Postoje razvikaniji sportovi, nogomet, rukomet, košarka. Zatim su tu sportovi koji nisu toliko popraćeni, ribolov, šah, biciklizam. Ali, svaki od tih sportova ima svoje ljude koji vole taj sport i žive ga. Negdje između toga svega nalaze se borilački sportovi.
Prolivena krv, spartanski treninzi, hektolitri znoja. Razbijene arkade, slomljeni nosevi, napuknute kosti. Sve su to riječi koje gađaju u srž borilačkog sporta. Zoran Đođ danas ima navršenih 29 godina. Živi u Ferdinandovcu. Njegovo zvanje je MMA borac. U svijet borilačkih sportova krenuo je s 20 godina, a već nakon mjesec dana imao je prvu hrvačku borbu, a nakon godinu dana prvu profesionalnu.
– U svijet treninga i borbi uveo me Saša Presečan iz Pitomače koji je imao klub. Počeo sam trenirati, ispočetka je bilo normalne zezancije tipa ”kaj buš ti kaj buš ti”, i tako je krenulo. Počeo sam odrađivati treninge. Danas treniram pet puta na tjedan, dva puta idem na trening boksa u Boksački klub David, dok ostala dva dana idem na hrvačke treninge u Hrvački klub Podravku, gdje mi je trener Mihalec najveći mentor i podrška – rekao je o svojim počecima Zoran Đođ.
Zoran Đođ je s treninzima krenuo točno u jesen, a već nakon mjesec dana sudjelovao je u hrvačkom turniru u Zagrebu, na svom prvom natjecanju, gdje je osvojio treće mjesto. Tada je bio u kategoriji do 94 kilograma, dok se danas bori na idealnih 77 kilograma. Velika je to promjena na kojoj može zahvaliti treninzima i pravilnoj ishrani. Sav tjelesni višak pretvorio je u mišiće, a ostatak skinuo.
– Član sam Boksačkog kluba David u Koprivnici, a bio sam u MMA klubu X u Bjelovaru kod Zorana Žiže, koji se u međuvremenu preselio u Njemačku i tamo otvorio klub. U Bjelovaru sam trenirao punih šest godina, svaki dan trening, sparingi i pripreme za meč, zaista je naporno, ali ako to volite kao ja, izdržite i postanete fizički i mentalno jača osoba. Poklopilo se da je nakon godinu dana od početka mog treninga Žiža organizirao prvi turnir u Bjelovaru pod imenom ”Obračun u kavezu” u kojem sam sudjelovao. Bile su to prve profesionalne borbe, ”prao” me adrenalin i uzbuđenje, bodrila me domaća publika te moji prijatelji i obitelj. To je bila moja prva profesionalna borba koju sam na kraju pobijedio – rekao je Đođ.
Laicima je manje znano da nakon što odradiš dva profesionalna meča, više nemaš pravo boriti se u amaterskim mečevima.
– To je zeznuto jer imaš borce koji su amateri, imaju preko 50 amaterskih mečeva i ne žele se boriti u profesionalnim borbama, a blago rečeno, mogli bi razbiti profesionalca. U amaterskim borbama moraš imati rukavice i zaštite na nogama, te kacigu. Više me privlači slobodnija borba u pogledu opreme, volim imati što manje opreme na sebi – komentirao je MMA borac iz Ferdinandovca.
Upitan što smatra svojim najvećim uspjesima, Zoran Đođ nam je kazao kako se borio za nekoliko naslova tijekom karijere.
– Prije tri godine borio sam se za pojas, za titulu u kategoriji do 77 kilograma, u WKF federaciji u Austriji. U Beču sam se borio s Christianom Draxlerom i osvojio naslov. U toj federaciji bore se pozvani borci koji su bili većinom s regije Balkana i Austrije. To mi je ujedno i najdraža pobjeda. Također, prije dva mjeseca borio sam se za pojas protiv Makhmuda Muradova koju sam izgubio na bodove. Kategorija borbe bila je do 84 kilograma pod federacijom XFN, što nije moja kilaža, ali sam prihvatio borbu i nažalost izgubio. Muradov je u tom trenutku bio bolje pripremljeniji i motiviraniji.
Što se tiče daljnjih ciljeva, Đođa nakon pobjede u Kninu čeka poziv iz dalekog Japana gdje će ići na borbu pod mentorstvom Branka Cikatića.
– Nedavno sam se borio u Kninu u kategoriji do 77 kilograma, borba je bila napeta i pobijedio sam Tončija Peruška. Sada čekam poziv za borbu u Japan, da mi jave zadnje detalje. Bit ću u Tokiju i jako sam uzbuđen. Sve se to organizira pod pokroviteljstvom Pancrase eventa. Dobio sam ponudu za borbu u Srbiji krajem listopada, međutim ne vjerujem da ću ju prihvatiti kako bi se spremio što bolje za Japan, da ne bi došlo do neke ozljede. U Japanu je dogovorena jedna borba, u slučaju pobjede ostajem u ždrijebu i vratit ću se tamo kad me ponovno pozovu na borbu. Biti ću tamo sedam dana, s uključenim putom tamo i nazad – otkrio nam je Đođ.
Slobodnu borbu prate i ozljede, gotovo da nema borca koji je čitav izašao iz meča.
– Bilo je svakakvih ozljeda, operirao sam koljeno, meniskus, imao sam razbite arkade, nos, stradala uha, rasječeno čelo, bilo je zaista svega, ali rane zarastaju, a naslovi ostaju – slavodobitno je zaključio Đođ.
Njegova najjača strana je borba u parteru, kada protivnika sruši na pod. Kaže da se tu najbolje osjeća i da tako može nanijeti najviše ozljeda protivniku. Svaki dan radi na svojim slabijim stranama, trenira i daje sve od sebe kako bih svaki dan bio što bolji. Prati li ga obitelj na borbama i što kažu njegovi na to sve, rekao je sljedeće:
– Otac i brat pratili su me na nekoliko borbi koje su bile bliže kući, međutim jako im je to teško gledati, a o majci da ne pričam, ona se ”križa” na svaki spomen moje borbe. Znam da joj nije lako i da se brine, ali siguran sam da ju jako veseli kada čuje da sam pobijedio – rekao je Zoran.
Kao što je znano, borilačke sportove prati vojska žena, mnoge djevojke vole dečke koji se bore u ringovima i kavezima, a takva je situacija i sa Zoranom. Ima krug svojih obožavateljica koje prate njegove nastupe uživo kada god mogu. Tko zna, možda se iz Japana vrati s vojskom obožavateljica – i ženom.
Zoran Đođ danas ukupno na svom kontu ima 21 profesionalnu borbu, a omjer pobjeda i poraza mu je 13-8. Nadamo se da će nakon povratka iz Japana omjer glasiti 14-8.
Naš najpoznatiji borac Mirko Filipović karijeru je izgradio u Japanu, pa tko zna, možda i Zoran Đođ krene tim putem i postane nasljednik Cro Copa. Nema lijevi high kick kojim dijeli nokaute kao Mirko, ali ima svojih oružja koja vam nećemo otkriti. Sve je na Zoranu, želimo mu sreću u Japanu, što manje ozljeda i što više naslova.
