Mnogi Hrvati ostali su u inozemstvu kada je proglašena pandemija koronavirusa. Neki tamo žive i rade, no neki su kao turisti bili na krivom mjestu u krivo vrijeme. Tako je Arijana Tkalčec iz Ferdinandovca bila na putovanju sa svojim dečkom jugoistočnom Azijom kada su počeli shvaćati da se nešto događa.
– Krajem siječnja s dečkom, koji je iz Slovenije, krenula sam na sedmomjesečno putovanje jugoistočnom Azijom. Nakon mjesec dana Balija, krajem veljače sletjeli smo u Ho Chi Minh, najveći grad Vijetnama. Situacija je tada bila još uvijek normalna, kako i ovdje u Vijetnamu, tako i u našim državama, Hrvatskoj i Sloveniji. Jedino neobično što smo primijetili su dezinfekcijski gelovi koji su bili postavljeni na puno javnih mjesta (shopping centri, bankomati, muzeji, itd…), neki smještaji su imali pravilo da je obavezno mjerenje temperature prije check-ina i mjerili su nam temperaturu prilikom ulaska u Ratni muzej – opisuje nam Arijana.
Unatoč tome, njihovo putovanje išlo je prema planu. Istražili su grad, uživali u Mekong Delti i krenuli na sjever, u obalni gradić Mui Ne, poznatim i kao Mala Moskva zbog brojnih ruskih turista. Prvi dan prošao je bez problema, no već drugoga postali su svjesni zaraze.
– Nakon dva dana, pročitali smo obavijest u našem hotelu da je 17 kilometara dalje od naše lokacije 10. ožujka potvrđen slučaj koronavirusa. I tu su stvari lagano krenule nizbrdo – kaže Arijana.
Napominje da je Vijetnam u trenutku kada su oni došli imao samo 16 potvrđenih slučajeva od kojih su svi bili oporavljeni, niti jedan nije bio aktivan. Od tog dana broj slučajeva se počeo polagano povećavati – prema posljednjim statistikama trebalo bi biti 50 aktivnih slučajeva i gotovo 30.000 ljudi u nekom obliku karantene.
– Nije bilo toliko nagle promjene situacije, ali osjetilo se da se nešto promijenilo. Dio restorana je zatvorio svoja vrata, oni koji su radili imali su skraćeno radno vrijeme, neki hoteli su zatvorili svoja vrata do daljnjega, naš hotel limitirao je broj novih gostiju koje prima i slično. U isto to vrijeme u Europi je situacija sve više počela izmicati kontroli – priča nam Arijana.
Nastavili su u grad Da Lat, gdje su još uvijek. Informirali su se o situaciji, čitaju iskustva drugih putnika, a u južnom Vijetnamu, kaže Arijana, osjeti se promjena nabolje. Sjeverni Vijetnam nije, nažalost, u takvom stanju, tamo je kaotično. Vrata su posvuda zatvorena, turisti se ne primaju i sve podsjeća na grad duhova. Što se tiče turista u cijelom Vijetnamu, više se ne primaju, granice su zatvorene.
– Vijetnam je prije par dana zatvorio svoje granice na način da novi turisti više ne mogu ući u zemlju jer ne izdaju vize. Posebno je onemogućen ulaz turistima iz ugroženih zemalja ili onima koji su tamo bili posljednjih 14 dana (što je trenutno gotovo cijela Europa). Oni koji se vrate u državu moraju u obaveznu karantenu u trajanju od 14 dana. Zatvoreno je dosta turističkih lokacija (posebno onih gdje su se kretali potvrđeni slučajevi). Te lokacije se sada dezinficiraju i stavljene su u neku vrstu karantene – prepričava nam Arijana.
Mjere protiv širenja koronavirusa vidljive su posvuda. Autobusi se dezinficiraju sprejevima, maske su praktički obavezne na javnim mjestima, pogotovo u shopping centrima.
– Vijetnamci ih gotovo svi nose jer su ih oni nosili i prije zbog prometa, tako da to njima nije ništa novo. Turisti ih još svi ne nose, osim na mjestima gdje će vam inače zabraniti ulaz. Mi smo ih odlučili nositi češće, iako je dokazano da maske ne pomažu osim u slučaju ako si zaražen. To je najviše zbog toga jer želimo na neki način umiriti lokalce koji nas se sada ionako boje – priznaje naša putnica.
