Znala je već odavno kako bi željela biti radijska voditeljica. Još kao mala curica to je zamišljala i priželjkivala. Vesela, prpošna, otvorena i pričljiva, velika zaljubljenica u glazbu, nekako si je i prizvala taj posao, a da nije ni pomislila da bi san mogao postati stvarnost. Ali, život se često zna s nama ljudima poigrati, nekad na ružne, nekad na tužne, a nekad na jako lijepe načine.
Tanja Benkek, 30-godišnja Koprivničanka, proteklih godinu postala je poznatija javnosti, jer postala je radijska voditeljica. Radio Drava je bogatija za još jedan upečatljiv i veseo karakter, no nije ni ta sreća Tanji došla samo tek tako.
– Bio je to dugačak i trnovit put, ali ne žalim niti za jednom odlukom niti iskustvom. Radila sam sve. Od čuvanja djece do administrativnih poslova, zapravo rekla bih da mi ni jedan posao nije stran i uživala sam u svakom. Tip sam osobe koja si složi stvari u glavi, prilagodi se situaciji i izvuče najbolje iz nje, tako da mi ni najteži fizički posao nije bio težak – rekla je Tanja.
Često je svoje promjene poslova objašnjavala time da nije od onih koji trpe. Ako bi počela osjećati grč u želucu, ne bi predugo ostajala. Mijenjala je situaciju pa makar to značilo da okreće cijeli svoj svijet naopačke, odnosno naglavačke. Ipak, najdraži joj je posao od svih biti mama. Taj neće nikada promijeniti. Tanja je majka osmogodišnje slatkice Lane, koja je isto kao i mama prepuna života. A s obzirom na to koliko voli posao koji sada radi i s obzirom na to da je s tim poslom ostvarila svoju želju, prognoziramo joj puno lijepih godina na radiju.
– Radim posao iz snova jer u eteru mogu biti svoja, pritiska nema jer me nitko ne vidi. I to je prednost. Kao mala znala sam se igrati kao da vodim neku emisiju, češalj bi mi bio mikrofon, plišani medvjedići publika, a mama, tata i seka bili su mi suci, ako je to situacija zahtijevala – prisjeća se Tanja i napominje kako su joj dan danas su roditelji i sestra najveća podrška. Još ni sama ne zna kako se i zašto sve ovo dogodilo, ali kako kaže, zvijezde su se posložile i dobila je priliku raditi na radiju.
– Dobila sam priliku raditi najbolji posao koji sam mogla poželjeti. Ljude s kojima radim na radiju i s kojima provodim najviše vremena smatram svojom obitelji. Zvuči otrcano, ali ako oko nečega postanem sladunjava onda je to obitelj. I ona doma i ona na poslu – rekla je Tanja.
Osim što radi kreativan posao, Tanja se u slobodno vrijeme bavi i glumom. Prije dvije godine s ekipom iz Ludens Teatra kući je ponijela nagradu državnog prvaka amaterskog kazališta.
– Volim sve kaj ima veze sa glumom, volim pogledati dobru predstavu, film, seriju, a odlični su mi i stand-up nastupi, mislim, tko se ne voli kvalitetno nasmijati – pita samu sebe, nas i vas Tanja.
No, voli ona raznorazne stvari. Tako da joj nije trebalo puno vremena ni razmišljanja da nas pobroji što joj još sve okupira vrijeme i srce.
– Volim fino papati, putovati dok mi se ukaže prilika, a glazbu obožavam oduvijek. To je sasvim u redu s obzirom na to da radim na radiju. Kad kažem da volim glazbu, ne mislim to na način da znam povijest cijele fonoteke, da znam sve izvođače koji su ikad stupili na scenu. Ne, ja volim tekstove pjesama, volim pjevušiti bez obzira kaj radim i gdje se nalazim, volim onaj osjećaj kad me glazba vrati točno u neko doba prošlosti, kad se sva naježim zbog dobrog ritma ili kad me glazba tjera da zaplešem – objašnjava s puno žara Tanja.
