Koprivničanka Ana Evačić, 30-godišnja specijalizantica anesteziologije, reumatologije i intenzivne medicine zapala nam je za oko i upravo zato smo odlučili porazgovarati s njom, ali i dovesti ju u jednu od nepoznatih situacija za nju pa je tako na jedan trenutak postala i model.
U ovom trenutku Ana još uvijek odrađuje specijalizaciju u Kliničkom bolničkom centru Sestre Milosrdnice te ujedno kada nije u Zagrebu na specijalizaciji radi, odnosno dežura, u koprivničkoj bolnici. Želja joj je i plan da se po završetku specijalizacije situira u rodnoj Koprivnici.
– Zagreb me ne privlači, odnosno rad u klinici me ne privlači, više sam za rad u općoj bolnici jer smatram da tu ima puno više prilike za rad i stjecanje iskustva, a nekako je i bolja, intimnija atmosfera s obzirom na manji broj ljudi – objašnjava Ana.
Da bi objasnili što Ana točno radi na svom radnom mjestu, zamolili smo ju da nam približi svoj posao na jednostavniji način. Tako nam je rekla da se njena djelatnost sastoji od tri dijela.
– Ono što je opće poznato svima je anestezija, znači jednostavno rečeno uspavljujemo ljude za operacije, drugi dio kojim se bavimo je intenzivna medicina gdje zaprimamo slučajeve koji ovise o mehaničkoj ventilaciji, odnosno ne mogu sami disati ili su zbog nekog drugog razloga životno ugroženi. Treći dio naše djelatnosti je liječenje boli, u pravilu u većini Hrvatske ambulante za liječenje boli vode anesteziolozi – objašnjava nam Ana Evačić upravo onako kako smo ju i zamolili, na jednostavan način.
Odluka o anesteziologiji nije bila teška, na prvu se zainteresirala za ovu granu medicine i odabrala ju bez pretjeranog razmišljanja. Ana potječe iz obitelji medicinara, majka joj je glavna sestra Opće bolnice Dr. Tomislav Bardek, stariji brat je dječji kirurg, šogor je psihijatar, sestrična je u općoj medicini, no popis ne staje sa njima.
– Ima nas, ima. Ali mislim da je kod mene odluka o studiranju došla nekako prirodno, činjenica je da sam odrasla u medicinskom okruženju pa mi je sve to bilo bliže, nije me strašilo ili mi bilo čudno i nepoznato, ali nije to bilo presudno – objašnjava Ana.
Osim što potječe iz obitelji medicinara, također dolazi iz obitelji glazbenika. Samo prezime Evačić u svijetu glazbe je poznato, a osim što joj je Miroslav Evačić bratić, Ana je cijeli život odrastala uz glazbu uz starijeg brata Matiju i sestru joj Martinu. Tako je i sama naučila svirati nekoliko instrumenata, klavijature, orgulje, gitara, a odnedavno joj pažnju okupira i ukulele. No, ni pjevanje joj nije strano pa je tako u svojim školskim i fakultetskim danima pjevala u raznim zborovima. Plesala je dugo godina u, tada zvanom, KUD-u Koprivnica.
– Nažalost trenutno je glazba u drugom planu, imam jako malo slobodnog vremena s obzirom na relaciju Zagreb-Koprivnica i stvarno sam dosta hobija morala izbaciti u ovom trenutku života, ali nadam se da će se to promijeniti kroz godinu dana kad završim sa specijalizacijom – govori Ana.
Svoje slobodno vrijeme obožava provoditi s nećakinjama Ritom i Zitom, prijateljicama s kojima se druži još od srednjoškolskih dana, novopridošlim kumčetom Unom te dečkom Dominikom, Zagrepčancem, također doktorom, za kojeg se nada da će uskoro postati podravski zet. Slobodno vrijeme Ana koristi i za vježbanje, bilo u teretani ili pak u obliku bicikliranja koje obožava i koje ju opušta.
– Lepa nam je naša Podravina i gušt mi je voziti se po našim selima. Nije mi problem voziti bicikl i pet sati u komadu. Imala sam i pokušaje trčanja, s obzirom da se moj tata cijeli život bavi trčanjem, maratonac je, ali shvatila sam da to ipak nije za mene, psihička je to disciplina. Uspjela sam doći u formu da pretrčim desetak kilometara, ali nakon toga nisam bila dovoljno psihički ustrajna da nastavim – kroz smiješak nam govori Koprivničanka Ana.
