Udruga osoba s intelektualnim poteškoćama i njihovih obitelji Maslačak Križevci, drugi je dom za dvadesetak štićenika poludnevnog boravka, odraslih osoba s određenim zdravstvenim poteškoćama.
Svatko od njih ima svoju životnu priču, no prostorije udruge mjesto su gdje mogu biti to što jesu, gdje ih nitko ne gleda kao drugačije, gdje se osjećaju voljeno te gdje mogu u potpunosti pokazati svoje sposobnosti i talente.
Svaki dan četiri sata provode ondje te se druže, izrađuju razne predmete ili se jednostavno zabavljaju i igraju. Za njih se svaki dan kuha i ručak. Često izađu i izvan prostorija, u knjižnicu, u šetnju, u kino ili na kavu kako bi se socijalizirali, a neki pomažu i u obradi povrtnjaka koji su zasadili u dvorištu.
U srijedu, kada smo ih posjetili, imali su radionicu u sklopu Svjetskog dana srca. U programu na računalu crtali su srca, dodavali savjete kako čuvati zdravlje srca, a druga je grupa, prema svojim mogućnostima, crtala otkucaje srca.
– Provodimo razne aktivnosti i projekte te donacijama prikupljamo novac za nove aktivnosti, poput izleta i slično. Sudjeluju i roditelji koji na radionicama izrađuju razne uporabne predmete za prodaju kako bismo mogli financirati sve projekte – objasnila je predsjednica Udruge Slađana Sekušak.
Dodaje kako ovakav način boravka osoba s intelektualnim poteškoćama i drugim oblicima invaliditeta mnogo znači i roditeljima, jer da nije udruge, ta djeca ne bi imala gdje biti. Neki korisnici dolaze iz udomiteljskih obitelji. I ona sama zna koliko je to važno jer ima kćer Josipu, oboljelu od multiple skleroze koja je zbog bolesti, između ostalih zdravstvenih problema, izgubila vid. I ona je svakodnevno u poludnevnom boravku.
Dario Plavec već 20 godina dolazi u udrugu i život bez tih druženja mu je nezamisliv.
– Najdraže mi je oslikavanje čaša, a pomažem i u kuhanju. Jako se veselim dolasku ovdje – ispričao nam je Dario.
Matea Vrbanec također je radosna što je dio udruge i njihovih aktivnosti.
– Dugo dolazim ovdje i volim sve aktivnosti. Radim oko povrtnjaka, oslikavam čaše, izrađujem mašnice. Obožavam putovanja i igre i veselim se druženju s prijateljima – kazala je Matea.
Josipa Sekušak, kći predsjednice udruge, zbog bolesti je slijepa, ali voli biti u udruzi i pomagati koliko može i naravno, pričati, družiti se, najviše s najboljom prijateljicom Barbarom.
– Svi su mi tu zapravo najbolji prijatelji i jako mi je lijepo s njima – kazala je Josipa.
Tatjana Vujatović iz okolice Vrbovca u srijedu je prvi put došla u prostorije udruge, no odmah se prilagodila kao da je tu oduvijek.
Udruga ima 18 zaposlenih, uključujući i asistente, koji se o njima brinu. Dolaze i korisnici iz okolnih općina te Vrbovca te su svi oni uključeni u ukupno šest projekata. U udrugu ih vozi vozač, a o njima se brinu voditeljice Ana Vukalović i Ivana Benjak.
– Svi vole pjevati i vesele se izletu u Mariju Bistricu, gdje će se okupiti srodne udruge te družiti i zabavljati – rekle su voditeljice, a korisnici potvrdili uz glasno odobravanje i radost.
– Financiramo se putem donacija, kao i prodajom ukrasnih predmeta. Pohvalno je što ljudi imaju sve više sluha za naše potrebe, a veća je i podrška općina i Grada. Svi koji žele pomoći radu naše udruge mogu nam se javiti – kazala je predsjednica Sekušak uz dodatak kako su njihove potrebe velike. Provode se i građevinski zahvati na objektu udruge kako bi bio primjereniji i pristupačniji osobama s invaliditetom te se proširuje kuhinja, a sve to iziskuje velika financijska izdvajanja. Stoga im je svaki cent dobrodošao.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje raznovrsnosti i pluralizma elektroničkih medija.
