Božić je vrijeme kada su obitelj, prijatelji i bližnji na prvom mjestu. Vrijeme kada se svi trudimo svojim voljenima pokazati koliko nam je stalo do njih. Vrijeme kada nas tople obiteljske priče uvijek raznježe.
Obitelj Osrečak mlada je i nadasve zanimljiva obitelj, a čine ju mama Irma, tata Ivan te djeca Samuel, Rita i Stjepan zvan Štef.
Irma i Ivan upoznali su se prije devet godina, kada su još bili studenti. Ispričali su nam kako su se upoznali u jednom koprivničkom kafiću, kojem se, kako Irma kaže, uvijek vraćaju. To je njihov ljubavni kutak i dnevni boravak kada se na kratko žele maknuti od kuće. Jer, priznajmo svi, kad-tad se nađemo u situaciji da poželimo pobjeći od svoje obitelji, barem na kratko!
– Nestrpljivo smo hodali dvije godine, jer smo jako brzo skužili da vidimo zajedničku budućnost, a bili smo dosta mladi i nismo očekivali ljubav, a ona se dogodila. Ubrzo nakon toga nam se pridružio i Samuel (7) i pomogao nam da okrunimo našu vezu – rekla nam je Irma na samom početku.
Obitelj im se ubrzo povećala, na svijet je došla, sada petogodišnja Rita, a nakon toga i Stjepan (3).
Njihov put i život bio je spoj raznih preseljenja, neočekivanih situacija, nezaposlenosti, izazova, ali i onog najbitnijeg – ljubavi. Ljubavi koja ih drži na okupu. Ljubavi koja ih je spojila i zbog koje su uvijek išli prema naprijed, a danas s ponosom i srećom mogu reći da su sretna, mlada obitelj koja živi u svoja ‘četiri zida’, u kući koju su kupili i koju uređuju, sretni su što imaju i prijatelje koji im itekako pomažu u uređenju.
Obitelj Osrečak smatra da nikad nije pravo vrijeme za nešto i da to pravo vrijeme ne treba čekati. Ne treba čekati veću plaću, stalni posao, sigurno stambeno pitanje.
– Najbolje je ništa ne čekati, ako nešto želiš, onda samo kreni, ostalo se sve posloži – rekao je Ivan, a Irma je dodala da je baza svega ljubav i hrabrost te povjerenje u Boga.
Irma nije bila oduvijek vjernica, no životne okolnosti, ‘krizica’ koja je nju i Ivana zadesila, potaknula ju je da se preobrati.
– Duboki besmisao, deset puta sam polagala jedan te isti ispit, posao nisam imala, počeli smo se i svađati. Tražila sam nešto, a na totalno krivom mjestu. I tu sam našla Boga i stavila ga na prvo mjesto. I tu se sve posložilo. Ivan mi je postao suprug, danas smo obitelj – rekla je Irma te dodala kako su željeli sve ili ništa. Ako idu na sve, onda je to za zauvijek.
– Htjeli smo katolički brak, tako da ne možemo pobjeći jedno od drugog, a ja do toga držim. I dok hoću pobjeći! – nasmijala se Irma iskreno i prepuna ljubavi.
Inače, Ivan i Irma dio su Hrvatska zajednica Bračnih susreta te su im druženja s drugim parovima i pomogla u rješavanju problema s kojima su se znali sresti. Kako to u životu inače i ide.
– Treba znati prepoznati svoje osjećaje, razlučiti zašto se tako osjećaš, staviti ih na ‘pravo mjesto’. Imamo prijatelje s kojima smo stvorili svoju malu bračnu zajednicu te se svaki mjesec ili svaki drugi mjesec nalazimo i pričamo o svemu. O problemima, financijama, seksualnosti, vjeri, o svemu – rekao je Ivan te dodao kako je otvorenost vrlo bitna, jer nikad ne znaš tko će što reći i što će tebi od toga ostati i pomoći ti.
Irma trenutno nije zaposlena, iako kaže da joj posao sad već nedostaje, no svoj je život trenutno posvetila obitelji.
– To je posvećeni život, dok si supruga i majka ne možeš ganjati karijeru iz dana u dan. Vremena imam, oni su sad prioritet – rekla je Irma te dodala kako je sretna što im njihove obitelji puno pomažu od samog početka.
Ivan potječe iz velike obitelji i iako nikad nije ‘maštao’ o tome da će jednog dana imati svoju veliku obitelj, svojevremeno si je rekao da će imati barem isti broj djece kao i njegov tata. Radi se o broju četiri, a priznajemo da su se već opasno približili postavljenom cilju.
Iako vrlo slični, Irma i Ivan su u određenim pogledima različiti.
– Čovjek je stvoren da se razvija, a mi se u tom procesu pratimo i dajemo si dovoljno slobode za razvoj i različitosti – rekla nam je Irma.
Upravo to joj je i pomoglo da razumije i podrži Ivanovu želju da osnuje bend. Death metal bend. Tako je! Ivanov bend zove se Attitudes To Human Extinction, a kada tome dodate ovaj ‘death metal bend’, na pamet vam prvo padne kako je to nespojivo. Kršćanstvo i death metal!