Kada ju nešto zanima i kada nešto voli, Ana će sve napraviti da to i savlada, dosta je uporna i ne odustaje lako, no s druge strane govori nam kako je “tipični anesteziolog”.
– Volim kad je sve ok, negdje sam sa strane, tiha i ne čujete me, ali kad nastane neka strka i kad nastane neki problem onda sam u principu vrlo glasna i sposobna donijeti veliku odluku u sekundi i biti vođa. No, ako situacija od mene to ne zahtijeva onda sam dosta flegmatična – kaže Ana.
Sretna je i što joj posao nalaže da nosi uniformu pa ne mora svakodnevno razmišljati o poslovnom outfitu, a uz činjenicu da voli casual način odijevanja, uniforma koju nosi na radnom mjestu je samo još jedan dodatan plus.
– Volim se ja i srediti dok idem negdje van, ali nažalost u zadnje vrijeme malo je takvih prilika. Ormar mi je u pravilu pun svega, imam odjeće za sve prilike, no volim nositi traperice, haljine obožavam, odnosno njihovu udobnost nošenja – govori Ana koja se u zadnje vrijeme, silom prilike navukla na online kupovinu. Šoping obožava iako u njemu već dugo nije uživala na način da ode u dućan i isprobava odjeću, a kad su boje u pitanju više voli da su zagasite.
Kad ju vidite, primjećujete mladu damu istančanog ukusa kad je i casual stil u pitanju, no priznaje nam Ana da nije oduvijek imala blistave trenutke u životu kad je moda u pitanju.
– Sjećam se kao da je bilo jučer, prvi razred srednje škole, mislim da je i mama djelomično kriva za to, kad kažem to, mislim na dugu bijelu zimsku jaknu i bijele cipele u špic i to je bilo dosta loše, mislim nosilo se to, tj. neki su nosili, a ja sam bila nažalost ti neki i iako su me ljudi znali zezati da izgledam kao mesar, nisam se ja dala smesti, nosila sam ja to – smije se Ana.
Ono što će između ostalog pamtiti cijeli život je doček Nove godine na Tajlandu. Doduše ima tu još nekih situacija i životnih trenutaka koji su ispred spomenutog, ali neke stvari, kaže Ana trebaju ostati privatne jer nije sve baš što joj se dogodilo lijepo, iako će joj ostati urezano u sjećanju.
– Doček Nove godine na Tajlandu s 1000 ljudi gdje smo svi puštali lampione je lijep osjećaj i ostaje u pamćenju, a ono čega ću se također sjećati jesu turbulencije u avionu na putu do doma, te činjenice da sam bila “dio sretnika” koje je pogodio prvi monsun u sušnom razdoblju Tajlanda unutar 30 godina – prisjeća se Ana.
Naša sugovornica voli jako putovati, a unazad dvije godine bila je i u Barceloni, Grčkoj, na Cipru, u Londonu, a drugi tjedan putuje u Gruziju.
Možda je dojam određenih ljudi kako je “lako takvima”, sve im je na pladnju, no Ana nije ništa drugačija od većine ljudi. Kroz čitavo studiranje radila je, kako kroz sezonu kad nije bilo predavanja tako i razne poslove i posliće tijekom studiranja kako bi platila fakultet medicine. Konobarenje u raznim kafićima i restoranima, rad u kladionicama, na benzinskoj, raznim velesajmima, nabraja Ana samo dio onoga što je radila.
Osim što je na specijalizaciji, Ana je dosad predavala i desetak predmeta u koprivničkoj medicinskoj školi, a uskoro kreće i s novom “rundom” predavanja. Također je i predavač prve pomoći u Crvenom križu u Koprivnici, a ujedno je i njihov volonter. Život ove osebujne, mlade specijalizantice anesteziologije, reumatologije i intenzivne medicine je sve samo ne miran i monoton. Iako Ana nema ništa protiv i takvog načina života.
– Poprilično sam zadovoljna svojim životom, ali da, htjela bi osnovati obitelj – zaključuje doktorica Ana Evačić.
