Njih je osam, nose bijele uniforme, oboružane su palicama, zviždaljkama i neobičnim upozorenjima u obliku uplatnica, a ako vidite da se približavaju vama i vašem automobilu, bolje da dobro promislite o svojim ponašanju na cesti.
Srednjoškolke Jelena Mađar, Klaudija Horvat, Ema Ivanček, Karla Jakopović, Stela Panković, Vedrana Pomper, Zvjezdana Uzelac i Laura Vukelja čine ovogodišnji sastav križevačke prometne mladeži, prvi nakon deset godina koliko ih nije bilo u tom prigorskom gradu.
Njihova je zadaća brinuti za red i dobro ponašanje vozača, biciklista i pješaka na najprometnijim dijelovima grada i upozoriti one koji ne poštuju prometne propise. A takvih, kako su nam rekle djevojke ima mnogo.
Djevojke su na terenu i po najvećoj vrućini i žegi, a uz to često moraju imati i debele živce za sve ono što im ljutiti vozači znaju izgovoriti.
– Skoro svaki dan imamo neugodnih situacija. Primjerice, netko si nepropisno stane pa su bezobrazni kada dođemo do njih, vrijeđaju nas i psuju nam sve po spisku. Većina takvih zna koja je naša uloga, ali nas ignoriraju i ne poštuju nas. Jedan nam je rekao da će nas i tući, da si nas je zapamtio i naći će nas, da ćemo završiti na sudu… – ispričale su nam one.
Očito su razvile dobru toleranciju na takvo ‘čašćenje’ jer nas uvjeravaju da ih takvi događaji nimalo ne uzdrmaju, jednostavno se maknu, a imaju pravo i pozvati policiju, koja poduzme daljnje radnje ako su potrebne.
– Mi ih možemo samo upozoriti i eventualno pozvati policiju, ako su uporni. Morali smo više puta to napraviti, no vozači većinom pobjegnu. Zapišemo im registraciju pa ne dospiju daleko – kažu mlade čuvarice reda na prometnicama.
Križevački vozači, prema iskustvima mladih prometnica, posebno se ‘zapale’ zbog jednog prigovora.
– Najviše je problema s nepropisnim parkiranjem. Ne smije se ljudima reći da su se nepropisno parkirali, jako su osjetljivi na to. Još i više stariji vozači, govore nam nekad da se oni tu parkiraju godinama pa kako sad ne smiju – pričaju nam djevojke.
Sve su morale proći testiranja i dobro naučiti i izvježbati prometne propise, kako bi na njih mogle i paziti. Njihov radni dan, a to je ponedjeljak, srijeda i petak, uvijek teče uobičajenim tokom.
– Dođemo ujutro u policijsku postaju, spremimo se i dobijemo raspored, relacije na kojima je najveća gužva ili gdje se vozila nepropisno parkiraju, radimo sat i pol-dva, imamo pauzu od pola sata pa idemo na drugu relaciju – opisale su nam svoju rutinu.
Na tim su relacijama uočile i neke osobine raznih skupina vozača, primjerice ono vječno pitanje jesu li muškarci ili žene bolji vozači.
– Žene su pažljivije, muški češće voze jako brzo i reagiraju burnije na nas nego žene. Oni bi se više svađali, pogotovo stariji. Mislimo da na to barem malo utječe i to što smo cure – smatraju one.
No, to sve ne znači da nema dobrih iskustava, koja njihov posao ipak čine dovoljno ugodnim da bi se svaka od njih vratila i iduće ljeto. Građani ih ponekad znaju iznenaditi lijepim gestama koje pokazuju da većina ipak cijeni njihov trud.
– Prišla nam je žena, dala čokoladu i rekla nam da se malo zasladimo. Isto tako, bili smo pokraj tržnice, do nas je došao muškarac, svima nam dao po jedan buket cvijeća i otišao – prisjećaju se djevojke.
Zato, ako ih vidite kako budno prate promet i ‘prže’ se pod ljetnim suncem, nemojte vikati na njih, pogotovo ako ste svjesni da ste napravili prometni prekršaj. Poslušajte ih, postupite kako vam kažu, budite svijetla točka u njihovom radnom danu.
