Josip Cugovčan, etnograf i čuvar tradicijske baštine iz Podravskih Sesveta na svom je imanju priredio prikaz presušanja.
Nekad je nepisano pravilo bilo da se jedanput godišnje u vrijeme ljetnog solsticija iznosi van sve što se moglo i imalo iznijet iz kuće na „luftanje“. Vankuši, popluni, blazine, slamenjače, krpe, stolnice, tkano, natkano platno, odjeća iz ormara sve se to iznosilo van na sunce da se presuši.
– Jedanput godišnje naši su „stari“ presušali, a danas se malo tko toga sjeća i to radi. Za taj posao birao se poseban vruć dan bez vjetra i vlage, a to je uglavnom bilo u kolovozu jer je tad sunce visoko i dosta jako. Tad se po dvorištima mogla vidjeti raskoš i bogatstvo boja – kaže Josip Cugovčan.
Presušanje je, dodaje on, u biti imalo više higijenski i zdravstveni značaj. Sva posteljina i platno koje se izlagalo žarkom suncu zapravo se prozračivalo na suhom zraku i spremalo ponovno za upotrebu.
– Bila su to neka druga vremena kad nije bilo perilica i sušilica, a čovjek je to radio na neki sebi svojstven način u skladu s prirodom, a na mom imanju presušanje je i danas neizostavno – zaključio je Josip Cugovčan.
