Jeste li gledali Legendu o Picokima? Ako jeste morali ste se zapitati tko je taj famozan čovjek koji već preko 30 godina u svojim rukama drži picoka koji je bio ključan u obrani od Turaka. On je Željko Kožarić Mrvica, a s njim smo pročavrljali o svemu i svačemu te otkrili kako se radi o osebujnom čovjeku. Vi koji možda popularnu Legendu niste gledali, toplo vam savjetujemo da dođete u subotu i doživite tu magičnu priču.
Kako se radi o naočitom čovjeku jasno izraženih stavova i specifičnom glasu na početku smo morali saznati zašto nosi nadimak Mrvica.
– Kada sam studirao u Varaždinu dobio sam nadimak Mrvica. Jedna kolegica iz Bjelovara uvijek je sjedila ispred mene na predavanjima i svaki puta kada se okrenula prema meni rekla bi: Mrvica. Ne znam zašto jer nikada nisam bio mrvica, odnosno sitan čovjek. Zanimljivo je da poslije fakulteta nisam više vidio tu kolegicu, a ona ni ne zna da je nadimak ostao – objasnio je Željko anegdotu koja mu je obilježila život.
Titulu kapetana grada nosi već preko 30 godina i na to je iznimno ponosan.
– Kapetan grada postao sam zahvaljujući kolegi koji je prije mene radio. On se zaposlio kao vozač autobusa i rekao je da zbog poslovnih obaveza više ne može obavljati tu dužnost. Ja sam prije toga igrao jednu rolu putnika u viziji scenske legende i bio sam asistent režiseru. Tada je režiser rekao da nećemo puno raspravljati. Ulama beg bio je sitan čovjek pa je zaključio da bi ja bio pogodan za tu ulogu – tako je počela njegova velika uloga u priči koja za njega ima posebno značenje.
Ipak, kaže da se sada vrijeme promijenilo, ali da mu je zbog toga drago.
– Drago mi je da je konačno ta cijela manifestacija prepoznata u cijeloj Hrvatskoj, od Ministarstva kulture, turizma pa do Europe. Picokijada je prerasla u najveću turističku manifestaciju u Hrvatskoj, ne trebamo biti lažno skromni – konstatirao je.
Za vrijeme razgovora s ovom legendom pijevci su oko nas glasno kukurikali pa se Mrvica nadovezao.
– Eto, vidite, čim dojdete u ovo divno mjesto, mam se picoki pobune, misle da su neprijatelji došli – rekao je kroz smijeh.
Picokijada se živi kroz cijelu godinu jer pripreme za tu veliku manifestaciju iziskuju puno vremena, rada i truda.
– Otišao sam u penziju, jer u mirovinu ne želim ići, zato što ljudi koji odu u mirovinu brzo odu i na groblje, a za to nisam. Sada imam vremena baviti se Picokijadom. Za mene ona predstavlja cjelogodišnje bavljenje legendom o picokima. Udruga Sv. Juraj kojoj sam ja predsjednik dočekuje male turiste koji nam dolaze svake godine i prezentiramo im upravo tu popularnu priču o picokima. Tu su ljudi koji cijelu godinu dišu i žive uz i za Picokijadu. Poglavito su to članovi Udruge Sv. Juraj koji kroz cijelu Hrvatsku promoviraju i prezentiraju legendu. No, zahvaljujući nama za nju se čuje i u Mađarskoj, Sloveniji, Bosni. Gdje god dođemo ljudi su sretni jer, kako kažu, došli su Picoki. Prepoznati smo, ljudi nas znaju i to mi je drago – objasnio je.
Kapetan nam je ispričao i zanimljivu anegdotu koja se dogodila jednom prilikom izvođenja Legende.
– Još kada sam igrao rolu putnika pijetla smo puštali po flaksu za ribičiju s kule Staroga grada pa je on pao pred Ulama bega. No, onda se dogodilo da je netko zabunom zapalio taj stog sijena za koji je bio taj flaks zavezan pa nismo mogli pijetla pustiti. Bilo je smiješno. Uzeli smo pijetla, klečali i sakrivali se od publike te s njim dodavali da bi na kraju došao do Ulama bega te da on može izreći svoju famoznu kletvu: A vi tamo, pernati junaci, što picekima bojeve bijete, ime PICOKA dovijeka nosili! PICOKIMA vas djeca zvala, a unuci vaši ostat će PICOKI! Imam puno anegdota, za neke javnost ne bi trebala znati, zato ih neću ni reći – bio je zagonetan.