– Death metal više je vezan uz ljudsku glupost, antropologiju… situacije i prilike kojih se ljudi boje. Nije toliko vezano na vjeru. Black metal se veže uz okrenute križeve. Moji tekstovi govore o ljudskim glupostima. U određenim dijelovima tekstova spominjem religiju, ali više su to kao neki osvrt na iskorištavanje religije za osobne potrebe, a govore i o nerazumijevanju same Biblije – rekao je Ivan te dodao kako ga je vjera oblikovala tako da postane pošten čovjek, da ne osuđuje ljude.
– Takav si kakav jesi, ako ti mogu pomoći odlično, ako ne želiš pomoć, u redu. Nisam baš praktični vjernik, ali imam poštovanja prema tome i vjerujem da me vjera izgradila – istaknuo je Ivan.
Irma se nadovezala na Ivana te nam rekla kako ništa nije crno-bijelo, biti vjernik ne znači samo ići u crkvu, biti vjernik znači ne imati predrasude.
– Mi jako volimo rušiti predrasude. Dok netko veli da nešto ne ide mi kažemo ‘gle nas’! Vjera i death metal ne idu? Gle nas! Dok su nam govorili da nećemo uspjeti kao par, rekli smo ‘gle nas’ – pojasnila je Irma te nam ispričala koliko joj je Ivan pomogao da se izgradi kao osoba.
– Ivan je osoba koja me gurala do ruba pa čak i preko, gradila sam se uz njega. Naučio me kako ne osuđivati ljude. Iako nije praktični vjernik kao ja, u životu je pravi Isusov sljedbenik. Iskreniji nego neki praktični vjernici. Ima empatiju koju sam uz njega morala učiti, uz koju se ja nisam rodila, već sam ju uz njega razvila – rekla je Irma te dodala kako se u svojim različitostima izgrađuju i pomažu jedno drugom da se razviju.
Božić u obitelji Osrečak spoj je tradicije i modernog.
– Njegujemo tradiciju koliko god možemo, iako puno toga s godinama ispari. Nosimo slamu na Badnjak, na badnje veče ‘unosimo Božić’ u dom uz Betlehemsko svijetlo. Već na Badnjak si čestitamo Božić, što je nekima čudno. Sve što smo primili od djedova i baka nastojimo primijeniti. Na dosta stvari koje smo zaboravili, oni su nas prisjetili. Mislim, kaj ćemo djeci ostaviti od Božića, poklone? To ispari za 15 minuta, a dok zajedno pečemo kolače to je doživljaj, to je stvaranje doživljaja i sjećanja – opisala je Irma.
Inače, u kući obitelji Osrečak bor se kiti na Badnjak, kako se inače tradicionalno, nekad puno više, radilo. Ivan na sam Badnjak odlazi u potragu za borom i to je tradicija koju vole i njeguju.
– Veći mi je gušt donijeti bor u zadnji čas, dok se djeca pitaju ‘di je već taj Božić’ – s osmijehom nam je rekao Ivan.
Kićenje bora u ovoj obitelji prepuno je zvukova kotrljanja kuglica, pokoje borbe i iznimne sreće i smijeha. Na sam Badnjak djeca idu na dječju polnoćku, a Irma i ponekad Ivan odu na onu ‘pravu’. Za Božić nitko ne radi ništa, a slave ga u obiteljskom krugu. Na Štefanje posjećuju svoje bližnje.
– Za Božić se ne ide nigdje. Nekad se pričalo da ti se bu vužgala kosa ako ideš u čestitare na Božić – prisjetila se Irma.
Na sam Božić odlaze svi na misu, a iako ovaj mali trio fantastikus nema prevelike koncentracije i požele pokoju ‘borbu’ odraditi i na misi, od malena ih uče vjeri i odlasku u crkvu.
– Nastojimo ih odgajati u slobodi djece božje, pokazujemo im kako mi živimo, a na njima je da jednog dana izaberu kako će oni živjeti. Tako su moji roditelji i meni dali prostora. Kada su mi govorili da idem na misu, pružala sam otpor, sada kada to ne govore to, idem na misu – rekla je Irma te dodala da iako su vjernici ‘ne prde dugu’, imaju svoje probleme, ne pokušavaju biti ono što nisu već se trude ostati svoji, normalni.
Pitali smo mališane što najviše vole kod Božića? Kažu da uživaju, naravno, u poklonima! Uživaju i u izradi keksića, u kićenju bora. Irma i Ivan trude se da im pokloni ne budu u prvom planu, ali svjesni su da su svačije veselje. Poklone kupuju u lokalnim OPG-ovima, nisu rastrošni. Svojoj djeci ne nameću ništa, dali su im da sami odaberu u što žele vjerovati kada su u pitanju pokloni. Je li ih donio Djed Mraz ili Isus?
– Ono što je nama bitno jest da djeca znaju da je na Božić Isusu rođendan, a ne Djeda Mrazu. Trenutno misle da Djed Mraz pomaže Isusu – rekao je Ivan te dodao kako djecu od malena uče da imaju poštovanja prema svačijem vjerovanju.
– Uvijek se nađe netko tko propitkuje nečiju vjeru, a ja im na fin način kažem da vjeru poštujem jer me izgradila, jer mi je pomogla da ne naštetim sebi, da ne naštetim drugima – zaključio je Ivan.
