Mlada pjesnikinja Sanja Krušelj (33) iz Malog Bukovca sutra će, u četvrtak, u Ludbregu, u vijećnici Centra za kulturu i informiranje Dragutin Novak u 18 sati, predstaviti svoju zbirku pjesama pod naslovom Tišina mora.
Riječ je prvoj zbirci poezije ove iznimno talentirane djevojke koja obuhvaća 115 pjesama nastalih u periodu od dvadesetak godina, koliko se bavi pjesništvom. No, Sanja ih je napisala dvostruko više, a pjesme za zbirku odabrala je sama.
– Pjesme sam počela pisati u srednjoj školi, kad sam se upoznala sa stvaralaštvom Vesne Parun, koja mi je bila i ostala velik uzor – otkrila nam je simpatična i samozatajna Sanja. Zbirku pjesama odlučila je objaviti jedna izdavačka kuća iz Zagreba s kojom je stupila u kontakt i dogovorila suradnju.
– Tematika pjesama je misaona, ljubavna i duhovna, a inspiraciju pronalazim u ljudima. Volim istraživati fenomen duše, što svaki čovjek nosi u sebi. Najveća su mi inspiracija hrabre žene, koje su puno toga podnijele na svojim plećima, a ipak su uspjele na neki način nositi se s tim, kao i iskustva meni dragih osoba – priča Sanja. Pjesme su tako posvećene prijateljici, majci, a najdraža joj je ona posvećena sestri jer joj je ona uvijek bila najveća podrška u životu. Naime, sestra je 15 godina starija i uvijek ju je ohrabrivala i usmjeravala kad god bi Sanja trebala bilo kakvu pomoć.
Misli i osjećaji
Pjesme je i kao srednjoškolka objavljivala u školskim časopisima, no kaže da nažalost nije imala podršku ni od koga.
– U svemu u životu, pa tako i u pjesništvu, najviše uspijevaju nameljivi ljudi, a ja nisam takva. Uvijek sam bila introvertna, povučena i na neki način poezija je bila ono što je pomoglo da se izrazim. Tako sam zapisivala svoje misli i osjećaje – kazuje Sanja.
Pjesme je s vremenom počela objavljivati u grupama na Facebooku gdje ju je primijetio jedan pjesnik i založio se za nju. Kaže da je teško biti shvaćen u tom svijetu jer i tu se događa da uspijevaju oni koji imaju nekoga tko stoji iza njih. Ona nikad nije imala nikoga, osim svog talenta, osjećaja i misli.
A inspiracija dolazi i kad se tome ne nada, pa uvijek uza se ima papir i olovku ili mobitel gdje bilježi takve trenutke.
– Pišem i prozu, a pjesme ću nastaviti pisati i dalje. Najviše pišem navečer, kad se smirim. Nisam pobornik velikih riječi i metafora. Izražavam se jednostavno, poezija je za mene umjetnost i igra riječima – objasnila je. Ipak, metaforičan je naslov njene zbirke, Tišina mora, kojom je htjela istaknuti tišinu našeg bića, fenomen duše.
Umjetnička duša
Inače, otkrila nam je, potječe iz umjetničke obitelji. Otac joj se bavi izradom predmeta od drva, a djed je 40 godina svirao trubu i saksofon u jednom sastavu. Tako je Sanjina sklonost književnosti samo zaokružila obiteljsku sklonost umjetničkom izražavanju.
Sanjine pjesme mogu se čuti i na YouTubeu, poput pjesme Pričat ću ti o ljubavi, gdje ih čitaju pjesnici. Pjesmu možete poslušati ovdje. Na istom mjestu možete poslušati i druge Sanjine pjesme.
Dodajmo kako će ovim predstavljanjem i službeno početi obilježavanje 80 godina djelovanja ludbreškog Crvenog križa, čija je Sanja djelatnica.