Zanima ju svašta, pa tako ju jako zanimaju i drugi ljudi, druge kulture. Njihove životne priče i životni scenariji.
– Volim putovati. Nisam do sad imala neke prilike za to, pa je najdalje do kuda sam stigla bio Maroko. Primijetila sam da uvijek zapažam ljude i kulturu, a ne mjesta ili znamenitosti. Jako sam društvena osoba i da mogu popričala bih sa svakim prolaznikom, čula njihovu priču i izmijenila kontakte. Ne znaš koliko si malen sve dok ne čuješ druge. Ne cijeniš kaj imaš dok ne vidiš kaj drugi nemaju. Želja mi je proputovati što više svijeta, iako putovanja prazne moj bankovni račun, mislim da vrijede svake lipe – govori Tanja.
Kad vidite Tanju uživo, na prvu će te pomisliti kako se radi o jednoj jednostavnoj ženi, prirodnoj, lijepoj i svojoj. Takva i je, a kroz način odijevanja to samo još više naglašava. I to uspješno.
– Kaj se tiče odijevanja uvijek ću prvo odabrati pidžamu. Volim da mi je toplo, udobno i mucasto. Da možeš otvoriti moj ormar, vidjela bi crno, crno, crno, plavo, crno, crno, crveno, crno, crno, bijelo. S velikom napomenom da sam ovo “crveno” dobila na poklon – smije se Tanja. Tanja odjeću obožava, lijepe odjevne predmete voli, no šoping ne voli niti malo i u njega ide samo ako želi odvratiti misli od nečega drugog. Dođe joj to kao neka terapija, priznaje ona. Ako baš nešto ciljano treba, onda je svjesna da mora otići u taj ne tako voljeni šoping.
– I na kraju svih krajeva uvijek završim s crnim komadom odjeće. Normalni ljudi liječe tugu u alkoholu, hrani ili pak plaču u svoja četiri zida. Ja ne, ja idem u šoping – priznaje Tanja.
Kao i gotovo svaka druga osoba, Tanja voli pogledati i kako se drugi ljudi oblače, lijepo joj je vidjeti zanimljive kombinacije, ali priznaje da iako su joj zanimljive, pola toga ne bi nikad obukla.
– Divim se onim hrabrim Koprivničancima koji naš centar subotom prijepodne pretvore u modnu pistu. I to mi je super. O ukusima ne volim raspravljati jer smo svi drugačiji, ali super mi je promatrati ljude sa strane i pritom uživati u modnim kreacijama mojih sugrađana. Možda se jednog dana i ja odvažim pa obučem pet odjevnih predmeta različitih veselih boja i prošećem špicom – veselo nam govori Tanja.
No, ponekad Tanja nije tako vesela, tj. počne s veseljem nešto raditi pa shvati da možda nekad treba prvo ugoditi sebi.
– Moram priznati da sam dosta labilna osoba. Uvijek gledam da prvo udovoljim drugima, a tek onda sebi. Nisam još otkrila je li mi to mana ili vrlina – objasnila je Tanja ono što je i njoj zasad neobjašnjivo.
Za sam kraj nam je rekla da nema zacrtane životne ciljeve niti zna što točno želi od života, ali s druge strane kad je u pitanju ono što ne želi tu su joj stvari kristalno jasne i to joj je dovoljno dobar vodič za sve što ju danas-sutra čeka.
– Iako želim iz dana u dan rasti, učiti i davati najbolje od sebe, ne želim da ono dijete u meni nestane. Da, volim promatrati svijet kroz ružičaste naočale i veseliti se zrakama sunca, bubamari u letu ili djetelini s četiri lista vjerujući da donosi sreću – zaključila je naša sugovornica Tanja.
Vjerujemo da će Tanja, malo po malo izaći do kraja iz sjene, ako već dosad i nije. Zaslužila je to s obzirom na količinu emocija koje ima u sebi opisujući nam sve što ona je i što radi.
