U Poljoprivrednoj zadruzi Ludbreški kraj ovih je dana počeo otkup krastavaca za Podravku od 62 kooperanta iz Varaždinske, Koprivničko-križevačke, Bjelovarsko-bilogorske i Sisačko-moslavačke županije.
Otkup je u sjedištu zadruge u Hrastovskom, gdje od ranog jutra pristižu poljoprivrednici sa svojim svježim krastavcima.
– Devedeset posto ovih krastavaca ubrano je jutros. Svi zadrugari imaju isto sjeme. Ne može se dogoditi da jedan proizvod bude drukčiji. Nakon klasiranja, utovarimo ih u kamion i u 13 sati su u tvornici Kalnik, a u 22 sata već u teglicama, ukiseljeni – objasnio nam je Saša Lenček, upravitelj Zadruge.
Cijene se kreću od 50 centi do 1,2 eura, ovisno o klasama, i unaprijed su dogovorene već u veljači. Prava sezona, kada će ispred sjedišta zadruge biti pune kašete krastavaca, 15-20 tona po otkupnom danu, kreće sljedeći tjedan i trajat će do rujna. Zasad otkupljuju do dvije tone.
– Svi rade šablonski, svi isti dan sijemo, presađujemo. Mi organiziramo sjeme, zaštitu, prihranu, kontrolu. Sve radi zadruga, samo gotov proizvod dođe u Podravku na analizu – kazao je Lenček te istaknuo kako se ovakav način proizvodnje pokazao dobrim zato što na malim površinama ljudi mogu ostvariti nekakvu financijsku dobit koju inače ne mogu.
– Primjerice, pšenica je od 150 do 170 eura, i kad se podvuče crta, ostaneš u minusu. Ova proizvodnja donosi dobit, a posao je obiteljski. Svi smo mi negdje zaposleni i radimo poslije posla, a na jednoj maloj parceli od 800 kvadrata možete zaraditi lijep novac dok podmirite i troškove proizvodnje – objasnio je Lenček.
Zadruga proizvodi i patlidžane te paprike, ali rajčice ove godine još ne.
– Čekamo neka bolja rješenja za tu proizvodnju, prvenstveno je problem kombajniranje. Vjerujemo da ćemo druge godine krenuti i s tim – kazao je.
O prinosima ove godine ne želi špekulirati, budući da su lani u dva navrata imali tuču i uništena je sva proizvodnja. No, ako godina bude dobra, nadaju se 300 do 400 tona krastavaca.
Beskorisna osiguranja
– Osiguranja ništa ne znače jer ne nude ništa. Stopostotnu štetu procijene na dva-tri posto i dobiješ 20-ak eura. Treba ulagati u protugradnu zaštitu. Zašto je tuča uništila Bošnjake, a pet kilometara dalje je druga država koja nije stradala. Zato što su koristili rakete, na najprimitivniji način iz dvorišta. Neka mi netko objasni zašto je to tako ako je ta protugradna zaštita beskorisna. Zašto oni nisu imali tuču – pita se Lenček.
Trenutno zadruga surađuje sa 112 OPG-a, a taj se broj neprestano povećava zato što su ljudi prepoznali svoju korist od ovakve suradnje te solidnu zaradu za svoj trud. Krenuli su od Ludbrega, a sada su se proširili po cijeloj sjevernoj Hrvatskoj. To im je u neku ruku problem jer u udaljenijim županijama nemaju prostor za otkup, već vozač skuplja proizvode po kućama, što poskupljuje samu proizvodnju, no nisu nezadovoljni.
– Kao prednost zadružnog poslovanja ističem činjenicu da nema kalkuliranja i izmišljanja tržišnih cijena ili burzi. Dogovorimo proizvodnju i cijenu u veljači i toga se držimo do kraja sezone. I svi zadovoljni. Nemamo zaposlene, u zadruzi svi svima pomažu u svemu, što je cilj zadrugarstva – istaknuo je Lenček.
Druga je prednost nabava strojeva koje ima zadruga i svi ih koriste ovisno o dogovoru.
– Nabavili smo specifične strojeve koje onda ne mora kupiti svako kućanstvo, primjerice vadilicu folije poslije krastavaca. Dogovorimo se tko će je uzeti koji dan i svi sretni. To je stroj koji je po meni najisplativiji, a cijena mu je visoka. Ako se nešto pokvari, to popravlja onaj kome se dogodilo. Radimo po principu prijateljstva i nikoga ne kažnjavamo – objasnio je Lenček.
Zadruga ima i svoje proizvode, koje plasiraju na tržište preko zadruge.
I djeca vole proizvode
– Najzahvalnije su škole i vrtići kojima dostavljamo robu na tjednoj bazi. Djeca jedu proizvode naših kooperanata: salatu, krumpir, luk, mrkvu, celer. Imamo i tvrtku koja radi kolače i proizvode od lješnjaka. Na ovaj način bolji je plasman robe – domeće Lenček ističući neizostavna bučina ulja, a kao propali projekt navodi aroniju, koja je unazad 10 godina pala u bescjenje. Krenuli su sa 70 kuna po kilogramu aronije u otkupu, a danas mogu ponuditi kunu, što samu berbu dovodi do neisplativosti.
– Prednost je industrijskog otkupa i ta što se proizvod može predati u svim klasama, primjerice paprika. Nema prebiranja. Radili smo s trgovačkim centrima, ali se dogodio lanac dužnika. Isporučiš robu, trgovački centar ne plati, mi ne platimo proizvođaču, on uđe u dugove i nema kraja. Odustali smo i zato što nam platili samo robu koju su prodali. Ostalo smo si morali pokupiti i zbrinuti. Suludo – kazao je.
U petak ujutro svoje je krastavce u zadrugu dovezla i Nevenka Posavec iz Duge Rijeke. U zadruzi je, ističe, četiri-pet godina i vrlo je zadovoljna.
– Povećala bih proizvodnju da mogu doći do radne snage. Ovo radimo sami ja i suprug. O ubranim količinama teško je govoriti, no nadam se 4-5 tona. Isplata i sve je u redu, a sve što trebam dobijem u zadruzi – kazala je Nevenka.
