Pčelarstvo Prijić osnovano je 2004. godine, a Nenad Prijić, inženjer računarstva, odmah na samom početku govori kako ga je na to potaknula ljubav prema pčelama. Priča ipak ide nešto dublje od samog prvotnog objašnjenja, a počinje s Nenadovim djedom koji se nekad prije bavio pčelarstvom, a prije 22 godine Nenad je pronašao djedove košnice i odlučio ih staviti u ponovnu upotrebu.
– Nekad je svaka kuća imala pčele, pletene košnice. Danas nije tako. Sad se već 22 godine bavim pčelarstvom, od svoje sedamnaeste sam u tome, a službeno je OPG nastao prije 19 godina – rekao nam je naš sugovornik i dodao kako je većinom sve sam naučio, ali ipak, puno su mu znanja prenijeli i stariji kolege pčelari.
Prve rojeve pčela dobio je na poklon od svojih mentora, počeo je s njih pet, a danas ima između 250 košnica na šest lokacija. Iziskuje to puno truda kaže nam Nenad, puno košnje, puno održavanja, puno vozikanja od lokacije do lokacije po šumama i poljskim putevima.
– Samo dva tjedna mi treba da sve lokacije pokosim, a kad završim s posljednjom onda krećem ispočetka, a to je samo održavanje, košnica se još nismo ni dotaknuli. Rad s pčelama, vrcanje, sve drugo, puno je to posla – kaže Nenad.
Ako se pitate zašto nema sve košnice na jednom mjestu, odgovor stoji u tezi koju je pronašao u doktoratu njegova cijenjenog prijatelja. On je nakon dugog istraživanja zaključio da na jednom mjestu može biti do 35 košnica.
– To je broj na kojem su svi parametri na maksimumu, znači da je dovoljan prinos, dovoljno vode, da ne smetaju drugim pčelama, jer što je veća koncentracija pčela to je veća mogućnost za razvoj bolesti – kaže Prijić i dodaje kako rijetko koji pčelar radi na ovakav način.
Zadnjih pet godina smanjuje broj košnica, bavi se ekološkim pčelarstvom, a zadnje dvije godine uopće ne tretira ništa kemijskim sredstvima i ne prihranjuje pčele šećerom, već njihovim vlastitim, čistim medom.
– To je skupa proizvodnja, ja med ispod 15 ili 16 eura po kilogramu ne prodajem. Zato ljudi niti ne želi kupovati od mene, ali meni to nije cilj. Ne živim od pčelarstva, hvala Bogu, pa si mogu to priuštiti, a često i poklonim svoj med susjedima i obitelji – kaže.
Od kad je počeo na ovakav način proizvoditi med prinosi su mu drastično slabiji nego što ih je imao komercijalnim načinom proizvodnje.
– Ima nekih košnica koje taman donesu meda da ga pčele imaju samo za sebe. Koliko su si donesle za tu godinu, toliko im je potrebno za prezimljavanje – nastavlja Prijić i dodaje kako shvaća da se to novčano ne isplati jer ima skup proizvod visoke kvalitete.
Osim meda, naš sugovornik proizvodi i propolis, pelud i matičnu mliječ. Potražnje za njima ima, ali također ne toliko velike da bi se od toga moglo živjeti.
– Ima jedna stara poslovica, ‘Bolje džaba ležati, nego džaba raditi’, a ja džaba ne želim raditi. Kažem, prodaja mi nije neki cilj. A realno, danas rijetko tko može od pčelarstva živjeti, ono je propala grana koja je u opadanju – govori Prijić.
Ovom pčelaru mnogi kažu da je lud, a oni koji su zaljubljenici kao i on, podržavaju ga.
– Ja unatrag pet godina samo jedan jedini med pčela vrcam, a to je cjelogodišnji med. Znači, kompletno ostavljam med pčelama da one imaju za svoje življenje, a onda na kraju pčelarske godine prođem po košnicama te ako ima viška to uzmem, a ako ima manjka onda taj višak ostavim u tim košnicama – pojašnjava naš sugovornik i dodaje kako jede samo cjelogodišnji med, dok drugi ljudi jedu samo bagremov ili kestenov ili neki treći.
Ovaj zaljubljenik u pčele i med koristi i poticaje Grada Koprivnice, odnosno poljoprivredne potpore.
– Jedino se na gradske poticaje prijavljujem i dosta je to dobra gesta grada, a šuška se da bi Europska unija počela davati poticaje za oprašivanje pčela – kaže Prijić.
Pčele, kaže on, proizvode samo jedan med, i to prvoklasan med, a na pčelaru je dužnost da ga što manje ili gotovo ništa ne uništi. Nenad se trudi sačuvati svoj med, ekološka proizvodnja mu je na prvom mjestu, kao i praćenje trendova.
– Mene više zanima napredak tehnološkog rada. Postoje već školske procedure kako se radi s košnicama u određeno doba u godini. Klasičan rad s pčelama me baš i ne interesira više, a jedina promjena kojoj težim je smanjenje broja pčela. Sad s ovim brojem mi je malo teže, dok se ujutro probudim umoran od posla. Onda shvatim da ljubav pomalo splašnjava, a ja si to neću dozvoliti već ću radije smanjiti broj pčela i ići s osmijehom na licu “na posao”. Želim uživati u njemu, a ne da mi postane opterećenje – kaže naš sugovornik.
Ipak, što se tiče “klasičnog” meda, odnosno meda od kestena, lipe, bagrema, suncokreta… Prijić preporučuje pčelarstvo Ostojić koje ima, kaže Nenad, vrhunski med.
– Problem je što se kod nas dozvolio uvoz kineskog meda, ma to nije čak ni med već je to supstanca slatkastog okusa. U redu je uvoz, ali treba to deklarirati. Jedno vrijeme je pisalo iz EU i van granica EU. Nije problem da na tržište ide sve i svašta, ali nemojte zavaravati kupce sa smisleno loše napisanom deklaracijom – zaključuje Prijić.
Programski sadržaj je nastao u suradnji s Gradom Koprivnicom.
