Obilježava se Svjetski dan učitelja, dan zahvalnosti onima koji su nas svojim primjerom učili da postanemo ljudi. Jedna od njih je i Mara Grašić, učiteljica matematike u OŠ Braća Radić u Koprivnici, koja je napunila 40 godina radnog staža u obrazovanju.
Već generacijama priprema nove naraštaje za ono što život nosi, a posebna je potvrda njenog vrijednog rada stigla napredovanjem u zvanje izvrsnog savjetnika, što je ujedno najviše napredovanje koje se može postići.
Njena ljubav prema prenošenju znanja, a potom i prema matematici, pojavila se od najranijih dana. Mara Grašić kaže nam kako se kao mala nije igrala škole jer tada nije bilo papira na bacanje niti kemijskih olovaka.
– Glava mi je tada stalno bila u oblacima i imala sam cijele romane u glavi. Čitala sam u to vrijeme sve što mi je došlo pod ruku. Imala sam učiteljicu koja je bila jako stroga, ali topla i pravedna – prisjeća se svojih učeničkih dana.
Kaže kako je već u prvom razredu osnovne škole znala da će biti učiteljica, a matematikom se zainteresirala i prije početka školovanja.
– Svoje se tadašnje učiteljice i danas sjetim, vodila nas je kao svoju djecu i sve što smo od nje naučili, to znam i danas. Prije nego sam i krenula u školu voljela sam računati. Kad su nam roditelji dali novac uvijek smo gledali da to bude pravilno raspodijeljeno među nama djecom – govori nam i dodaje da je kao i kod drugih, u najranijim danima teško odrediti čime ćemo se baviti, a iako je voljela i kriminalistiku, odluka je bila da matematika bude njen životni put.
Kaže kako je početak njenog rada u obrazovanju bio težak.
– Počela sam raditi na zadnjoj godini fakulteta, a odmah sam dobila generaciju osmih razreda. Kako to već ide, bila sam mlada, pa su djeca to pokušala iskoristiti i manipulirati. No, nije im išlo – kroz smijeh će te dodaje kako je u prvoj godini rada ipak bila jako blaga.
– Teže je biti mlad učitelj u odnosu na ono kad nakon godina rada već poznajete učenike i njihove sklonosti. Mislila sam da ako si blag i dobar da će te djeca više voljeti. Nakon nekog vremena shvatiš da se tako ne može raditi, pa sam vrlo brzo postavila kriterije kojih se i danas držim – govori.
Razlike u obrazovnom sustavu nekada i danas postoje, a Mara Grašić kaže kako je potrebno cjeloživotno usavršavanje kako bi se tempo razvoja mogao pratiti.
– Sve to zahtijeva puno rada i edukacije, pa čak i u slobodno vrijeme. Moderna vremena zahtijevaju različite pristupe obrazovanju, a ako želimo odgajati i obrazovati za cijeli život moramo se prilagoditi novim generacijama – mišljenja je.
Kaže kako je činjenica da su generacije danas i prije trideset godina drugačije.
– Djeca su danas puno slobodnija, kažu što misle, generalno su otvorenija. Prije nije bilo tako, učenici su ono što misle zadržali za sebe. Danas dijete u petom razredu bez nekog problema kaže što misli, nebitno što možda i nije u pravu – govori i dodaje kako je promjenama u svijetu tehnologije došlo i do promjena u generacijama.
– Mislim da se svaki učitelj treba, da ne kažem mora, prilagoditi tom novom načinu funkcioniranja – tvrdi.
Da biste ga radili, ovaj posao morate voljeti
Kada je riječ o najljepšim trenucima u ovom poslu, za nju je dinamika koju on nosi jako važna.
– Ne mogu zamisliti posao unutar četiri zida. Posao s djecom je jako dinamičan, stalno ste u nekom pokretu, ona se mijenjaju iz generacije u generaciju i svaki dan kada otvorite vrata učionice to je novi izazov – smatra.
Izazova kao i u svakom poslu ima, no ona gleda samo pozitivne strane.
– Većinom su to pozitivna iskustva iako i stres postoji. Ali s djecom je uvijek nešto novo, puno putujemo na terenske nastave, natjecanja, pa i maturalce i na tim putovanjima zapravo učenike najbolje upoznam – kaže nam te dodaje kako bi da se vrati vrijeme ponovno izabrala ovaj posao.
– To morate voljeti, s djecom se osjećamo mladi, poduzetni, a djeca su zanimljiva. Ona ne razmišljaju kao odrasli i ako i naprave neku “spačku” to je zato što još ne znaju – mišljenja je.
Mnogo je novih učitelja prošlo kroz mentorstvo upravo Mare Grašić, a ona nam kaže kako su to odlična iskustva i kako sa svima i danas ima odličnu komunikaciju.
