Posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj je sve više radnika iz inozemstva. Među stranom radnom snagom posebno se ističu radnici iz Nepala, koji su već normalna pojava na gradilištima, ali i u tvornicama. Osim u građevini i industriji, stranih radnika ima i u drugim zanimanjima.
Odnedavno je tako sve koji su u središtu Koprivnice, točnije u Caffe baru Stars, popili kavu, vjerojatno poslužila jedna od tri konobarice koje su došle raditi iz udaljenog Nepala. Alina Pun Magar, Arti Yadav i Januka Kafle simpatične djevojke koje već skoro mjesec dana rade u ovom kafiću.
“Nadam se da ću jednog dana dobiti vizu za stalno i svoje dijete dovesti u Koprivnicu”
Arti Yadav ima 27 godina te je došla u Hrvatsku preko rodbine, a za Hrvatsku ima samo riječi hvale.
– Ljudi su vrlo ljubazni, dragi i jako mi je ugodno ovdje. Prvi puta sam izvan Nepala. Došla sam prije malo više od 20 dana i nadam se da ću ostati jako dugo ovdje. Viza mi traje samo godinu dana, nadam se da ću ju moći produžiti te jednog dana i postati građanin Hrvatske – kazala je.
Istaknula je kako su ju roditelji podržali u tome da dođe raditi u Hrvatsku.
– Ako želiš ići, odi, kazali su mi roditelji. Rastavljena sam i u Nepalu sa mojim roditeljima je ostala moje kćerka koja ima pet godina. Kada sam se rastala, bilo je jako stresno razdoblje za mene i odlučila sam napustiti zemlju te pronaći sreću negdje drugdje. Kćer živi s mojim roditeljima i jako mi nedostaje no znam da je u dobrim rukama. Nadam se da ću jednog dana dovesti i svoju kćer u Hrvatsku da živi ovdje sa mnom – naglašava.
Hrvatska i Nepal su vrlo različite zemlje
Za Hrvatsku, govori, kako prije nego što je došla nikad nije čula.
– Kada sam odlučila otići iz Nepala, tada sam počela proučavati Hrvatsku, gledati kakva je tu kultura, kakvi su ljudi… Šest mjeseci sam proučavala Hrvatsku prije nego što sam došla. Nepal i Hrvatska su jako različite, od kulture do tradicije. Ovdje svi ljudi piju alkohol, u Nepalu gotovo nitko ne pije, posebno ne žene. Također, ovdje je skroz normalna rastava i dijete prije braka, dok u Nepalu je to jako velika rijetkost, kao i rađanje djece prije nego što stupite u brak – govori.
Pojašnjava kako je Hrvatska također jako čista zemlja u odnosu na Nepal. Također govori kako nije prenapučena zemlja, kao što je Nepal. Ono što je slično, ističe, je to što su ljudi nasmijani.
– Pozitivna sam i iskrena osoba te sam otvorena za nove stvari tako da mi je drago što mogu upoznati vašu kulturu i običaje. Volim raditi i jako mi je lijepo ovdje. U Nepalu sam imala mali biznis, šivala sam odjeću za djecu – ističe.
Jezik je jako težak
U malo manje od mjesec dana kako je u Hrvatskoj, polovila je osnovne riječi kojima se sporazumijeva s gostima.
– Polako učim jezik, no jako je težak. Dobar je posao i imam dobre šefove pa mi nije problem se potruditi učiti. Šefovi jako brinu za mene što mi je jako bitno pa pokušavam to uzvratiti time da dobro radim. Takva sam osoba, uvijek pokušavam dati najbolje od sebe, vjerujem da to ljudi i prepoznaju jer jako puno ljudi ovdje želi razgovarati sa mnom – konstatirala je.
Januka Kafle, 29-godišnjakinja, i 19-godišnja Alina Pun Magar također dolaze iz Nepala. Baš kao i Arti, ni Januka, prije nego što je došla u Hrvatsku, nije čula za našu zemlju, za razliku od Aline koja ima jednu prijateljicu koja je prije nje otišla u Hrvatsku i koja joj je govorila o njoj.
– Želim naučiti govoriti hrvatski kao bi se mogla sporazumijevati normalno. Hrvatski jezik je jako težak, posebno su teški dijakritički znakovi. U Koprivnici mi je jako ugodno. Ovdje je jako mirno i lijepo za živjeti i drago mi je što sam došla – govori Alina.
