepe pa im dlačice služe kao senzori kojima detektiraju vibracije plijena ili prijetnje. Cijene im se kreću od 80-ak kuna preko 850 koje je Marko dao za plavu tarantulu, pa do 400 eura za vrstu koju priželjkuje, veličine 30 centimetara sa zubima od dva centimetra.
– Na cijeni su ženke, jer one žive 15-20 godina, dok mužjaci umiru poslije dvije godine, nakon što spolno sazriju. Bavljenje paucima cijela je znanost i spoznaje o njima konstantno se mijenjaju. Danas shvaćamo da je način na koji su ljudi držali pauke prije 20-ak godina bio potpuno pogrešan – kaže nam sugovornik i otkriva nam karakteristiku po kojoj se pauci dijele na one koji žive u dupljama drveća te one koji se kreću po zemlji odnosno buše si nastambe duboko u njoj.
Marku se jednom dogodilo da mu je pauk pobjegao, ali bez posljedica.
– Netom što sam ga kupio i donio kući, ostavio sam ga preko noći u priručnoj posudici i ujutro samo zatekao odškrinut poklopac. Očito se radilo o nekoj upornoj vrsti. Hvala bogu, našao sam ga – zanimljive su Markove anegdote koji kaže da ga još nikad pauk nije ugrizao, ali da se takve nezgode događaju, primjerice pri hranjenju, no uglavnom iz neopreza.
Marko svoju strast planira proširiti na otrovne žabe i kameleona, pa ćemo jednog dana i njih moći promatrati na njegovom Youtube kanalu na kojem ima 674 pretplatnika. Zmiju, ipak, kako kaže, nikad neće nabaviti jer je tako obećao djevojci.
Kako to izgleda u svijetu pauka i informacije ukoliko imate ikakvih pitanja, možete saznati na Markovoj facebook stranici.