– Bit ovog posla jest da puno raspravljamo ne samo o matematici kao predmetu, već i načinu podučavanja. Svi mi nekada trebamo savjet kako nešto napraviti – kaže nam te dodaje kako se sam predmet kroz sve ove godine nije promijenio, ali pristup jest.
– Sada je vrijeme kada se potrebno puno više posvetiti svakom djetetu. S jedne je strane lakše zbog razvoja tehnologije, danas sva računala i aplikacije djeci omogućuju da oni i kod kuće naprave neke kreativne domaće zadaće. Ima djece koja jaku dobro koriste nove tehnologije, ali naravno djeca kao djeca, ponekad koriste sve to i na krivi način – govori i kroz smijeh dodaje kako su nekada šalabahtere pisali na klupe, a danas imaju pametne satove.
– Djeca su se u školi uvijek pokušavala nekako snaći, ali dobro i to je neki oblik snalažljivosti – kaže nam.
Rad učitelja se cijeni, ali može bolje
Odnos društva prema učiteljima promijenio se od dana kada je počela raditi do danas.
– Puno se toga primijenilo u našu korist, ali mogli bi biti još bolje. Ne kažem da se rad učitelja ne cijeni, ali ima prostora da bude bolje. Samo ako radiš ovaj posao znaš koliko se u njega daješ, jer raditi samo ono vrijeme u školi za koje si zadužen, to je nemoguće. Svaki učitelj, sigurna sam, još minimalno jednu trećinu tog vremena provede radeći izvan onog za što je zadužen – tvrdi.
Ne sjeća se od kako radi da je prošao neki vikend, a da nešto nije radila kod kuće.
– To nekada potraje i po nekoliko sati vikendom. Mi smo na to navikli i postalo nam je normalno – kaže.
Posebno veseli kada netko od bivših učenika postigne uspjeh, a takvih u njenoj karijeri zaista ima mnogo.
– Najvažnije je kod učenika otkriti talent, ne može se to baš na prvom satu, ali se taj talent vrlo brzo vidi. Naravno, to ne možete na redovnoj nastavi, mora tu biti dodatnih zadataka, zadaća i projekata. Računanje nije najvažniji element, domišljatost računanja, odnosno pronalaženje različitih načina rješavanja zadataka i brzina, najčešće otkrivaju matematičku darovitost – kaže nam i dodaje da kada djecu zainteresirate za predmet, oni su u njemu dobri.
– Imam sada i dvije učenice koje su završile matematiku. Jedna je na doktoratu i rekla mi je da kada su ju pitali što ju je usmjerilo tom putu, odgovorila je da je za to zaslužna njena učiteljica iz matematike. Meni je to uljepšalo cijeli tjedan – govori o tim lijepim trenucima.
Mnogobrojni uspjesi na natjecanjima i rad udruge
Pored županijskih i državnih natjecanja na kojima njeni učenici sudjeluju, već deset godina s njima odlazi i na međunarodno natjecanje Euromath.
– Riječ je o jako zahtjevnom natjecanju na kojem do izražaja dolazi kreativnost djece jer nema klasičnog računanja. Djeca istražuju neku temu koja je povezana s matematikom, snime video i na engleskom jeziku prezentiraju ga pred sveučilišnim profesorima – opisuje nam proces.
Prošle godine među 1500 učenika iz cijele Europe njeni su učenici osvojili dva prva mjesta, dva druga i tri treća mjesta, dok su na natjecanju Naboj Junior među 1850 ekipa zauzeli visoko šesto mjesto.
Osim rada u školi, Mara Grašić još 2015. godine pokrenula je s kolegama Udrugu mladih koprivničkih matematičara.
– Ideja je bila da naša djeca u Koprivnici imaju mogućnost natjecati se. Puno sam razmišljala o tome i zahvaljujući kolegicama osnovali smo udrugu s kojom provodimo projekte – kaže.
Jedan od najvećih projekata je Mathema koji okuplja tisuće učenika.
– Učenici su jako zainteresirani za ovo natjecanje, vole doći u Koprivnicu i sviđa im se ekipno natjecanje. Nama je to i bio cilj, staviti naglasak na ekipno natjecanje, što je važno i za njihovo buduće školovanje – govori.
Za kraj, Mara Grašić imala je poruku za sve koji s njom sudjeluju u obrazovnom sustavu i one koji će tek u njega ući.
– Svim kolegicama i kolegama želim čestitati dan učitelja, a budućim generacijama poručujem da je jako lijepo biti učitelj. To nije zvanje, već poziv. S time se morate roditi, a za mene nema ljepšeg posla – zaključuje.