A lokalci sve više pokazuju strah od Europljana, što Arijana i njen suputnik osjete i na svojoj koži.
– I sami smo doživjeli par situacija gdje su nas ljudi pokušali zaobići, ili bi pokrivali usta i stavljali maske kada bi prolazili pokraj nas. Ovdje u Da Latu smo došli do jednog restorana koji je bio pun lokalaca, ali prije nego što smo uopće parkirali počeli su mahati rukama i govoriti ‘No, no, no’. Bilo je jasno da nismo dobrodošli. Shvaćam ih s jedne strane jer se virus vratio u državu iz Europe ili Amerike, ali opet… Mi, na primjer, nismo ni bili u Europi u to vrijeme. No, nemojte me krivo shvatiti, ovo su bili izolirani slučajevi i nije ih bilo toliko puno. A i sada smo i sami naučili da ipak moramo poštivati njihova pravila i držati malo distancu jer ovo su teška vremena za sve nas – svjesna je naša sugovornica.
Navodi kako trenutno u Da Latu nema panike. Ljudi odlaze na posao, škole rade i život se odvija relativno normalno, osim nekoliko opisanih situacija. Na svakom koraku trude se osvijestiti svoje građane o pravilnom ponašanju tijekom epidemije.
– Grad je pun plakata s upozorenjima, ima ih i u taksijima, redovito dolaze poruke na mobitele ili putem aplikacija kao što je Grab, nešto kao naš Uber. Razvili su i aplikaciju na kojoj se nalaze sve najvažnije vijesti i upozorenja kako bi što bolje informirali građane. Nažalost, aplikacija je zasada samo na njihovom jeziku. Danas su zatvorili i otok Phu Quoc jer je jedan Latvijac zaražen. Čini se da su jako brzi s odlukama i mjerama opreza. Iako se neke mjere čine stroge, itekako su potrebne – uvjerena je Arijana.
Što se tiče nje i njenog dečka, nastoje ostati prisebni i ne očajavati. Na početku, kaže, nisu se bojali, ali sada je strah ipak prisutan kada su brojne države počele zatvarati granice i uvoditi razne druge restriktivne mjere. Njihova odluka je trenutno ostati u Vijetnamu do daljnjega.
– Pokušavamo ne paničariti jer to ionako neće nikome pomoći, ali situacija nije nimalo jednostavna. Razgovarali smo s puno ljudi koji su u sličnim situacijama kao i mi; od poznatih travel bloggera, do ostalih backpackera, kolega iz država koje znamo putem društvenih mreža i slično. Nakon dugog razmišljanja i vaganja opcija, odlučili smo ostati u Vijetnamu do daljnjeg. Viza nam vrijedi još dva mjeseca i odlučili smo iznajmiti neki apartman i tamo se stacionirati i čekati razvoj situacije. U ovom trenu mislimo da bi bilo gore putovati nego ostati ovdje. To je iz nekoliko razloga. Prvo, mogli bi ostati ‘zarobljeni’ na aerodromima jer se granice zatvaraju iz dana u dan i teško je bilo što unaprijed planirati. Drugo, velika je mogućnost otkazivanja letova, a to si u ovom trenu ne možemo priuštiti. Imamo kartu nazad za Zagreb iz Balija tek u rujnu. Sada koliko bi i mogli platiti kartu nazad, opciju otkazivanja i samo tako plaćanja novog leta ne možemo priuštiti. Treće, ako se sada vratimo u Hrvatsku moramo odraditi samoizolaciju. No, gdje bismo to odradili? Možemo doći samo doma kod mojih roditelja, a u tom slučaju njih stavljamo u rizik u slučaju da nešto pokupimo na putu doma. Četvrto, pošto je moj dečko iz Slovenije, a Slovenija je sada zatvorila granice, i njegovo vraćanje doma bilo bi prekomplicirano. Upravo iz ovih razloga odlučili smo da je sigurnije i za nas i ostale da ostanemo tu – razmišlja Arijana.
Nove informacije prate svakodnevno, a imaju i dodatnu brigu ako se proglasi razina 3 obrane u Vijetnamu – tada bi morali napustiti državu jer im osiguranje ne bi pokrilo troškove liječenja u slučaju da se zaraze koronavirusom. No, što će biti dalje, ostaje za vidjeti.
Arijanu možete zapratiti i na Instagramu @arijana.tkalcec , gdje objavljuje novosti o cijeloj situaciji.
