Na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu Harači, registriranom u Močilama kraj Koprivnice, otac i sin, Miroslav i Marin, svakodnevno obrađuju čak 100 hektara zemlje koja se većinom prostire na području od Koprivničkog Ivanca do Koprivnice.
Zlatna bučina ulje dokaz su da je ulje čisto i prvoklasno
Njihovi nasadi buče, heljde, cikle, rajčice, graha, pivarskog ječma, zobi, kukuruza rezultat su godina predanog rada i inovativnih pristupa poljoprivredi. OPG Harači prepoznat je i na međunarodnoj izložbi u Varaždinu, gdje su osvojili zlato za hladno i toplo prešano bučino ulje, potvrdivši kvalitetu svojih proizvoda i postavši primjer uspješnog obiteljskog gospodarstva u Hrvatskoj.
– Nakon šest godina, osvojili smo zlato za oba ulja na što smo ponosni i nadamo se da će nas netko po tome i prepoznati – kaže nam Miroslav, ponosan na svoj uspjeh.
Priznanja stoje na policama s proizvodima, a posao ide dalje i nema mu kraja.
Odlučili raditi nešto novo, drugačije
– Od jutra do mraka i tako svaki dan, jedino zimi imamo malo odmora. No tako smo navikli i to je naš život. Svoji smo na svome, volimo taj posao. S tatom sam dobar, moram biti, da se naradimo, naradimo, da zna biti nervoze, naravno, ali sve je to dio priče – smije se njegov sin Marin.
U Novom Sadu također su dobili zlato za toplo prešano ulje, dok hladno nisu slali.
– To su priznanja da je ulje čisto, odnosno da nije mješano s drugim uljima, i da ljudi znaju što kupuju. Poljoprivredom se bavimo više od 20 godina, a 2018. godine sam se odlučio probati nešto drukčije i krenuo saditi buče, dok smo se prije bavili samo ratarstvom – objašnjava Miroslav.
Bučine koštice s čokoladom pravi su hit
Da je donio dobru odluku potrveđeno je na sajmu, a tikva mu je danas najunosniji posao.
– Ne prodaje se sirovina, nego nudimo proizvod. Vidio sam da nitko ne radi čisto bučino ulje pa sam se zato na to odlučio. Godinu nakon, počeli smo proizvoditi i koštice s okusima. Danas imamo 11 okusa i sve se dobro prodaje. To su neodovljive koštice u bijeloj čokoladi s malinom, narančom, kavom, karamelom, zatim one s bijelom i tamnom čokoladom te pečene. Osim običnih, tu su i koštice s okusom češnjaka te chili paprike.
S uljem planira ući i u trgovine, a tretnutno pregovara s jednim trgovačkim lancem.
– Lani je bila loša godina, nije bilo sirovine zbog previše vode pa nisam htio ni nuditi, a ova je zasad dobra. Godišnje proizvedemo oko 2000 litara ulja, a prodaje je dobro krenula za par godina nakon što smo počeli, trebalo se malo ‘zaterati’ – kazuje Miroslav.
Prodaju uglavnom pojedinačno, a funkcionira putem preporuke, kupci dođu do njih ili oni voze k njima.
Osim buče, heljdino brašno i kaša tražena su roba
– Prodaje se odlično, tko dođe po jedno, kupi i drugo i svi se vraćaju. Pročistimo koštice i vozimo u Austriju, gdje nam prerađuju ulje i rade koštice s okusima. Sirovina je naša, a dalje se obrađuje. Godišnje napravimo ulja kolika je potreba jer se koštice čuvaju u hladnjačama po tonu i pola, što je dovoljno za 700 litara i kad se proda, ponovo radimo novo – objašnjava Marin.
Buče uzgajaju na 25 hektara zemlje, a beru se srtrojno, odnosno, vade se ralicom, stavljaju u redove, a takozvani jež ih nabode i diže u bubanj.
Osim proizvoda od buče, Haračiji nude i one od heljde koju ljušte i proizvode hajdinsku kašu i brašno od heljde za što također postoji veliki interes.
Podravkini kooperanti za ciklu i rajčicu
Kooperanti su Podravke i to za ciklu već treću godinu, a od ove godine i za rajčicu.
– Jako smo zadovoljni suradnjom i otkupnom cijenom, isplati se, evo u srijedu kreće sadnja, a sljedeće godine planiramo krenuti i s graškom – kaže Marin.
Što se pak ječma tiče, kažu nam da će otkupna cijena biti kunu i nešto sitno.
– To je jako malo. Kukuruz je prijašnjih godina bio po 2 ili 2,5 kune, a lani kunu i trideset. No ne zamaram se s tim. Moje je sjesti u traktor i delati. Radio sam na par drugih mjesta, dopada mi se i to, ali tu smo svoji smo, delamo za svoje i zadovoljni smo – govori nam Marin.
Da se ne isplati, ne bismo se time bavili
Oboje se, kažu nam, bave poljoprivredom od kada znaju za sebe.
– Da se ne isplati, ne bismo to radili, ali naradimo se. Imamo sedam, osam kultura, posla puno više, a nadamo se da i da će puno više ostati. Većinom radimo sami, no imamo prijatelje, rodbinu, koji pomažu kad zatreba – priča Miroslav.
Kad smo stigli kod njega, vraćao se sa špricanja pa se požalio kako su nekoliko sati popravljali novu špricu, da bi na kraju proradila bez da su našli kvar.
Izmislili novi stroj koji odmah obavlja dva posla
– To je tako u tome poslu. Nikad ne znaš što te čeka, a mi stalno izmišljamo nekaj novo. Evo, patentirao sam novi stroj. Na novi kultivator, uz dodavanje mineralnog gnojiva, dodajemo i prihranu putem našeg sistema koji smo na njega ugradili. To je bilo na drugim kultivatoru, a sad postavljamo na novi. Jedan prohod, dvije prihrane. Toga nema na tržištu tako da je to moj ‘patent’ i odmah radi dva posla – pokazuje nam Miroslav.
Kažu nam da su očekivali rupu od pet, šest dana, no sezona ih je ‘dostigla’.
– Evo špricamo prihrane, zaštite, sutra dolaze flanci za Podravku, ide priprema za kultivaciju, međuredna obrada… Kad radimo za Podravku već u sedam moramo biti u Hlebinama, što znači od pola šest ovdje, palimo strojeve, provjerimo radi li sve i krećemo u nove pobjede – zaključuju Haračiji.
