Ksenija Vitelić svaki dan započinje pisanjem ciljeva koji djeluju kao autosugestija i motivacija za taj dan. To je dio onoga što je izabrala kao, ne svoj posao, niti samo hobi, već kao životni poziv odnosno stil života.
Naime, ova medicinska sestra, bavi se i life coachingom, homeopatijom i aromaterapijom te se i dalje usavršava kroz motivacijska predavanja, male radionice osvještavanja uvjerenja i odblokiravanja strahova. Nedugo je otvorila i vlastitu praksu KseVita Centar, kroz koju je objedinila sva stečena znanja te ih provodi kroz savjetovanje. Uz to, vodi facebook stranicu pod nazivom Motivacija i homeopatija by Ksenija Vitelić, a u nastajanju je i knjiga Sretna žena zauvijek.
Sramežljiva Ksenija koja se bojala javnih istupa, shvatila je da je nezadovoljna sobom i svojim životom, da ju ništa ne veseli i sve joj je jednolično, pa je odlučila unijeti promjene u svoj život.
– Pretvorila sam se u pravu čangrizavu mamu koja samo kuka kako je samo doma sa svojom djecom, kako joj je teško, kako nikamo ne ide, kako nema prijateljica ni svoj život, pa sam se samo jednog dana trgnula i rekla si “Dosta je! Ak’ mogu svi, možeš i ti.” Slučajno sam naletjela na video Ane Bučević i počela ju slušati, nakon što sam i unazad desetak godina čitala knjige o osobnom rastu i razvoju, ali ne i išta uradila – priča nam novopečena trenerica za osobni razvoj, trenutno jedina u Koprivnici.
S druge strane, u Zagrebu je to postalo vrlo popularno. Priča nam kako su zasad ljudi još uvijek prilično neinformirani po tom pitanju, jer miješaju psihologa i osobnog trenera.
– Mi se ne bavimo liječenjem psihičkih stanja, nego radimo na tome da osoba spozna kolika je njena unutarnja snaga te moć njene volje da utječe na promjene. Svi smo u djetinjstvu odgajani kroz neka ograničenja i sigurnosne prepreke riječima “Ti to ne možeš, to nije za tebe, nisi dovoljno dobar za to, primi se knjige i učenja, mani se glupavih hobija, zaposli se na sigurnom radnom mjestu gdje ćeš imati normalnu plaću, nemoj ovo, nemoj ono…” – objašnjava nam naša sugovornica.
Kako kaže, kroz odrastanje u okruženju s brojnim ograničenjima, osoba se uvjeri da su to njeni vlastiti stavovi, dok se zapravo radi o stavovima njihovih roditelja, škole, sustava i okoline koje su im oni usadili.
– Mi, osobni treneri, radimo mnogo na uvjerenjima vezanima uz odnose, posao, brak, novac i ljubav, jer većina osoba smatra da to ne zaslužuje, da ne zaslužuju bolje jer ne mogu, i to nije za njih. Mijenjanjem tih usađenih i nametnutih uvjerenja, tijeka misli i mentalnog sklopa osvještavamo pojedinca da stekne uvid u svoju istinsku snagu i sposobnosti. Tek kad postanu svjesni koliko imaju negativnu perspektivu, onda se može mnogo toga napraviti – graditi samopouzdanje i prepoznati svoje potencijale – objašnjava nam Ksenija.
Ksenija je dosad najaktivnija bila putem Facebooka i on-line radionica, a najviše se usmjerila na mlade mame koje su, kako kaže, prihvatile ulogu da su samo majke i ništa više osim toga.
– Za vrijeme majčinstva, godine samo prolaze dok dijete ne dostigne određenu dob, a one se ne zapitaju “A gdje sam ja u cijeloj toj priči?”. One su zapravo cijelu sebe dale tom djetetu pa su sad izgubljene, nesretne i nezadovoljne sa svojim životom, za to krive partnera, krive dijete, a najmanje krive sebe, dok su zapravo one odgovorne za svoje stanje i situaciju – prepričava naša sugovornica.
Njena poruka je kako je najveća bit svega biti zahvalan na svakoj situaciji koja ti se dogodi te da se zahvalnost ne svodi samo na reći hvala kad osoba dobije nešto.
