Vozeći se po Apatovečkim brdovitim predjelima ugledali smo neobično i impozantno zdanje koje nas je privuklo i “pozvalo” da ga pobliže razgledamo. Radi se o križu visokom sedam metara, a kojeg je naš sugovornik 2012. godine poželio izgraditi, odnosno podići, što je i učinio.
Ivan Fabić, poduzetnik iz Kotoribe i otac devetero djece, gotovo se na dnevnoj bazi vozio ovom cestom. Jednog dana, prisjeća se s osmijehom, silom prilike morao je stati i obaviti nuždu, a da tako nije bilo ne bih se niti popeo na taj veličanstveni brijeg, niti bi ga nedugo nakon toga kupio.
– Popel sam se gore i onda sam skužil kak je tu gore lijepo. Bio je miran i sunčan dan, okrenuo sam se oko sebe i rekao samom sebi ‘Kad bi barem ovo bilo moje, meni se ovo zdopada’. To je bilo 2005. godine – prisjeća se Ivan.
Dodao je kako su on i njegova supruga Mirjana dugo čeznuli za ovako velikom parcelom jer su željeli djeci priuštiti mjesto na kojem mogu uživati u prirodi, a da je dovoljno veliko. Jer, ipak, oni su roditelji sedmero dječaka i dvije djevojčice. Brzo je Ivan pronašao vlasnika parcele i kupio željeno zemljište, a naredne godine provodio je tamo slobodne trenutke sa svojom obitelji.
Vrijeme je prolazio, mnogo piknika i raznih igara i druženja se izdešavalo na ovom brdu u Apatovcu, a onda je 2008. godine završio na operaciji srca.
– Bila je to velika kušnja za našu obitelj, velik stres i vrijeme kada smo financijski bili jako nestabilni zbog raznih kredita. Operiran sam na svoj 43. rođendan, 28. kolovoza. Sjećam se da sam se probudio nakon operacije i da mi je doktor čestitao rođendan – prisjeća se naš sugovornik.
Obitelj Fabić inače se bavi peradarstvom i nedugo nakon njegova oporavka bili su u procesu gradnje, Ivanu je ostalo nešto materijala koji je želio iskoristiti. Shvatio je da živ, da diše, da je posao ponovno počeo cvjetati, da je njegova obitelj blagoslovljena. I tako se stvorila ideja da od preostalog materijala izgradi križ.
– Bogu na čast sam htio to napraviti. Sve je to bilo u mojem srcu i mojoj glavi. Doveo sam dečke sim i rekao im da mi iskopaju rupu i da bum napravil križ, visok tri ili četiri metra u vrh glave. Na kraju sam morao otići nekam i dok sam se vratil, vidio sam da su dečki iskopali puno veću rupu i na kraju sam shvatio da je to Božji znak i napravio sam križ visok sedam metara i težak dvadeset tona – govori Fabić.
U samom početku obojao ga je u bijelo, a počeo je razmišljati i o tome što bi mogao napisati na njega. Kroz par dana stigao mu je još jedan znak.
– Malo sam prolazio kroz Bibliju i došao sam do Knjige otkrivenja gdje Isus u 22. poglavlju tri puta ponavlja ‘Pazi, dolazim uskoro’. Dok sam ja to pročitao, ma to je bilo to, to pišem, odmah sam pomislio. I tako sam stavio uskličnik, koji je tu u svojstvu riječi ‘pazi’ i ispod njega natpis ‘dolazim uskoro’ – objasnio nam je zašto baš ovo piše na križu.
Ubrzo nakon toga došlo je vrijeme i za blagoslov, a s obzirom na to da je jedan od njegovih sinova odlazio u samostan, trebalo je taj blagoslov napraviti prije 22. srpnja te 2012. godine. Nedjelja je padala baš na taj datum i lokalni svećenik nije mogao u isto vrijeme biti na dva različita mjesta.
– Rekao sam mu kako nam taj datum jedino paše jer nema smisla da imamo takav događaj, a da sin nije kraj nas. Dogovorili smo se kak si bum ja sam dopelal svećenika iz Kotoribe koji će održati misu. I tako smo i uspjeli sve napraviti. Sveta misa i blagoslov bili su 22. srpnja 2012. godine, a tek naknadno sam shvatio da se Božja ruka ponovno u sve uplela. Tek sam kasnije shvatio, datum blagoslova su bile iste brojke kao i ove iz Knjige otkrivenja. Znači, glava 22, stih 7, 12-20 Isusove su riječi koje sam upisao na križ, da bismo mjesecima poslije shvatili da je 22.7.2012. godine bio blagoslov. To nemre biti ništa drugo, nego Božji prst – pojašnjava Ivan i dodaje kako se taj dan u Apatovcu okupilo oko 120 ljudi, a sve su odlučili i počastiti besplatnim ručkom.
Od toga dana svake godine oko ovog datuma Ivan organizira misu na svom brdu, a na njoj se okupi i više stotina ljudi. Nakon mise svi se druže, a obitelj Fabić časti ručkom sve koji se okupe.
– Nakon 2015. godine, doznao je za sve ovo biskup Vjekoslav Huzjak pa me pozvao k sebi i nakon toga smo se dogovorili kako će misa biti jednom godišnje, a vodit će ju svećenici iz Bjelovarsko-križevačke biskupije – kaže nam Ivan.
Bilo je tu oko križa mnogo zanimljivih situacija, govori Ivan. Dodaje i kako su ljudi čudesno ozdravili nakon molitve na ovom brijegu. Jedan čovjek mu je priznao kako je prestao piti zbog molitve ispred križa.
– Jedna je gospođa, koja je imala rak, ozdravila. To se dogodilo prije dvije godine, sad je živa, zdrava, dela i sretna je. Molili smo se mi za nju i skupljali se oko križa i eto, sad je zdrava. A uoči same godišnjice dogodilo se čudo, na mom brijegu pojavila se slama savršeno složena po parceli, baš kao dva krila, a tragova ljudske ruke ili koraka nije bilo – govori.
O čemu se točno radi, Ivan Fabić pojasnio je u videu koji je sam snimio jutro prije svete mise.
Susjed ispod Fabićeve parcele se čudio slami, a Ivan mu je vješto rekao kako su anđeli imali posla cijelu noć.
– Ovo je bilo tako lijepo složeno, ja vam to ne mogu opisati – kaže Ivan i dodaje kako mu je žao što nije mogao dronom snimiti to čudo.
Reakcije mještana su različite, netko je vjerovao u čudo, netko ne.
– Pitao sam susjede je li bilo kakve oluje večer prije, rekli su da je bilo jako mirno. Da je vjetra bilo te slame bilo bi svugdje, ma to je čudo najveće – govori Fabić.
Vjera ovom čovjeku znači mnogo, kao i njegovoj obitelji, no Ivan priznaje da nije oduvijek bio praktični vjernik, iako je odgajan na takav način.
– Ja sam kao dečko, do neke 21. godine, živio baš lošim životom do svog obraćenja. Probao sam sve i svašta kaj mladi nisu i grijeh sam jako iskusio. Kad sam doživio susret sa živim Bogom, to me okrenulo za 180 stupnjeva i promijenilo mi život – povjerio se Ivan.
Dodao je kako je shvatio da je dotaknuo dno i kako je takav život u njemu ostavio duboki trag i nemir.
– Znao sam da griješim i svaki grješnik zna da griješi jer ima savjest. Nisam si sam mogao pomoći, alkohol, psovanje, cure to je bilo sve jače od mene. Sve dok na jednom seminaru svećenik nije položio ruku na mene. Ja sam u tom trenu osjetio kako je sve zlo izašlo iz mene. Probavao sam i prije toga promijeniti svoj život, ali nakon ovog seminara sve se promijenilo – rekao nam je Ivan.
Dodao je kako je danas sretan, ima veliku obitelj koju voli, deseto unuče je na putu, a kod njih je uvijek sve veselo i prepuno lijepih događaja.
Na samom kraju veseli se i ovogodišnjoj misi, koja pada na njemu važan i značajan datum, u subotu, 22. srpnja, a pozvani ste svi, kao i na druženje nakon obreda.
