Stari klavir krasi dnevni boravak obitelji Domanovac. Martin, najmlađi član talentiranog kućanstva, ondje radi, vježba, uči. Sa svojih 11 godina već predvodi na glazbenim natjecanjima. Domaćim, ali i međunarodnim.
Mali glazbenik tako je, primjerice, nedavno stigao do odličja na natjecanju “W. A. Mozart” International Competition. Velika je to smotra talentiranih glazbenika iz cijelog svijeta, čije je sjedište u švicarskom Luganu. Nastupajući online u trećoj kategoriji, Martin je svirao sjajno i na kraju pod mentorstvom Jelene Košutić zaslužio drugu nagradu.
Mama i tata dočekuju nas uz stisak ruke, dok smo s Martinom odmah na “daj pet” pozdravu.
– Sviram zadnje četiri godine. Počeo sam svirati kad sam se upisao u glazbenu školu. Tetak i teta su mi u glazbenoj školi, a obje tete sviraju klavir pa sam išao njihovim stopama – otkriva nam na početku Martin.
Odmah prelazimo na glavnu vijest, a to je nagrada na Mozart natjecanju.
– Ponosan sam. Iz prvog pokušaja osvojio sam drugo mjesto, to mi je bilo super, a onda dok sam još čuo tko su bili moji konkurenti, protiv koga sam svirao, bilo mi je jako drago što sam ju osvojio. To mi je najveće natjecanje dosad – ističe mladić.
Natjecanja mu, u svakom slučaju, nisu nepoznanica. Na prvo je išao kad je polazio treći razred.
– Na prvom natjecanju osvojio sam prvo mjesto. Ove godine sam imao jedno natjecanje uživo, Sonus u Križevcima, gdje sam isto osvojio prvo mjesto. Nakon toga prijavili smo se na još tri online natjecanja, na dva sam osvojio drugo mjesto i sad čekamo rezultat još jednog – nabraja Martin, koji se na Sonusu uz 200 učenika natjecao u drugoj kategoriji.
Kad govorimo o brojkama, mama Marija objašnjava koliko je, pak, veliki bio Mozart Competition.
– Bilo jako puno država, njih tridesetak. Nakon Mozarta, bilo je Smederevo u Srbiji. Vidimo da ga je profesorica prijavila i za natjecanje u Brčkom, tu sad čekamo rezultate. Ove godine je sve zajedno osvojio tri druga mjesta – kaže.
Za Jelenu Košutić, Martinovu učiteljicu klavira, imaju samo riječi hvale.
– Puno mi pomaže. Četiri godine radimo skupa, od početka. Vodila me na seminare, u Zagreb, zimski kamp, da bi dobio puno iskustva. Baš mi je puno pomogla u svemu – zadovoljan je Martin.
– Profesori se ponekad baš i ne usklade s učenicima. Neki napuste glazbenu školu, neki se ne nađu s profesorom. no njih su dvoje baš kliknuli, njegova profesorica je odlična i, od prvog dana, osim što brine o tome kako će raditi na klaviru, ona je kao njegova druga mama. Brine o njemu. Kako će i na koji način koju skladbu prihvatiti, kakav temperament skladbe mu paše. Tako da ne samo da sviraju, nego i puno razgovaraju o tome kako će to sve zvučati – navodi Marija.
Uz mamu i Martina, društvo nam pravi najstariji brat Damjan. Razgovaramo i sjedimo oko stola u boravku, a tik do nas – klavir. Klavir na kojem Martin vježba i koji je u obitelji već desetljećima. Prva vlasnica bila je mama.
– Dobila sam ga za peti rođendan. Malo sam svirala klavir kod časnih sestara u Molvama, Pianino. Tako da smo taj klavir dovezli kad smo se uselili u kuću. Čekali smo koji će sin zasvirati. Najstariji sin Damjan završio je pet godina glazbene škole gitare, ali se on na kraju odlučio za plivanje. Martin je sad ustrajan, a Petar, treći brat, svira saksofon. Glazbenici i sportaši, rekli bismo. Jer najmlađi isto pliva. Martin nam je najumjetničkiji tip – priča nam mama.
Damjan pliva za Plivački klub Cerine.
– Bio sam šesti na državnom – samo nam kratko odgovara Damjan, o kojem smo već pisali.
Mama Marija je, naravno, iznimno ponosna na svoje dečke.
– Super su, vrijedni su u svemu šro krenu raditi. Stvarno se trude. On kao plivač je ustrajan, on kao svirač isto. Tu su svakodnevni treninzi… Sad je sve bilo online i nije bilo lako godinu dana svirati bez profesorice uživo. Svaki smo ga dan snimali, snimke slali profesorici snimke, više se puta čuli na Viberu i to je funkcioniralo. Nekad smo znali jednu skladbu snimati po deset puta jer on nije bio zadovoljan. ‘Ajmo da bude savršeno, da profesorica bude zadovoljna. Tako da smo imali vremena kad smo bili doma pa smo se snimali. Dobro je to što nešto o sviranju znam ja, tako da mu mogu pomoći, a tata je isto završio nižu glazbenu klavira i gitare. Obje tetke i ujaci rade u glazbenoj školi u Osijeku i mogli smo s njima malo komunicirati što se tiče sviranja. U glazbenoj školi je bitno da doma imaš nekakav poticaj i pomoć, znam da djeci nije lako. Kolegice na poslu znaju reći da im je djeci teško pomoći jer ne znaju ništa o notama. Tako da mu mi pomažemo koliko znamo. Sad već on nas šiba – iskrena je mama.
Martin je doista svestran dečko. Zanimalo nas kakvi su njegovi daljnji planovi.
– Zanima me informatika, a planiram upisati srednju glazbenu školu, a nastavljam svirati klavir. Da osvojim prvo mjesto, to mi je cilj na svakom natjecanju – zaključio je Martin Domanovac.
Za kraj nam je odsvirao jednu skladbu domaćeg kompozitora Davora Bobića i pokazao zašto će njegova soba uskoro biti krcata novim nagradama. Uživajte.
