Mnogima je odlazak na safari u Afriku san snova. Lavovi, slonovi i ostale životinje savane zaista us posebna događaj, baš kao i crna plemena. Već sam pisao o pogodnostima istraživača (http://epodravina.hr/dobro-je-biti-znanstvenik/), a safari je jedna od njih.
Tako sam ja ni kriv ni dužan mjesec dana imao čast biti na neprekinutom safariju, u sklopu velikog znanstvenog projekta čija je glavna zadaća izrada Crvene knjige ugroženih gmazova ogromnog područja na jugu crnog kontinenta.
Projekt je dobro financiran pa je sve to bilo bez ikakvog troška za mene. Naravno, tražili smo kobre, mambe i ostale gmazove, a slonovi i žirafe bile su stalno uz nas, htjeli ne htjeli. Pogotovo što smo u našem terencu mogli ići kamo želimo, jer savana je lako prohodna.
Kad sam prvi put ugledao grdosiju slona od pet tona, naježio sam se. No, ogromni biljojed je mirno brstio obližnji grm, ne obraćajući pažnji na uzbuđenog biologa iz Hrvatske i njegove zgodne kolegice.
Slon nije jedini, pa kao u živom dokumentarcu pred nama su prolazile ostali stanari savana. Najčešće su vitke antilope. Građom i načinom života podsjećaju na naše jelene ili srne. Elegantno skaču vitkim nogama, dok trzaju kratkim repom, stapajući se bojom tijela suhoj travi. U sjeni se tokom dana odmaraju kraljevi savane – lavovi koji kreću u lov kada popusti vrućina. Dok se kraljevi oslanjaju na snagu i brojnost, gepard kao najbrža kopnena životinja može stići bilo koju antilopu, no ima snage tek za kratak trk. Na lukavstvo pak lovi prepredeni leopard, majstor prikrivanja i zasjede. Mačaka se međutim ne boje odrasle žirafe koje ih nadvisuju za nekoliko metara kao i teško oklopljene nosoroge. Nisu samo različite vrste životinja adut NP Krugera već i brojnost. Samo bizona ima oko 25 000 te 9000 žirafa primjerice.
Ponekad bi ušli i u turističku zonu i mahnuli udobno zavaljenim turistima, komforno zavaljenim u sjedištima kao u vlastitom domu, na sigurnoj su visini od dosega opasnih zvijeri. Oni su samo jedne od vojske turista koje svakodnevno opsjedaju savane istočnog dijela Južne Afrike.
Ni za smještaj se nismo morali brinuti. Uz manja naselja postoji mnogo manjih hotela ili Bed&Breakfast privatnih apartmana, no pravi je doživljaj jedan od safari lodgeova, pogotovo kad je vođa ekipa u dobrim odnosima s vlasnicima U jednom od njih sam se osjećao kao u filmu Moja Afrika – sve odiše kolonijalnim duhom. Mogao se opustiti na drvenim ležaljkama na terasama ispod palminih suncobrana, čitati klasike u udobnim viktorijanskim salonima, časkati navečer uz otvoreno ognjište čiji dim tjera komarce… Nema ljepšeg spavati u komfornim bungalovima dok od prirodnih materijala dok u daljini riču životinje. Ili kad se ogladni, smazati bogati afrički doručak od pečenih jaja, kobasica, prženih rajčica i naravno štapića divlje antilope.
I tako sam odradio svoj prvi safari.
