Za vrijeme naše ekspedicije na čudesnom Andamanskom otočju, svaki dan smo išli u džunglu tražiti žabe, guštere, zmije i ostala živa bića. U tropskim uvjetima kišne šume, nije to lak posao, zbog vlage, bujne vegetacije, kukaca i ostalih napasnika… No, kako su Andamani otočje, more nije daleko, a u blizini nam se po kartama nudila jedna plaža.
More je božansko, toplo, čak i dovoljno čisto. Valovi ovdje nisu jaki, vjerojatno ova strana nije okrenuta strujama i vjetru. Zaranjam, a pred očima mi se pojavljuju čudesni oblici i boje koralja. Koraljno grebeen obrubljuje dobar dio Andamana, a ovdje je obala očuvana. Koralji vidim u nevjerojatnim oblicima, jedan podsjeća na rogove srndaća, drugi na mozak… Tu je u vlasulji i rođak ribice „Nemo“. Nakon osvježenja i pasenja očiju na podmorju, vraćam se na plažu.
Plaža je isprekidana tu i tamo velikim stijenama, dovaljenim tko zna otkud i kad. Ni divljina nije daleko, džungla se nadima nad pijesak, stabla se nastojeći „gurajući“ uhvatiti što više svijetla. Malo dalje, jedan je potočić, može biti od slapića kojeg smo putem prošli. Zadnje metre oblikuju konstantno valovi i morske mijene pa se ušće seli lijevo ili desno za koji metar.
Ovdje zalazi tek možda koji ribar u kanuu, tko zna. Možda je među njima i pripadnik plemena s otoka Sentinel, poznat po izolaciji i agresivnom odbijanju ikakvog kontakta. Prije godinu-dvije, američki je misionar stradao, u pokušaju da im približi boga. No, Sentinelci imaju svoje bogove i vjerovanja i neka sami odluče u kojeg će vjerovati.
Uto u daljini primjećujem ljudsku figuru na plaži. Približavala nam se nejasna prilika koja je plesala na vrućem pijesku. Uskoro osam vidio tamnoputog mladog dečka, hodao je po plaži i skupljao školjke. Kad je došao do nas, pozdravili smo ga, on je kimnuo i produžio dalje. Možda je do jedan od ribara, a možda i urođenik.
Gorana Šafareka pratite na Instagramu, Facebooku i YouTubeu.
