hladnokrvnjaci i toplokrvnjaci

FOTO Vlado Kosec najveći je uzgajivač autohtone pasmine konja u ludbreškom kraju, a na svom je ranču pokrenuo Konjičke igre

Svoju ljubav prema plemenitim životinjama, prelio je u ideju o pokretanju Konjičkih igara.

14:30h
0
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija

Konji u stajama nekada su bili znak bogatog imanja i vrijedili su malo bogatstvo. No s vremenom su prekrasne životinje nestale iz staja, strojevi i mehanizacija zamijenili su njihov rad, ili su, uglavnom, postali ukras imanja.

Vlado Kosec (62) iz Hrastovskoga najveći je uzgajivač konja u ludbreškom kraju. U njegovoj staji trenutno je 16 prekrasnih životinja: 14 mirnih i pametnih kobila za vožnju, pastuh i ždrijebe. Konje je zavolio još kao dječak.

– S konjima sam odmalena, ljubav je to od djetinjstva. Odnavek smo imali konje, moj deda, pa tata. Kak mali sam s konjima “šlajsal” drva iz šume, oral… Zadnjih 15 let počel sam se ozbiljno baviti uzgojem. Posla ima dosta, ujutro od pol šest oko dve i pol vure, oko podne i navečer po vuru vremena. Treba im pribavljati puno hrane, sijena, zobi, kukuruza. Kupujem im vitamine i sredstva protiv nametnika. Po ljeti ih vani tuširam, a zimi timarim. Konji vole biti čisti, niti vodu neće piti iz kante ako nije čista – otkriva nam.

Grla koja uzgaja su pasmine Hrvatski hladnokrvnjak koji je nastao na području sjeverozapadne Hrvatske oplemenjivanjem domaćih kobila s pastusima hladnokrvnih pasmina iz Austrije, Mađarske, Belgije i Francuske. Uzgoj košta, troškovi po grlu su veliki, pa Ministarstvo poljoprivrede, isplatom novčanih poticaja uzgajivačima, znatno utječe na očuvanje i zaštitu ove pasmine konja.

Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija

– To je domaća autohtona pasmina, nekad radni konj, sad je zaštićen. Svi su konji mikročipirani, imaju rodoslovlje, dokumentaciju o čistokrvnosti pasmine, identifikacijski dokument ili putovnicu. O svakom se vodi obimna dokumentacija: dnevnik oždrebljenja, podaci o rasplodu i drugo. Konju se mjeri obim prsa, kopito, noga. Imaju redovite kontrole krvi, stalne veterinarske kontrole. Vozim ih na licenciranje u sjedište Saveza u Popovaču. Svako grlo je žigosano znakom – kaže Vlado u čijoj se staji nalaze još i Hrvatski toplokrvnjak dobiven križanjem čistih pasmina turnirskih konja…

– Pretežno se koristi za konjički sport, sportsku dresuru, jahanje i vožnju kočija – govori.

Pastuh šarac je s trajnom licencom…

– Dva mlada pastuha ga budu kroz godinu, dvije mijenjali, da se ne miješa srodstvo. Tu je još pasmina Halfinger, a iz rodova kobila ždrebičkica Gidranka. To je toplokrvna mađarska pasmina koju su Mađari imali za vojsku, vući poluge…  Ona može postići veliku vrijednost. Imam već kupce u susjednom selu da ju dalje hrane i djeca jašu. Primamljiva je, živa, preskače prepone, a kad se razigra, skoči u zrak dva metra – oduševljeno govori Vlado.

Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija

Svoju ljubav prema plemenitim životinjama, prelio je u ideju o pokretanju Konjičkih igara. Naime, prije desetak godina sudjelovao na jednom sličnom natjecanju u Zelendvoru, a nakon povratka odlučio je na svom ranču, 500 metara udaljenom od obiteljske kuće, uz rijeku Bednju, napraviti nešto bolje i veće.

Tako je privatni ranč obitelji Kosec, veličine od šest hektara, početkom kolovoza postao pravi raj za ljubitelje konja, a Konjičke igre, prvorazredni međunarodni događaj koji već niz godina privlači brojne konjare i zaljubljenike u graciozne životinje u Hrastovsko.

Foto: Ivan Balija
Unuka Sabina // Foto: Ivan Balija

Mnogo truda ulaže i Vladina kći Martina Balenta, predsjednica udruge Ludbreški konjari. Traju čitavog dana, a sudionici se natječu u vožnji između čunjeva, timskoj stazi, krosu, paradnim skokovima i drugim tradicionalnim igrama, no koronavirus…

– Dvije su godine kako je sve zaostalo, nismo se usudili organizirati radi epidemiološke situacije, jer se skupi preko tisuću ljudi – tužno kaže Vlado.

Za konje je važno da su aktivni…

– Otpelam ih na ranč, ograđenu sjenokošu uz Bednju. Povremeno ih tam ostavim dva, tri dana da se “ispucaju”, jer je dobro da se kreću. Redovito, prije ove situacije, išao sam s njima na smotre u Popovaču, Krapinu, Sveti Petar Orehovec, Zelendvor – govori.

Foto: Ivan Balija
Unuka Tena // Foto: Ivan Balija

Tradicionalno sudjeluje na Vozočašću u Mariji Bistrici koje se održava u nedjelju iza Velike Gospe.

– Okupi se mnoštvo konjskih zaprega, konjara s konjima, jahača i kočija iz Slovenije, Francuske, Mađarske, Italije, Austrije i naše – kaže Vlado koji, ističe, želi ljubav i znanje o konjima prenijeti drugima, naročito mladima.

– Jako me veseli kaj konji sve više zanimaju mlade. Ja ih rado učim kaj znam, učim ih upravljati zapregom. Kćerka Martina jaše, vozi zapregu, a i unuke Sabina i Tena pokazuju ljubav prema konjima, češljaju ih, sa šlauhom kupaju, to im paše, pogotovo sad dok je vruće, igraju se s njima i pomognu ih nahraniti… – oduševljeno zaključuje Vlado Kosec.

Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija