Sat polako otkucava, Božić je sve bliže. Poštujući tradiciju i pokazujući kako im je stalo, ljudi jedni drugima kupuju poklone. Iako je izbor danas veći no ikad, ponekad i dalje ostajemo bezidejni u potrazi za unikatnošću.
Pronalazite li se u ovim riječima, razmislite o ukrasima i rukotvorinama koje stvaraju Anđelko i Draženka Trnski. Upotrebom kartona, papira, kutija, jute, špage, krep papira, suhog cvijeća, suncokreta, starih drvca ili šiba koje ljudi inače uništavaju, bračni par oživljava neživo.
– Ostaje nam lijepa uspomena, osjećamo zadovoljstvo. Recikliramo, stvarima koje bismo bacili pronalazimo život u drugom obliku – kaže nam Anđelko, umirovljeni narednik Hrvatske vojske.
Sve što možete vidjeti na fotografijama došlo je iz Draženkina kreativnog uma. Ne koristeći internet kao inspiraciju, oslanja se na vlastite ideje i radom izmorene ruke, uzevši u obzir da ima naporan posao na kojemu šiva navlake automobilskih sjedalica.
– Unatoč tome što me ruke bole, a k tome putujem 12 sati dnevno, uspijevam se motivirati jer me izrada ukrasa opušta i umiruje – tvrdi Draženka, dok Anđelko otkriva kako je davno željela biti cvjećarka.
Time, zapravo, sada ostvaruje nedosanjani san. Sve je krenulo kao hobi za kojim se povukao i suprug koji joj izrađuje podloške za aranžiranje. Zanimljivo, kao profesionalni vojnik cijeli život nalazio se u profesiji koja po svemu odudara od trenutnog hobija. Koji to više nije. Naime, kako bi zatvorili financijsku konstrukciju, zaradili koju kunu sa strane, otvorili su paušalni obrt. Da sve bude po zakonu, kažu.
– Željela sam iz ničega napraviti nešto, za nas. Vjerojatno me potaknulo sjećanje na baku koja je radila ruže od papira, ali i želja i volja za očuvanjem narodne baštine jer sam članica likovne sekcije Likresa. Otkako se suprug uključio, došli smo do razine na kojoj brže i bolje možemo napraviti neke ukrase – prepričava.
Između dva i tri sata, za kompleksnije radove i po šest, utroše na kreaciju. Iako uživaju, ponekad je naporno, ali svejedno nailaze na sitni problem – određivanje cijene.
– Krećem od toga da i ja mogu platiti, da bude pristupačno. Mnogi mi kažu da trebam tražiti više – priča Draženka.
Njihov rad već je sada prepoznat. Potražnja je sve veća, posebice pred blagdane. S ciljem proširenja, rukotvorine planiraju modernizirati kako bi se svidjele i mlađim generacijama.
