Sve oko nas je dizajnirano, od ljudi ili od prirode. Prema tome, što može biti kreativnije od dizajna!? Na početku imaš prazan veliki papir, a zatim nešto genijalno za pokazati, priča nam Mihaela Toth, mlada koprivnička umjetnica, dizajnerica i ilustratorica.
Nešto genijalno vidjeli smo u Knjižnici i čitaonici Fran Galović u sklopu čijega je programa Prostor za vas izlagala radove. Da za nervozom pred javno prezentiranje u njezinu slučaju nema potrebe jasno je kada nam je nabrojila izložbe kojih je bila dio. Dizajn za etiketu vina Rose Kutjevo predstavila je na Zagreb Desing Weeku 2020., u popularnom klubu Močvara objesila je plakat za Noć mračnog cirkusa, tu su i plakat županjskog benda Opća opasnost povodom promocije njihova novoga albuma te dvije godine zaredom izlaganje u muzejima kao dio Noći muzeja. Njezinih ruku djela možda ste uočili na božićnim i uskrsnim sajmovima ili u zagrebačkim muzejima, pa i u sklopu Dana otvorenih vrata ili Dana škole.
Premda je na početku umjetničkog pravca, ima se čime pohvaliti.
– Jako sam sretna zato što se školujem za ono što volim i u čemu se osjećam dobrom – kaže.
Olovka, ugljen, marker, ulje na platnu ili staklu, tuš i pero, šaranje po zidovima pa i digitalni oblici izražavanja, Mihaela crta svime i svačime.
Zaključenjem jedne faze života, one u Osnovnoj školi Đuro Ester u Koprivnici, otisnula se u Zagreb. Posljednje četiri godine učenica je Škole primijenjene umjetnosti i dizajna, što je žarko željela ostvariti jer se, vjeruje, radi o najboljoj obrazovnoj instituciji toga područja. Kako i srednjoškolski period prilazi kraju, valja odlučiti – koji fakultet upisati?
– Nisam odlučila, pokušat ću odabrati onaj koji će mi omogućiti ostvarenje daljnjih planova. Konkurencija i kriteriji za upis na najbolje fakultete zaista su, ono, brrr – najavljuje Mihaela, objašnjavajući kako je u koprivničkoj knjižnici predstavila radove nastale iz zabave, ali i one koje će smjestiti u dizajnersku mapu potrebnu za upis na fakultet.
Često, posebice u podravskome kraju obojenom utjecajem naive, sin ili kćer naslijede poriv za slikanjem od mame, tate, dede ili bake. U Mihaelinoj obitelji to nije slučaj. Sama je, ali uz svesrdnu podršku najbližih, krenula stvarati. I to svim tehnikama – od olovke, ugljena, markera i bojica preko ulja na platnu ili staklu, tuša i pera pa do šaranja po zidovima. Dakako, godina je 2021. pa se mašta nerijetko manifestira i kroz digitalne oblike izražavanja.
– Najdraži su mi ulje na platnu i bojice! Volim miješati i blendati nijanse, volim eksperimentirati i za svaki rad dati sve od sebe kako bi bio bolji od prethodnog – napominje Mihaela.
Posao iz snova? Dizajniranje automobila za Porsche.
Mihaela je umjetnički miks svega i svačega. Tome svjedoči popis tema koje obrađuje. Primjerice, obrađuje pejzaže, mrtvu prirodu ili kreira dizajne za naljepnice, ali crta i anime likove, likove popularnih japanskih animiranih filmova i serija.
– U slobodno ih vrijeme volim i gledati. Urnebesno su zabavni i uzbudljivi. Divim se animaciji i voice actingu koji su savršeni. I da, definitivno mi se sviđa kako crtaju! Inače, u kontaktu sam s Toddom Haberkornom koji posuđuje glasove anime likovima. Povezali smo se tako što je na Instagramu komentirao moje crteže anime likova – prepričava nam, otkrivajući kako slobodno vrijeme, također, rado provodi kuhajući, pripremajući tzv. Piletinu ala Miha, skejtati gradom ili uživati u prikupljenim naljepnicama brendova od banana, još jednome u nizu hobija.
Sada kada ste upoznali i taj dio Mihaeline osobnosti, vjerojatno se nećete čuditi da joj je renesansa omiljeno umjetničko razdoblje, a, potpuno suprotno, posao iz snova dizajniranje automobila za Porsche. Nema pravila, poentira, ono što joj zapne za oko prezentira u njoj zanimljivoj verziji.
– Znam da mi je dizajn uspješan ako izazove wow efekt i ako istovremeno ponudi neku funkcionalnost kao rješenje problema. Zašto bi to netko kočio ili zabranjivao? Zato sam zahvalna svojoj obitelji što me zaista podržava, pa i tjera da mi svaki sljedeći rad bude još bolji. Zbog toga mi dizajnirati nije teško, svoj proces dizajna ne forsiram, samo pustim da izađe iz mene i pokaže se na papiru – zaključuje Mihaela, zahvalna roditeljima, profesorima i svima koji su na nju utjecali.
Možda se, eto, jednoga dana na papiru pokaže koncept automobila u koji će imati priliku uskočiti i odvesti se. Tko zna.
