Životna priča OPG-a Hrženjak smještenog u Starigradu kraj Koprivnice, započela je 2003. godine, iako su se i puno prije bavili pčelarstvom, no profesionalno su ušli u svijet pčela i meda kada se Tvornica kvasca zatvorila i kada je radi toga Marijan dobio otkaz. Kupili su kamion, prilagodili ga i u njega postavili košnice, došao je i drugi kamion te jedan fiksni pčelinjak i na taj način su kroz tri godine došli do 200-tinjak košnica, a danas ih imaju 140. U svemu im je pomogla činjenica da se otac supruge Nade dugi niz godina također bavio pčelarstvom. Do otprilike 2012. godine posao im je stvarno išao, a te godine stvari više nisu bile bajne pa su odustali od proizvodnje na veliko i krenuli po raznim manifestacijama diljem Hrvatske. Nije prošlo puno vremena da bi shvatili da na štandovima trebaju imati još nešto uz med koji proizvode. Med koji je bez pogovora vrhunske kvalitete, ali u moru pčelara sasvim uobičajena ponuda na manifestacijama.
I tako su Nada i Marijan Hrženjak pokrenuli svoju priču s medenjacima. Ideja i isprobavanje raznih recepta bila je Nadina, no s vremenom je taj posao preuzeo Marijan, a Nada priznaje kako ih radi puno bolje od nje.
– Nitko vam neće dati pravi, originalni recept, a istina je da recepata ima mnogo i preostaje vam samo raditi na vlastitom i usavršavati ga, nešto svoje dodati, nešto oduzeti i na kraju kad sam došla do savršenog recepta krenuli smo u izradu – rekla je Nada. S obzirom da je Nadi pčela prva i zadnja ljubav, naravno tu smo sada izuzeli obitelj, ali znate o čemu pričamo, dogodilo se da je ona prepustila izradu medenjaka svome mužu, dok je ona više angažirana oko pčelarstva kojime se zajednički bave.
– Moraš biti zaljubljen u pčelu da bi podnio ubode ili slične situacije, a ja baš jesam zaljubljena – kaže Nada. Marijan nam objašnjava kako je pčelarstvo opasan posao i kako je teško pridobiti radnike da ga rade, a ono što ovaj par čini posebnima, osim njihova fantastična meda od bagrema i specifično finog meda od lipe, jest da apsolutno sve rade sami. Ponekad im pomažu kćeri, no s obzirom na to da imaju svoje obitelji, Nada i Marijan ih ne žele ničime opterećivati.
Ovi supružnici, koji su oboje prehrambene struke, uživali su u stvaranju recepta za medenjake i isprobavali su razna brašna i vrste meda, a kada su postali zadovoljni receptom Marijanu je priča oko medenjaka postala jako interesantna. Počeli su ih nositi sa sobom na razne sajmove i manifestacije, dobivali su odlične povratne reakcije, i nakon poduzetih legalnih obaveza počeli su ih prije nešto više od četiri godine proizvoditi. Pa je s vremenom nastalo šest vrsta medenjaka koje proizvode. Pa su došli paprenjaci, pa razni ukrasi od pčelinjih proizvoda. OPG Hrženjak se lagano počeo širiti i u drugom smjeru i to im je definitivno bila dobra odluka jer su, prvenstveno medenjaci, koji su nas danas privukli ovoj obitelji izašli van okvira jednog štanda na sajmovima.
– Prije dvije godine bili smo na velesajmu u Zagrebu i posjetili su nas na štandu predstavnici Spara i probali naše medenjake. Potom su otišli, a onda se kroz pola sata vratili natrag i onako drito u facu pitali nas hoćemo li raditi medenjake za njih – prisjeća se Marijan. Nadin i Marijanov odgovor bio je da će razmisliti, za rad na veliko nisu bili, pogotovo jer su spomenute 2012. godine prestali s proizvodnjom meda na veliko. Vrijeme je prolazilo, lagano su već i zaboravili na činjenicu da što im je ponuđeno, a onda je jednog dana zazvonio telefon i pozvani su na sastanak s upravom u Zagreb.
– Pitali su nas koliko tjedno medenjaka možemo proizvesti, a mi smo im rekli oko 150 kilograma. I tako smo prvu narudžbu napravili prošle godine u studenom. Povratne informacije su bile odlične, sve je prodano i drugu isporuku smo napravili 13. prosinca, treća je bila sad pred kraj mjeseca siječnja – objašnjava nam Marijan Hrženjak. Hrženjaki su zadovoljni jer su napravili dobru suradnju sa Sparom. Ponuđeno im je i širenje suradnje i uvođenje njihovih medenjaka u druge Spar dućane diljem Zagreba, a s vremenom i u druge gradove.
