Kada je netko u braku već 60 godina, a zajedno i dulje od toga, jasno je da se radi o posebnoj povezanosti kakvu malo ljudi iskusi u životu. Za bračni par Kalinić ovo Valentinovo još je jedno u dugom nizu dana zaljubljenih koje će provesti jedno uz drugo, a njihova je ljubav odoljela svim izazovima tijekom više od šest desetljeća.
Ilija i Anđa Kalinić danas su par s najduljim stažem u koprivničkom Domu za starije i nemoćne, u koji su se uselili prije dva mjeseca. Svaki dan provode zajedno, druže se, zabavljaju, igraju pikado, kuglaju, igraju bingo, jednom riječju – nerazdvojni su. Sve je krenulo kada su se prvi puta ugledali, može se reći da je to bila prava ljubav na prvi pogled.
– Živjeli smo u istom selu. Išla sam kod jedne prijateljice, a njezini su kupovali rakiju kod njegovih roditelja pa su mene poslali. Otišla sam tamo i prvi puta vidjela svog budućeg supruga. Ležao je u krevetu, a ja sam rekla “O, kakav je to dečko koji je tako kasno još u krevetu!” On je ustao i tako smo se upoznali i dogovorili da se kasnije nađemo. Tako smo i počeli hodati – prisjeća se gospođa Anđa početaka njihove veze.
Iliju je osvojilo to što je bila tako otvorena i hrabra da se na prvom susretu našali oko njegove lijenosti, a uvijek su se dobro nadopunjavali svojim karakterima – on je povučeniji, a ona izravnija.
– Morao sam joj natočiti rakiju, tako su mi roditelji odredili. Bilo mi je smiješno koliko je bila hrabra da kritizira moje dugo spavanje. Tako mlada, a da se tako ponaša, jako mi je to bilo simpatično – uz smijeh se prisjeća Ilija.
Vjenčali su se nakon godinu dana veze, kada je danas 77-godišnjoj Anđi bilo jedva 18, a njemu 23 godine. Dobili su i dvoje djece koji su im podarili i unuke, koji ih i danas vrlo često posjećuju. Iako su se zaljubili na prvi pogled, nije sve išlo glatko.
– Naši roditelji bili su protiv, i moji i njegovi. Moji su smatrali da sam premlada za udaju, a njegovi su htjeli da ima neku s fakultetom, jer je školovaniji od mene. No, sve smo to prebrodili i došli u Koprivnicu, gdje smo i rođeni – priča nam gospođa Anđa.
Od tada su nerazdvojni. Ilija je radni vijek proveo na željeznici i u policiji, Anđa u školskoj kuhinji, zajedno su bili i tijekom zaslužene mirovine, a sada su i u koprivničkom Domu. Za sve one koji sanjaju o tome da imaju tako dugotrajnu i prisnu vezu, oni imaju i nekoliko savjeta.
– Da su barem brakovi dugotrajni kao što je ovaj naš. To mi je velika želja. Imam djecu, imam unuke, nadam se da će tako dugo i lijepo živjeti u svojim brakovima kao što živimo moj suprug i ja. Trzavica uvijek zna biti, ali mi to uvijek sve prebrodimo. Samo dogovor, ljubav, sloga i razumijevanje, to je moja poruka. Kada imate djecu, morate prijeći preko puno toga, neće svaki dan biti baš najbolji. Ipak, sve smo savladali i danas, pod stare dane, ovdje smo zajedno – uz osmijeh nam govori Anđa Kalinić.
Prema njenom mišljenju, za čvrstu vezu potrebno je osjetiti da ste jedno za drugo, jer prisila i nagovaranje ne mogu donijeti ništa dobroga.
– Mislim da svatko treba imati nekoga svoga, i mladi i stari, nikome to nije za zamjeriti. Jer nikada nije dobro da čovjek bude sam – mudro će ona.
– Stalno smo zajedno, ne razdvajamo se, sve radimo skupa. Odlično se slažemo u braku, nemamo nikakvih problema. Ja sam zadovoljan, nadam se da je i ona – dodaje Ilija.
– Sigurno da jesam, zajedno smo dočekali starost – nadovezuje se Anđa.
Budući da je u tijeku bila dnevna partija viseće kuglane, ostavili smo ih da se ruku pod ruku vrate svojoj omiljenoj zabavi, već pomalo nestrpljive u pokušaju da pobijede svoje sustanare u rušenju čunjeva. I u tome su pravi tim, kao što su bili i cijeli svoj život.
