Život bake Marije Štefoković (76) iz Kalinovca mogao bi stati u jedan roman, ali ni sada, kada ne bi smjela, svakodnevno nešto radi i ne prepušta se očaju niti tuguje nad sudbinom. Tako je u danas prijepodne naumila nožem očistiti travu između asfaltirane staze i betona ispred svoje kuće.
– Dete, navčena sam puno delati i nemrem biti zabadav. Operirala sam tumora na srcu, već je šesta godina. Pomalo delam i otečem oko očiju, ne bi se smela prigibati, a prigibam se. A kaj bum, vrag mi ne da mira – rekla nam je baka Marija i objasnila kako je došla do dijagnoze.
– Nesem mogla hodati, nikam nisam mogla. Iz Koprivnice su me poslali doma i onda su mi u Virovitici pronašli tumora, a operirana sam u Dubravi u Zagrebu. Sad u srcu imam metala. Nesmem na grmljavinu, na jako sunce. Nesmem ni oko struje puno niti se voziti u avionu. Rekla sam doktorima da se nikad nisam vozila niti ne bum – priča baka Marija. Zbog operacije srca razrezan joj je cijeli prsni koš, a metal u srcu može osjetiti pod prstima.
– Veli doktor da sam jako žilava baka. Neke druge žene operirane nakon mene već su umrle – rekla je i dodala kako se mora micati i kad avioni lete.
– Rekel je doktor da se maknem u kuću i kad avioni lete jer taj moj metal njima smeta i vide ga. Ne vozim se ni u električnom vlaku, a ne smijem ni gledati televiziju zbog struje. To mi je teško jer me svakaj zanima, ali onda mi susedi dojdu reći kaj se događa – objasnila je.
Prije je živjela u Koprivnici, no vratila se u Kalinovac dohraniti svoje stare roditelje. Od obitelji ima još samo kćer, dok joj je sin preminuo kao dječak s deset godina, imao je tumor na mozgu. U braku je bila tri godine, kada se rastala od supruga. Sada živi potpuno sama.
Radila je u raznim tvrtkama, a na kraju zaslužila mizernu mirovinu nedostatnu za normalan život. Srećom, ima velik povrtnjak u kojem se ništa ne prska, pa niti trava na asfaltu koju je čistila, što su joj neki preporučili kao lakši način rješenja tog problema. Krumpirove zlatice ručno skuplja.
– Zdravlje me ni inače ne služi baš najbolje, a mršava sam jer moram paziti na prehranu. Od mesa jedem samo ribe i prasetinu. Ne smijem dizati ni nikave terete, ali teško je to baš svaki dan. Kći viče na mene, ali moram ja – pohvalila se baka Marija i za kraj dodala kako si je platila spomenik na groblju da je imaju gdje pokopati kad umre.
