U dvorištu Siniše Muhtića u Đurđevcu razigrano je i veselo već kada se pojavite na dvorišnoj ogradi.
Tamo se, naime, trenutno nalazi veselo leglo Francuskih buldoga starih tek dva mjeseca, a tu su i tri popularna Pomeranca. Siniša se bavi njihovim uzgojem, a ovo mu je prvo leglo buldoga.
Prvu Pomeranku nabavio zbog djece
– Kako to obično bude, odmalena sam ljubitelj životinja. U osnovnoj i srednjoj školi imao sam hrčke, zamorce, zečeve. Što se tiče pasa, još uvijek imam Francuskog buldoga koji je kod roditelja, a sada je već u dvanaestoj godini – kaže nam Siniša.
– Prvu Pomeranku nabavio sam zbog klinaca, bilo je to njima na poklon, a s njom i ženku Francuskog buldoga. Igrom slučaja, išao sam u Koprivnicu na socijalizaciju, a par mjeseci nakon toga žena koja je radila socijalizaciju nazvala me da postoje dva Pomeranca koje njihov tadašnji vlasnik više ne može držati zbog selidbe u Njemačku – govori nam.
Siniša je kupio još ta dva Pomeranca, iako tada nije imao u planu otvarati uzgajivačnicu.
– Psi su se kod mene odlično snašli, a nakon što su došli učlanio sam se u Kinološki savez i tako je spontano krenula priča oko uzgoja – kaže nam i dodaje da je njihovo prvo leglo bilo posebno iskustvo.
Novac mu nikad nije bio motivacija
– Kad su došli na svijet ti mali Pomeranci bilo je to jako neobično iskustvo. Gledaš ih i svjestan si da oni sad kreću u svijet od tebe. To prvo leglo sam prodao, a od početka mi je neka filozofija bila da se gleda na kvalitetu uzgoja, a ne samo da se uzgaja zbog uzgoja – stava je Siniša.
– Ljudi misle da se tu okreće neki velik novac, a meni to zapravo nikada nije bila motivacija. Naravno da dobiješ taj novac kad prodaš psa, ali puno je tu zapravo ulaganja. Košta svaki papir, svaka izložba, a o hrani da i ne govorim – kaže nam i dodaje da ako se želiš okrenuti kvalitetnom uzgoju, pa se psi i tako hrane, troškovi su zaista veliki, pogotovo kada ih imaš više.
– Dolaskom štenaca na brigu oko njih uključeni su i moji roditelji i djeca. Kada sam ja na poslu, oni preuzimaju neke uloge, dolaze se poigrati sa psima, nahraniti ih, ali taj dio druženja s njima je najvažniji – govori.
Mali Buldozi nedavno su došli na svijet carskim rezom
– Nakon što sam imao iskustvo s leglom Pemeranaca krenuo sam prema prvom leglu buldoga koje je ova sada i ovdje, malci su došli na svijet 1. ožujka – kaže nam.
Kod Francuskih buldoga velika je specifičnost što se ne mogu okotiti prirodno, već je potreban carski rez.
– Ovaj prvi okot bio je izazovan, dobio sam savjet da ženku pokušam pustiti da se okoti sama, no kada sam vidio da to vjerojatno neće biti moguće, išli smo veterinaru koji nam je rekao da je bolje što smo došli – opisuje nam te trenutke.
– Bio je na kraju jako lijep osjećaj kada su me nazvali i rekli da je na svijet došlo šest zdravih štenaca – dodaje.
Francuski buldog, kako nam kaže, karakterno je specifičan.
– Kada ih ljudi vide misle da su agresivni, ali oni su to najmanje. Jako su zaigrani, imaju puno energije i nevjerojatno su znatiželjni – opisuje ih.
Dodaje kako posebno treba paziti na sve stvari, jer ih jako vole navlačiti.
Oduvijek voli manje pse
– Oni sve moraju vuči, čupati, patike prve nastradaju i teško im je to maknuti iz gena. Svakom bih preporučio socijalizaciju jer mislim da kada ljudi to idu raditi samostalno, treba im puno više vremena – govori nam.
Smatra kako je najbolje pse učiti kada su jako mali, a najbolji je period prvih nekoliko mjeseci. Što se tiče ostalih pasmina, kaže kako je oduvijek volio manje vrste za koje neki kažu da su kao igračke.
– Ne znam kako se to dogodilo i kada su druge pasmine u pitanju, uvijek su mi ti mali psi bili nekako najzanimljiviji – kaže nam i kroz smijeh dodaje da kada ga ljudi vide vjerojatno to ne bi pomislili.
– Uvijek je to tako i vjerojatno to tako ispadne baš zbog toga jer ljudi očekuju da bih ja trebao imati neke velike pse, a eto, meni su ovi najdraži – govori nam.
Za one koji se odluče imati ovu pasminu govori kako je najbolji savjet da ih uzmu kada su mali, te ih vrlo rano nauče na sebe i neke svoje navike.
Planira krenuti na izložbe
– Kažu da psi pamte pet sekundi, a najbolja je metoda da ga nagradite kada je napravio nešto dobro upravo u tom periodu. Hrana im je najbolji stimulans i ako ih naučite da će biti nagrađeni kada nešto dobro naprave, oni će se time voditi – priča nam, te dodaje da su svojim karakterom ili i potrebama pogodni i za stan i za kuću.
Na izložbe još nije odlazio, ali u budućnosti planira pokušati i s te strane imati neki uspjeh.
– Izložbe su, osim mogućnosti da pas osvoji nagradu, dobre i za samu komunikaciju s drugim uzgajivačima, jer se tamo može puno toga naučiti i saznati brojne informacije – govori.
Cijena Pomeranca od 1000 do 1500 eura
Iako se, primjerice, cijena Pomeranaca kreće od 1.000 do 1.500 eura i Siniša je svjestan da nisu male, ipak ga neke stvari kod kupaca znaju iznenaditi.
– Ljudi nazovu pa pitaju koja je zadnja cijena. Ostanem tada čak i malo šokiran, iako sam svjestan da ljudi možda i nemaju novaca, ali ipak je to živo biće koje će s njima živjeti jedan period i donijeti im puno toga lijepoga, pa možda tako ne bi trebali gledati na njih – kaže nam.
Što se samog uzgoja tiče, potrebno je proći program osposobljavanja osoba odgovornih za držanje i uzgoj kućnih ljubimaca, te biti vlasnik prostora na kojem se psi drže.
– Kada to sve napraviš i prijaviš broj ženki, dolazi kontrola ministarstva poljoprivrede, pogledaju u kakvim se uvjetima psi drže i tada dobivate rješenje o mogućnosti uzgoja – opisuje nam, te dodaje kako je i taj tečaj koristan jer se sazna jako puno zakonskih regulativa koje su važne.
