Stočarstvo i proizvodnja mlijeka za izradu domaćih sireva generacijama je tradicija u obitelji Kostibol iz Velikog Potočeca, križevačkog prigradskog naselja. Točnije, više od 60 godina ova se obitelj isključivo bavi sirarstvom.
Uz Renatu, tu je i suprug, dvojica sinova, dvije snahe i svekrva. Sinovi i snahe su zaposleni, no svakodnevno svi vrijedno rade na obiteljskom gospodarstvu. Trenutno je 20 muznih krava koje dnevno daju 300 litara mlijeka i od te količine svaki dan rade razne vrste sireva koje prodaju na zagrebačkom Dolcu.
– Nekad je bilo bolje. Sve je bilo drugačije i cijenio se domaći proizvod. Kako je došla epidemija koronavirusa, bilo je najbolje. Proizvode smo dostavljali i sve se prodalo. No, kako je sve to prošlo, pa i onaj potres u Zagrebu, nije baš dobro. Manja je prodaja, a i euro je učinio svoje. Sve je strašno poskupjelo, a plaće i mirovine ostale su iste – priča nam Renata Kostibol.
U ponudi imaju razne sireve: kuhane, dimljene, bijele, prgice, sireve sa začinima, no najbolje se prodaje domaći svježi sir. Sve se to radi u minisirani koju je obitelj izgradila u sklopu obiteljske kuće.
Renata nam priča kako je u Veliki Potočec došla za snahu te je zajedno sa suprugom postupno povećavala proizvodnju. Željeli su da se tradicija nastavi, da netko od djece preuzme gospodarstvo.
– Sad im to ne želim. Vrijeme je takvo kakvo je, potrebno je uložiti puno truda i rada, a situacija u stočarstvu sve je gora. Voljeli bismo da se to promijeni – kazuje Renata. Ona i suprug kroz godine braka kupili su mnogo zemlje i strojeva, što im je malo žao.
– Tržište nam je uništeno, a tržnice su nesigurna mjesta prodaje. Sve nas je manje i može se dogoditi da se i zatvore. Prije 10 godina bilo je 126 sirara na ovom području, a sad nas je možda 10-15 – kazala je Renata. Problem su i ljudi, koji više ne mare za domaći proizvod.
– Svako malo čujete “kupit ću u dućanu”. Tamo je jeftinije i može duže stajati. A nikad se ne pitaju zašto može duže stajati, što je stavljeno u taj proizvod da može duže trajati od domaćeg – priča Renata. Ipak, nada se da će ljudi shvatiti zašto vrijedi domaći proizvod, ali i da će se promijeniti pristup s državne razine jer će sva proizvodnja u našoj zemlji nestati.
– Ipak volimo ovaj posao. Ima mnogo prednosti u odnosu na privatni sektor, a i sami smo svoji gazde – kazala je Renata koja od proizvodnje ne namjerava odustati, kaže, dok god bude mogla raditi i dok god bude zdravlja.
Dodajmo kako se ova vrijedna žena prošle godine predstavila i na Festivalu žena iz ruralnih područja Koprivničko-križevačke županije te primila priznanje za njegovanje obiteljskih i tradicijskih vrijednosti te za ustrajnost i posvećenost poslovima na gospodarstvu.
