Nikolina Sanković iz mjesta Grdak, koje se nalazi u sastavu općine Sokolovac, javila nam se s problematikom prisutnom već dugi niz godina, a koja se tiče derutne županijske ceste koja prolazi kroz naselje.
Kazala je da nakon niza zahtjeva prema nadležnima za njezinim neophodnim asfaltiranjem i uređenjem bankina, Županija uprava za ceste (ŽUC) nije reagirala pa joj nije ostalo drugo nego javno u medije iznijeti problem.
– Mi smo malo selo, općinsko, ali cesta spada pod županiju. Jako je loša, kroz nju voze ogromni traktori koji ne prilagođavaju brzinu pa ju tako još više uništavaju. Djeca nisu u mogućnosti voziti ni bicikl normalno, a kamoli oni najmlađi koji su tek prohodali da bi prošetali. Oni dođu, stave malo asfalta na rupe i poprave sve do idućeg traktora koji opet slomi ‘popravljeno’. Pa ako već nije radi nas koji trgamo aute, kojih nije šteta, jer su stari 30 godina, i koje si jedva priuštimo, bar onda radi djece koja ostavljaju mobitele i tablete i izađu van na igru, na vožnju ili pak u šetnju pa uživaju na čistom zraku – napomenula je.
U vezi navedene problematike, zaputili smo se u spomenuto naselje u kojem smo zatekli najstarijeg mještanina Stevana Dragosavljevića (82), koji nam je potvrdio ‘noćne more’ mještana.
– Prije mjesec dana ‘nabacili’ su zakrpu. Bila je velika rupa da niste mogli proći autom, morali smo loviti bankinu. Sanacija potraje dva, tri mjeseca, jer malo jača kiša odnese šoder, i opet ista stvar – kazao je.
Ivan Sanković se složio i istaknuo da su kontaktirali Općinu Sokolovac i Županijsku upravu za ceste.
– Oboje su nam kazali – to nije na nama, no cesta gdje su rupe je županijska – upozorava.
Ukazao je i na problematično ‘raskrižje’ kod raspela koje je često poprište prometnih nesreća.
– Nepregledno je, ne postoji nikakva signalizacija da se zna koja je od dviju cesta s prednosti prolaska. Glavna cesta je zavojna i nepregledna, pa treba stati na pola raskrižja da se provjeri prometna situacija, dolazi li netko iz suprotnog smjera. Tu voze oni koji imaju vinograde, školski autobus, veliki kamioni s trupcima i traktori koji zauzmu čitavu cestu i itekako jure – govori.
Dakle, na nepreglednom spoju općinske i županijske ceste ne postoji prometni znak prednosti prolaska, a STOP jedva stoji, u što smo se, na licu mjesta, uvjerili.
– Uvijek ga netko sruši, a malo jača kiša opet će ga prevrnuti – požalio se Stjepan Kos (65) podižući prevrnuti znak.
Od rođenja, kaže, živi u selu, a kuća mu se nalazi na rubu prometnice.
– Svake godine nezgode, neki dan je vozač opet izbjegao nesreću. Kad se desi nesreća, pomažem, mičem i šlepam aute s ceste – govori u nadi da će netko od nadležnih reagirati.
Barem da se postavi znak koji bi ukazivao na cestu s prednošću prolaska. I, eventualno, prometno zrcalo.
