Trener Podravke Vegete Goran Mrđen s nestrpljenjem čeka utakmicu s Vardarom u 3. kolu D grupe Lige prvakinja (Skoplje, sportski centar Boris Trajkovski, subota, 19. listopada u 20 sati). Želi vidjeti potvrdu učinjenog u Koprivnici u utakmici s Bera Berom, a to je odiograti dobru utakmicu i ostaviti dobar dojam.
– Je li ljepota prošlosubotnje večeri minula, ili još drži trenera i ekipu?
– Lijepo se sjetiti! Mislim da nam je to bila baše jedna prekrasna utakmica.
Međutim, dodaje:
– Što je prije zaboravimo, to je bolje za nas. Mada neke stvari ne treba zaboravljati: to zajedništvo, tu borbenost i to izdanje koje je bilo, što bi nam trebalo ostati kao ogledni primjer, da nam to bude standard. S obzirom na to da jesmo nova ekipa, onda moramo stvarati nekakve svoje standarde. Prema tome nema razloga da nemamo baš takve standarde. Iluzorno je očekivati da će uvijek tako biti, ali prema tome treba težiti. To treba biti nit vodilja koja nas može nekamo i dovesti. Ponavljam stalno da mi možemo utjecati samo na dvije stvari, to je način na koji radimo, dolazimo na trening i treniramo i način na koji igramo, s kakvim emocijama dolazimo na trening, kvaliteta treninga, na to utječemo samo mi i, drugo, kakvo nam je raspoloženje u ekipi, kakav smo kolektiv. Na to opet utječemo samo mi. Te dvije stvari trebamo razvijati, da bi i ono ostalo postalo kvaliteta.
POBJEDA JE NAJJAČA DROGA U SPORTU
– Raspoloženje u ekipi signalizira nešto novo. Je li se to oživotvorila vaša ”poštapalica” da je pobjeda najveća droga za uspjeh u sportu?
– Je! Jednaput mi je rekao kolega trener iz nogometa Ivan Bedi da je pobjeda najveća droga u sportu. I ja to stalno ponavljam. To se osjeća, ekipa je dobrog raspoloženja i ja sam rekao sada prije treninga i ponovit ću na sutrašnjem i prije utakmice: imali smo tri gostovanja s jakim ekipama: Lokomotivom, Krim Mercatorom i Larvikom, s kojima smo, objektivno, imali loše rezultate. Sad što su subjektivne, što objektivne okolnosti, što uigranost, što neuigranost, objektivno smo imali loš rezultat i stvarajući tu ekipu moramo biti i ekipa koja može igrati vani, u gostima. Da bi dobro igrao vani protiv dobrih ekipa, mora se imati dobar sustav, treba biti dobro uigran i znati reagirati u svim situacijama. I kad je panika. Mi još nismo ono što bi htjeli biti, ali moramo tome stremiti. Rekao sam za makedonsku televiziju Alfa prije treninga: što da kažem, što očekujemo? Ako kažem da ćemo napasti Vardar, reći će nam da smo bahati. Ako kažemo da smo došli što manje izgubiti, onda će reći da smo kukavice. Nije objektivno ni jedno ni drugo, ali htio bih da stvarno odigramo dobru utakmicu. To govorim kao papagaj, ali stvarno želim da odigramo dobru utakmicu. Sigurno da to neće biti lagano, jer Vardar ovdje traži pobjedu i prolaz u drugi krug. Zašto bi čekao Beru Beru, kad on to može riješiti sebi odmah, skinuti breme s vrata i biti sigurno u drugom krugu? Ali, mi kroz te utakmice moramo rasti u Europi, što se ne može naučiti, to je nešto što se neće ponoviti. Sigurno je da će mi doći ovdje igrati i u Regionalnoj ligi, ona jest kvalitetan, ali je Liga prvakinja – Liga prvakinja, to je nešto što je vrhunac svakog igrača ili igračice u klupskom sportu.
– Vardar je, a pričao nam je o tome večeras trener Vladimir Vujović, Vuja, izuzetno profesionalna ekipa, kao u najjačim momčadima u nogometu, kada se skupe najjači i najbolji, bez obzira odakle su. Kvaliteta na prvom mjestu… Profesionalizam nameće ritam življenja kluba.
– Sigurno da su ti nastupi subota-subota, putovanja za većinu igračica nešto novo. Htjeli mi to – ne htjeli, sigurno je da impresionira igračice. Doputuj, brzo jedi, nisu to uvjeti u kojima normalno živiš ili kad igraš domaće prvenstvo ili druge utakmice. Za veće dosege važna je i impresija. Koliko ih je u životu igralo utakmice u uvjetima punih dvorana. No, sigurno je da je to drugačije nego kod nas. No, već ste me pitali o tome kako nama nije zadan cilj, ali odgovorio sam i sad kažem, kakav bih ja to bio sportaš ako ne bih sam sebi postavio cilj. Ali ako hoćemo napraviti uspjeh u Španjolskoj, gdje će biti sigurno furiozna atmosfera, jer domaćin treba nešto napraviti, onda i ovdje u Skoplju moramo pokazati da mi možemo igrati i u gostima. Objektivno, to smo u Larviku pokazali nekih 20-ak minuta drugog poluvremena, ali smo bili impresionirani početkom i uplašili smo se.
To moramo promijeniti, moramo povući kontru kad god osvojimo loptu, trebamo to trenirati, trebaju nam tzv. lagani golovi, ti su nas doveli do osjetne razlike sa Španjolkama, a to će nam morati biti oružje i u Španjolskoj, da ne igramo stalno na postavljenu obranu i da njima dozvoljavamo da nam zabijaju golove. To, dakle, treba ovdje napraviti sutra.
SINERGIJA IGRAČICA I PUBLIKE
– Dakle, sutra nema predaje?
– Nema predaje. Tako smo postavili stvari i mislim da je to krenulo, da je to malo ušlo među rukometašice. Teško je ”postupat po naređenju”: zabili smo gol i ajmo se svi veseliti. To se stvara svakodnevno od ponedjeljka do petka na trenunzima, zajedništvo moramo sami sebi nametnuti i to nam treba biti standard. Kad se to ponavlja od ponedjeljka do petka, onda je sigurno da će to biti na nekom nivou. Kao što je bilo na utakmici u Koprivnici. Kad smo dobili utakmicu puno je bilo dragih ljudi koji su čestitali. Ali kad smo čuli komentare koji su bili upućeni ne samo na rezultat i razliku, nego i pristup i na zajedništvo kada poslije postignutog gola, poslije dobre obrane igračica u obrani, poslije dobre obrane vratarke, te reakcije velikih emocija, sreće i podrške, a i klupa je igrala, onda smo shvatili da smo dosegli veliku stvar. Pomalo filozofski iznio sam tezu: kad zabiješ gol, pa se veseliš, pa pogledaš prema suigračicama prema klupi, pa suigračicama na terenu, pa se klupa diže i veseli, pa se to prenese na publiku… taj prijenos energije jako je bitan, on napravi jednu dobru, odličnu sinergiju igračica i publike. U Koprivnici, jesam, osjetio sam to na utakmici, ali u položaju na terenu, ali kad sam gledao snimku utakmice, u miru, naježio sam se.
Tada sam shvatio što su mi ljudi govorili.
Izvor: RK Podravka