Nekad su dvorišta obiteljskih domaćinstava i tavane kuća nastanjivali pitomi golubovi, a golubarstvom se danas, uglavnom, bave članovi udruga specijaliziranih za uzgoj malih životinja.
Tako i sam pogled na dvorište Matije Vrbanića (68) u prigradskom naselju Selnik kod Ludbrega, dokazuje njegovu ljubav prema dvonožnim prijateljima: ukrasnim kokošima i golubovima. Također, kuću mu krasi i mnoštvo pehara, medalja te priznanja koje je osvojio na izložbama pokazujući najljepše primjerke iz svog uzgoja.
Nekadašnji predsjednik i tajnik, a sada član ludbreške Udruge uzgajatelja malih životinja Kanarinac, Udrugu je osnovao s 15-ak zaljubljenika 1986. godine.
Svake godine priređuju međužupanijsku izložbu na kojoj posjetitelji uživaju u nesvakidašnjim primjercima golubova, kunića, peradi i ptica koje brojni uzgajivači s ludbreškog kraja, te bliže i dalje okolice, uzgajaju s puno ljubavi i strasti.
– Svaka životinja mora ima veterinarsku svjedodžbu, a suci su delegirani od strane Hrvatskog saveza za uzgoj malih životinja. Dakle, ocjenjivanje je strogo, jer samo najbolji dobivaju epitet “šampion izložbe” te su nagrađeni peharima i diplomama – pojasnio nam je Matija stroga pravila natjecanja, jer je i sudac za ocjenjivanje peradi.
Prvi ljubimac bio mu je novozelandski bijeli kunić za kojeg je osvojio priznanje, a od tada je prošlo gotovo 45 godina njegove posvećenosti brizi i pozornosti za male životinje. Danas ima 80-ak golubova i 30-ak peradi.
– Sve životinjice su mi podjednako drage, svima pridajem jednaku pažnju i puno ljubavi – govori.
Najprije je bio član koprivničke udruge Slavuj, dok, s nekolicinom entuzijasta, nije osnovao Kanarinac koji će u lipnju proslaviti 35 godina postojanja.
– U počecima nismo imali inventar neophodan za izložbe, pa smo posuđivali. Imali smo samo volju. Sada imamo više od 500 eksponata, 500 kaveza za golubove… Nedavno nam je pored Vatrogasnog doma ustupljen prostor koji koristimo kao skladište za kaveze – kaže.
Članovi udruge uzgajaju ukrasne golubove, ptice, ptice pjevice: kanarince, štiglece, rozenkolise, zatim papige, ukrasne golubove: kingove i velike engleske gušane, kuniće…
– Imam golubove perikere, kovrčave crvene i bijele koji imaju frizirano perje, šuberaše kaj je glava zaprta, kapucinere koji imaju kapicu. Od ukrasnih kokoši po dvorištu trčkaraju talijanske jarebice, holandske bjelokape, sebrighte koje su slične Đureku i Katici – opisuje nam Matija svoje pernato carstvo.
U početku je golubove kupovao na sajmovima, a kasnije uzgajao u svom dvorištu. Da bi osvježio krv među životinjama, odlazio je u Mađarsku i Njemačku po nove. Ističe da je važno i da ne dolazi do parenja među bliskim rođacima kako bi golubi bili otporniji. A i sve je teže zadovoljiti uvjete koji se traže za izložbe.
– Nekad su se golubovi mogli uzgajati na otvorenom, ali danas ne. Moraju biti u zatvorenom, potrebno je pravilno veterinarski se brinuti o njima, a svakih šest mjeseci se trebaju obavezno cijepiti. Uvjeti su strogi kako bi se spriječilo širenje bolesti, pa svaki izlagač mora imati potvrdu da su njegovi ljubimci zdravi za izložbu. Svaka životinja koja ide na izložbu košta – pojašnjava.
Za prehranu golubova koristi pšenicu, ječmena, suncokret, grašak, repicu i malo kukuruza. Potrebno im je osigurati i nešto pijeska za bolju probavu, svakodnevno mijenjati vodu u pojilicama. Najmanje sat vremena ujutro i sat vremena poslijepodne posveti im pažnje, dok golubinjak mora biti suh i dobro prozračivan.
– Golubi su u svojim nastambama, van ne idu radi grlica, vrapci, jer oni prenašaju bolest. Svakodnevno čistim i održavam prostor u kojem borave. Tu je i prstenovanje, briga o čistoći perja, a i stalno moraju biti pod veterinarskim pogledom. Nekada je to bilo mnogo jednostavnije – pojašnjava Matija.
Golubovi su, kaže, mirne i vjerne životinjice, lako ih se drži u rukama, toliko su pitomi.
– Kad je golub s gazdom, pjeva i šepuri se. Tada pokaže stav, ponašanje, ljepotu, sav se naraši – ističe ludbreški uzgajivač Matija Vrbanić, a njegovi leteći prijatelji na taj način mu uzvraćaju ljubav koju prema njima gaji.
