Što je dalje, to je očuvanije. Iako to predstavlja poteškoću u prometu, na udaljenijim jadranskim otocima sačuvala se mediteranska duša, izbjegao masovni turizam i pretjerana urbanizacija.
Lastovsko otočje razasuto je u južnom Jadranu, petnaestak kilometara južno od Korčule. Najveći i središnji otok je Lastovo, no tu je još četrdesetak otoka, otočića, grebena, usidreni na palagruškom podmorskom pragu koji se iz dubine izdiže između plićeg Jadrana na sjeveru i vrlo duboke Južnojadranske zavale.
Međutim, unatoč predivnim vizurama otočja, meni je definitivno ovdje top ronjenje u Jadranu. Treba zaroniti u kristalno bistro more gdje se otvara prava predstava života – bogata oblicima i bojama. U pukotinama stijena skrivaju se hobotnice, a sipe se „maskirane“ u okoliš provlače uz dno. Na hridinastu dnu Lastova česti su brkati jastog, hlap, kuke, rijetke vrste puževa, poput tritonove trube i prugaste mitre. Uz dno se često nalazi nepokretna škrpina, ribu love zubatac i gof, iz zasjede vrebaju ugor, murina i još mnoge ribe.
Otvorenim morem krstare tune, sabljani, nekoliko vrsta dupina (najčešće obični, glavati i dobri) te morske kornjače (glavata i zelena želva). Lastovsko podmorje obogaćuje mnoštvo uvala, pličina, dubina i morskih grebena, podmorskih kanjona i skrivenih prolaza. No, možda su najveće tajne skrivene na većim dubinama Sušca, kamo sunce jedva dopire, a gdje vlada plavozelena monotonija. Lampa u mojoj ruci vraća boje i oživljava predivne žute i crvene šume gorgonija, crvenih i ostalih koralja uz koje plove jata riba, što je u Jadranu sve rjeđa slika.
Nažalost, prelov i devastacija dna uzeli su danak u ovim predivnim životinjama. Devedesetak pojedinačnih vrsta koralja te onih koje žive u zajednici u Jadranu spadaju u skupinu žarnjaka.