– Nećemo se zaletavati u nešto što ne možemo kvalitetno napraviti, ni sad ni poslije – kratko je rekao Marijan, a Nada se nadovezala kako im je Međimurje jako dobro tržište i bilo bi šteta to izgubiti.
– Kada bi prihvatili Sparovu ponudu da se proširimo po drugim gradovima, morali bismo ukinuti neke manifestacije na koje idemo, a mi to ne želimo. Jesmo mi već u godinama i teže nam je raditi, ali prodaju “od vrata do vrata” ne želimo zanemariti niti izgubiti. Potrebni su nam ljudi, komunikacija, upoznavanje i čitava atmosfera koju nam pružaju sajmovi iako nam je ponekad teško ići po njima – kaže Nada. Objašnjava nam i kako je prednost sajmova što iz prve ruke dobivaju osvrte na svoje proizvode, a s druge strane kreću se među živim ljudima koji su satkani od sretnih i tužnih životnih trenutaka baš kao i oni i takva vrsta komunikacije i prodaje te prisniji pristup od “stajanja” medenjaka na policama im je puno draži.
Naravno kad bi započeli s proizvodnjom medenjaka na veliko, morali bi nekoga zaposliti te početi peći u nekim profesionalnijim pećnicama i ta priča bi bila nešto sasvim drugo, što mi ne želimo – kaže Marijan. Vlastitim rukama ovaj bračni par proizvede i ispeče oko 100 kilograma medenjaka tjedno, svaki medenjak je iste težine i veličine, a da bi bili takvi naši sugovornici koriste samo malu kućnu vagu i vlastite dlanove. Mnogi će se pitati zašto barem ne koriste kalupe s kojima bi odmah u startu bili sigurni da je svaki medenjak isti, njihov odgovor je da rade rukama jer u tome uživaju. I točka.
Nada uživa i u izradi paprenjaka, koji su zbog teže izrade i sastojaka nešto skuplji od medenjaka. Ljudi ih za razliku od medenjaka jedu u vrijeme oko Božića. A to nas ne čudi s obzirom na to da je za njihovu izradu potreban i cimet i klinčić, muškatni oraščić također i korijander. Skuplji su i zbog činjenice da u njih ide dosta oraha i meda. Nada je svoje paprenjake učinila malo blažima, a razlog je jednostavan.
– Ako je on previše začinjen nemate želju za drugim, a kad je blaži okusom vuče vas i na drugi, treći, četvrti… – objasnila je Nada. Ipak, iako su fini, i iako ih ljudi vrlo rado u vrijeme Božića kupuju, medenjaci su ti koji su, pretpostavit ćemo zbog cijene, za stepenicu više primamljiviji ljudima.
Posebni su ovi medenjaci i zbog toga što su proglašeni najboljim medenjacima na sajmu u Gudovcu među 39 prijavljenih OPG-a. Nada je sa medenjacima u obliku srca osvojila prvo mjesto, a Marijan sa svojim medenjacima posutim šećerom osvojio je treće mjesto.
– Takve medenjake još nismo jeli, rečenica je koju gotovo uvijek čujemo na sajmovima. Čude se kaj su mekani, a ne kao licitarski, ljudi su valjda začuđeni kaj nisu žilavi kak medenjaci inače jesu – kaže Nada Hrženjak.
Što je to tako posebno u njihovim medenjacima, mi vam samo riječima možemo pokušati dočarati. Kolega fotograf rekao je da nikad finije medenjake nije jeo. Dok sam ga pitala zašto, rekao je da su rajski. I nastavio uživati u okusima. I da, istina je, ovo su prvi medenjaci za koje i sama mogu reći da bi ih pojela više od jednog komada. Mekani, a dovoljno tvrdi, niti malo suhi, a opet dovoljno slični “strukturi” medenjaka! Istina je da vam ih ne možemo stručno objasniti, niti ćemo pokušati, ali da su božanstveni, jesu. Naravno, pokušali smo doznati koja je tajna njihova okusa, ali recept nam ipak nisu otkrili. Možda je njihova tajna činjenica da ih rade s ljubavlju ili pak to što ih rade vlastitim rukama bez ikakvih pomagala i sprava. Možda to što se da svakom medenjaku maksimalno posvete. U svakom slučaju, preostaje nam samo prihvatiti jednu jedinu istinu, a to je da su fini i drugačiji od drugih, dovoljno je samo uživati u svakom zalogaju. Za kraj, evo vam i jedne zanimljivosti – dobio ih je i jeo premijer Plenković kada je posjetio našu županiju.
