Kao i u cijeloj Hrvatskoj, i u Koprivnici se obilježava Noć muzeja prigodnim programima. Većini ljudi prvo na pamet pada Muzej grada Koprivnice, no u gradu se krije i jedan posve specifičan muzej – Muzej prehrane Podravka.
Riječ je o jednom od rijetkih muzeja u Hrvatskoj kojeg su osnovale tvrtke, a jedinom koji je posvećen nekoj prehrambenoj tvrtki. U tom prenamijenjenom prostoru bivše klaonice kroz otprilike 5500 izložaka nalazi se cijela povijest nekada lokalne proizvodnje hrane, a danas multinacionalne tvrtke s proizvodima po cijelom svijetu.
Za njega se gotovo 30 godina brine etnologinja Nada Matijaško, koja već u detalje poznaje svaki predmet, vrećicu, limenku i etiketu koji pričaju priču o Podravki.
– Muzej je Podravka, nakon nekoliko godina priprema, otvorila 1982. godine. Ideja je rođena još 70-ih po uzoru na svjetske tvrtke koje su otvarale slične muzeje. Podravkin asortiman već je bio vrlo širok u to vrijeme i odlučilo se da bi bilo dobro sačuvati sva ta svjedočanstva o povijesti tvrtke, fotografije, strojeve, ambalaže, etikete i sve ostalo, ali je tu i etnografska zbirka koja pokazuje što su sve ljudi u sjevernoj Hrvatskoj koristili za obradu zemlje, proizvodnju i konzumaciju hrane – opisuje nam ona.
Podravka je prvih desetak godina prerađivala voće i povrće, na temeljima nacionalizirane tvornice braće Wolf. Uglavnom su se bavili džemovima, marmeladama, sušenjem povrća, koncentratom rajčice ili kiseljenjem, pa čak i voćnih vina i rakija. Kao što ističe Nada Matijaško, prekretnica u povijesti Podravke bio je početak proizvodnje juha u vrećici i u briketima, na što je potaknula i financijska kriza 50-ih, zbog koje se počelo razmišljati o širenju asortimana koji bi mogao popraviti stanje. To se poklopilo i s dolaskom Zlate Bartl, koja je imala potrebna znanja. Na domaćem tržištu takvih proizvoda još nije bilo, ali nije bilo ni tehnologije kojim bi se proizvodili. Zato je bilo potrebno malo maštovitosti i inženjerske inovativnosti kako bi se započelo.
– Morali su se napraviti svi strojevi jer ih još nisu mogli kupiti. Primjerice, trebalo je na neki način zatvoriti vrećice s juhom pa su kupovali pegle i iz njih vadili grijače koje bi iskoristili na stroju za zavarivanje vrećica – oprimjeruje nam ona jednu od takvih ideja.
Trebalo je tu nabaviti stroj za mljevenje mesa, nešto u čemu bi se topila masnoća i mnoge druge komponente proizvodnog lanca, no vrijedilo je. Juhe su bile veliki uspjeh i uskoro je proširena ponuda s četiri na još dvije mesne, kokošju i govedsku, koje su osvojile tržište bivše Jugoslavije. Za njih je također trebalo napraviti poseban stroj, briketirku, kroz koju se protiskivala smjesa i kalupima rezala uvijek na istu veličinu.
Upravo su ti originalni strojevi bogatstvo ovog muzeja jer se oni, kako kaže Nada Matijaško, ne mogu vidjeti nigdje drugdje, dok, primjerice, etnografski postav ipak imaju i brojni drugi muzeji.
Uz Podravkine proizvode odraslo je mnogo Koprivničanaca, ali i stanovnika cijele države, tako da mnoge povede nostalgija kada vide stare limenke marmelade, vrećice kokošje juhe, nekadašnji logo Podravke s tri jabuke u posudi i ostale vizuale mnogima duboko urezane u sjećanje i neraskidivo povezane s djetinjstvom.
– Starije generacije uvijek se okupe oko ambalaže, izložena je i Vegetina Japanka, limenke nekadašnjih marmelada i džemova, zdjelice za Vegetu iz 70-ih, čak i drvene kutije kojih se malotko još i sjeća. Sve ih to podsjeti na njihovu mladost, na njihove bake, mame, na dom, uvijek izazovu oduševljenje i nostalgiju. Mlađima je pak zanimljiviji etnografski dio, koji im je koliko-toliko bliži – kaže nam N. Matijaško.
A da je muzej mjesto prave nostalgije, uvjerili smo se i sami. Naime, na jednoj od uvećanih fotografija stare tvornice koje krase zidove i prikazuju radnice u Podravki, naš fotograf prepoznao je ni manje ni više nego – vlastitu baku!
Posjetitelja muzeja čak je i više iz ostatka Hrvatske i inozemstva, jer ovdašnji ljudi čine manjinu gostiju u muzeju.
– Domaća publika uglavnom dođe za neke prigode kao što je ova Noć muzeja. Zato ni ne radimo često tematske izložbe, iako bi se tako moglo nedvojbeno privući puno više posjetitelja. Dolazi mnogo ljudi iz cijele Hrvatske, najčešće u organiziranim grupama, imamo i gostiju iz Slovenije, Mađarske, školaraca, poslovnih ljudi, turista… Imamo oko 6500-7000 posjetitelja godišnje i definitivno više ljudi zna za ovaj muzej izvan Koprivnice nego ovdje – otkrila nam je N. Matijaško.
Oni koje uhvati nostalgija mogu nešto ponijeti i kući, za što je tu suvenirnica s porculanskim Podravkinim posuđem, posudama, značkama i raznim drugim sitnicama. No, ono po što većina posjetitelja dođe ne može se kupiti, a ipak to dobiju – oživljavanje sjećanja na neka prošla vremena, na kuhinje svojih mama ili baka, u kojima su često bili baš oni proizvodi koje danas mogu vidjeti samo u zbirci ovog neobičnog muzeja.