– Koliko je ljudi zahvalno na tome što su uopće ustali ujutro i što mogu vidjeti svoju djecu, jer neki ne mogu ni to. Stariji ljudi vole kukati da ih boli ovo ili ono, umjesto da budu zahvalni što su živi. I na teškim trenucima treba biti zahvalan. Primjerice, kad mi je preminuo otac, umjesto da žalujem mjesecima, ja sam si rekla da, koliko god bilo teško, zahvaljujem i na tom iskustvu koje mi je život podario, jer sam iz njega naučila nešto – koliko se treba boriti za život, uživati u njemu, cijeniti ljude oko sebe, svoju djecu, roditelje, istinski živjeti svoj život, a ne stalno okrivljavati i državu i šefa i partnera i sve oko sebe, a najmanje sebe – riječi su ove osobne trenerice.
Također kaže, tko i krivi sebe, kako to nije isto što i prihvatiti odgovornost.
– Primjerice, rastavljene žene s kojima dosta radim, redovno se krive da nisu bile dobre majke i supruge, jer ne shvaćaju da su, sve što su u nekom trenutku učinile, to radile držeći kako je to najbolje za njih. Bitno je prihvatiti odgovornost, a potom poraditi na promjeni i kontrolirati negativne misli. Svatko ima loš dan, ali na nama je odluka hoćemo li se mi prepustiti takvom raspoloženju cijeli dan ili čak mjesecima i godinama – rekla je Ksenija.
Ponajviše radi sa strankama individualno, po mjesec, dva ili tri te osoba dvaput tjedno dobije vježbe koje osoba mora odraditi.
– To su vježbe zahvalnosti, o uvjerenjima, o strahovima i slično. Potičem ljude da sve zapisuju jer držim da time iz osobe izlazi ono čega nije ni svjesna da drži u sebi. Mnogi se nakon dva tjedna iznenade zapisanim, onime što je izašlo iz njih – informira nas naša sugovornica.
Također, podijelila je s nama kako mnogo radi i sa ženama koje imaju strah od uspjeha, a žele poslovno napredovati i zarađivati, ali se boje da će razočarati sebe, okolinu, šefove koji su im dali bolje radno mjesto pa kad i dođu do te razine uspjeha, ne uživaju, nego posao odrađuju u grču i strahu.
– Osoba se nakon mjesec dana može transformirati drastično, ali ne smije očekivati od osobnog trenera da će on riješiti sve njene tegobe, nego mora intenzivno raditi sama na sebi i raditi zauvijek. Međutim, to nije rad koji bi predstavljao pritisak nego užitak. Primjerice, ujutro kad se probudim, pišem si fokus za današnji dan, potom sve stvari na kojima sam zahvalna pa afirmacije poput “Sretna sam i zadovoljna. Život me voli i ispunjava. Sve što obavljam, radim s lakoćom…” Bitno je odrediti si cilj, ali kad si ga i zapišeš, cijeli ćeš si dan organizirati tako da je on usmjeren prema ostvarivanju tog cilja, raditi na tome. Samodisciplina, odgovornost i volja jako su bitne – riječi su osobne trenerice.
Kako Ksenija kaže, ima neuspjeha, ali ona to ne smatra svojim neuspjehom. Čak ni neuspjehom te osobe, nego njenim odabirom.
– To se događa kad pojedinac nakon čitavog života okrivljavanja drugih, dođe do točke spoznaje da mora prihvatiti odgovornost na sebe, onda odustane jer ne želi tu odgovornost prihvatiti – pojasnila nam je Ksenija.
Za kraj poručuje majkama da se sve stigne kad se ima volje i napravi dobra organizacija vremena.
– Uz troje djece i posao, uspjela sam završiti razne edukacije i škole, polaziti seminare i učiti. Tako da, to što mame kukaju da ništa ne stignu i da su premorene i da ih nitko ne razumije, to je problem u njima. Ne smatram da sam bolja i drugačija od ostalih, pa ako sam ja vidjela da mogu sve to napraviti što sam napravila uz troje djece, onda može svatko – zaključak je Ksenije Vitelić koja prigrljuje život sa svim svojim izazovima.