Zanimalo nas je koliko on sam zapravo vjeruje u popularnu priču kako su Picoki s picokom otjerali Turce.
– Vezano uz povijest činjenica je da je Virovitica pala 1552. godine krajem srpnja, a činjenica je i da je Ulama beg krenuo na Virje, a opsjedao je i Đurđevac, a najveća činjenica je da su se naglo i povukli. To su povijesne činjenice koje stoje. Povukli su se vjerojatno zato što su se Zrinski i još netko od naših plemića pustili Savom do sjedišta Kraljeve Velike i do broda gdje je Ulama beg imao sjedište te su mu zarobili puno ljudi i stoke i tjerali ih prema Zagrebu. On je navodno krenuo da njima presreće put i tako se iz Đurđevca povukao. To je jedna fantastična podloga za priču koju baka ili djed pričaju svojoj unučadi da su Picoki ispucali zadnjega picoka i tako otjerali Turce. Dodatna mašta stvorila je legendu – objasnio je.
Na pitanje je li svih ovih godina bacao pijevca ili piceka, odgovorio je odlučno.
– Picoka.
S obzirom da je po cijele dane zauzet i tako mnogo izbiva iz kuće pitali smo ga kako kod kuće stoje stvari, a on za svoju suprugu ima samo lijepe riječi.
– Kada bi se mene pitalo htio bih da svatko ima takvu suprugu kakvu imam ja. Nikad me nije pitala zašto se bavim nečim i zašto idem negdje. Uvijek sve s voljom za mene radi. Tu je kada mi treba nešto speglati, pripremiti. Tu je ona bolja od bilo kojeg garderobijera u bilo kojem kazalištu ili filmskoj kući – pohvalio ju je.
Kaže kako se u životu najviše ponosi sa svojim kćerkama, unukom i unučicom, vinom i vinogradom, klijeti, svojim gradom, Podravinom, legendom. Ali, ponosi se i sa svojim kolegama iz udruge koji, kako kaže, po ovom suncu pripremaju sve za Picokijadu.
– Ne žalim za ničim u životu. Počeo sam studirati ekonomiju pa sam počeo raditi na radiju, zatim kao inženjer zaštite od požara. No, imam neostvarenu želju. Volio bih otići u Tursku, ali sa svojom mirovinom to si ne mogu priuštiti – požalio se.
Za kraj nam je ispričao vrlo zanimljivu anegdotu na koju smo se zaista i nasmijali. Glavni lik je predsjednik Tuđman.
– Ključeve grada nikada nisam izgubio, ali ima jedna dobra anegdota. Predsjednik Franjo Tuđman došao je na Picokijadu. Trenirali smo pozdrave za njega i imali smo odore koje smo posudili iz HNK. Dočekali smo ga, a netko se sjetio kako bi bilo zgodno da mu damo ključeve od grada. Jedan od kolega se sjetio da ima malo većeg ključa od klijeti u autu. Odlučili smo mu protokolarno dati taj ključ, nadajući se da ćemo ga dobiti natrag. Mi smo čekali da završe sve procedure i ručak da bi dobili ključ. Da bi napokon došao šef protokola predsjednika Tuđmana i rekao nam da je ključ poklon i da ga ne može vratiti. Bio je to jedan jedini ključ od gorica. Sestra od tog kolege dolazila je iz Zagreba po vino pa je on provaljivao u vlastitu klijet. Bilo je vrlo zanimljivo – ispričao nam je Mrvica koji će nas sutra opet dočekati sa svojim picokom i pružiti nam pravi spektakl.
On vas sve u videu poziva na Legendu o picokima na svoj specifičan način. Pogledajte i svakako dođite.
https://www.facebook.com/epodravina/videos/1232715426901277/