“Imamo dobre šefove koji brinu o nama i nadamo se da ćemo ostati još dugo ovdje”
Januka je dodala kako u Nepalu ima dva sina te kako je rastavljena kao i Arti.
– Kad sam rekla da idem u Hrvatsku, obitelj me poduprla. Velika su mi potpora u svemu pa tako i odlasku u Hrvatsku. Ne želim nikamo otići, jako mi je lijepo u Hrvatskoj. Imamo jako dobre šefove koji brinu o nama i nadam se da ću ovdje ostati još dugo – kazala je.
Alina je dodala kako im se možda malo i previše sviđa ovdje.
– Jako je lijepo vrijeme, ljudi su brižni. Sve je odlično, kao i posao. Ovo nam je prvi puta u Hrvatskoj i nismo nigdje drugdje bili ni radili, kako u drugim mjestima u Hrvatskoj tako i drugim zemljama osim u Nepalu – kazala je.
Veliki problemi ugostitelja s kvalitetnom radnom snagom
Davorka Đurkan-Vulić naglasila je kako su proteklih godina imali brojne oglase za posao no kako je dobru radnu snagu jako, jako teško pronaći u Hrvatskoj.
– Trebale su doći još preko ljeta prodavati sladoled koji imamo u sklopu kafića. No otegnulo se te su došle tek prije malo manje od mjesec dana. S obzirom na to da se već dulje vrijeme mučimo s radnom snagom, odlučili smo se za ovu soluciju – naglasila je.
Dodala je kako su Nepalke u nešto više od 20 dana već uspjele pohvatati osnove hrvatskog jezika te kako ga dovoljno znaju za uzeti narudžbe.
– Oduševljeni smo s njima, vrijedne su i radišne. Gotovo svi ljudi danas govore engleski jezik tako da ako i zapne na hrvatskom, naručuju na engleskom. Ljudi su ih prihvatili i stvarno smo prezadovoljni s njima, baš kao i naši gosti. Toliko smo zadovoljni da nam je u planu dovesti još radnica tijekom ljeta kako bi prodavale sladoled – pojasnila je.
Vrlo odgovorne i vrijedne radnice
Dodala je kako s papirima nije bilo previše zahtjevno jer je to sve sređivala agencija preko koje su došli, dok je na njima kao poslodavcima bilo samo da ih prijave.
– One su radnice koje su odgovorne, koji su došle raditi, ništa im nije problem, baš kao i mnogi naši ljudi koji su otišli u Njemačku. Idu na posao, imaju svoje slobodne dane za sebe. Samostalno funkcioniraju. Iako dolaze iz zemlje koja je na drugom kraju svijeta i imaju kompletno drugačiju kulturu, imamo samo pozitivne dojmove, jako su se dobro prilagodile. Bili smo i kod gospođe kod koje smo im unajmili stan, ona je isto presretna, kaže da su cure jako uredne i dobre – pojasnila je.
Zaključila je kako im je trenutno još jedino malo problem rad vikendima kada je glasna muzika te da se tu još malo znaju pogubiti, no vjeruje kako će i to brzo poloviti.
Na kraju se sve svodi na to što želite od svojeg života. Ove cure su, htjeli to neki priznati ili ne, upravo isto ono što su bile tisuće i tisuće Hrvata koji su posljednjih godina odlazile u druge europske zemlje u potrazi za srećom. One su samo osobe koje žele osigurati svoj komadić pod suncem. Koliko god možda na prvu žalosti što su brojni Hrvati otišli i što su one morale doći kako bi popunile radna mjesta za koja poslodavci nisu mogli pronaći domaću radnu snagu, toliko, pa čak i više, veseli činjenica što one potvrđuju ono što mi uvijek govorimo, no ponekad zanemarimo – a to je činjenica da je Hrvatska najljepša zemlja na svijetu i da smo sretni što živimo tu gdje živimo, unatoč svim nedaćama koje postoje kod nas, a da se ne lažemo, ima ih cijeli niz. Nije istina da je trava uvijek zelenija kod susjeda, istina je da ponekad stojimo u krivom dvorištu iz kojega ne možemo objektivno raspoznati nijanse boja koje nas okružuju.
