Park je naš!

Građanska inicijativa: Devastirat će gradski park koji ne smije služiti za proštenja, nego se u njemu traži mir i intima

Marijan Špoljar iz pozicije struke, govori kako park nije tu da se iskoristi, nego da služi za hodanje, kontemplaciju i intimna druženja te da ne smije biti (spektakularno) osvijetljen kako se najavljuje.

17:30h
0
Grgić i Špoljar na ogoljenoj površini parka // Foto: Matija Gudlin

Na mjestu gdje je zimus stajalo gradsko klizalište, a sad nema ničega, ni jedne travke, osim navezenog pijeska i zemlje, predstavnici nove građanske nestranačke inicijative Marijan Špoljar i Antonio Grgić, progovorili su o netransparentnosti revitalizacije Gradskog parka.

Konferencija pod nazivom “Park je naš!” bila je vezana uz njegovo arhitektonsko-urbanističko preoblikovanje koje je pokrenuo Grad, a koje predstavnici ove građanske inicijative smatraju devastacijom, počevši od razmještanja klizališta u park.

Ispred struke, uz spomenute – povjesničara umjetnosti i arhitekta, trebali su progovoriti i profesor biologije Radovan Kranjčev te biolog Goran Šafarek, ali su bili spriječeni. Međutim, izjasnili su se poslanim riječima podrške.

Park mora održavati ekološku raznolikost // Foto: Matija Gudlin

– Park je sastavni dio identiteta grada, prirodna i kulturna baština najveće vrijednosti te kulturno dobro grada. Neprihvatljive su radikalne intervencije u dendrofloru i pejsašno oblikovanje parka. Postoji studija o tome što je prihvatljivo – je li ona poništena ili prevaziđena? Nedopuštene su intervencije kao nasipanje materijala, unašanje klizališta, neprimjerene led rasvjete i štandova. Ovdje nema društvenog konsenzusa te se ne može rušiti bez temeljite analize stručnjaka. O parku ne smiju odlučivati nekompetentne osobe – izjava je dr. Radovana Kranjčeva, jednog od potpisnika meritorne studije o Gradskom parku iz 1992. godine.

Prema riječima Marijana Špoljara, ne radi se o pokušaju da se sruši bilo čija inicijativa, jer uopće nije jasno o čemu se točno radi osim da je u izradi neki projekt, nego se ova četvorka udružila kako bi se artikulirao glas stručne javnosti.

– Nalazimo se na mjestu gdje je demontirano gradsko klizalište, koje je bilo smješteno ovdje usprkos našim pokušajima da se o tome raspravi s gradskim službama. Godinama smo apelirali da se klizalište dislocira iz centra pa je slavodobitno odlučeno da ono bude tu – izvjestio nas je Špoljar te rekao kako je unašanje takvih elemenata u park najveća destrukcija najvrjednijeg dijela grada Koprivnice.

Čemu služi gradski park? // Foto: Matija Gudlin

Pojasnio je kako se radi o prostoru nastalom na podlozi renesansnog grada koja je svojedobno zatrpana.

– Želimo da o prostorima ovoga grada odlučuju kompetentni stručnjaci i da javnost o tome bude na vrijeme obaviještena, a ne da o tome javnost sazna kad je već sve gotova stvar – Špoljarov je stav.

Doznajemo da vrijednost parka leži u, uz njegov najvrjedniji simbol, središnji paviljon te red javora koje se počelo rušiti, na 35.000 kvadratnih metara raspoređenih 35 vrsta drveća i 25 vrsta grmlja te raznolikosti ptica koja je narušena.

– Posebni problem predstavljaju prevladavajuće vrane koje sprječavaju dolazak drugih ptica, a koje ne možete vidjeti u parkovima ni Bjelovara ni Varaždina ni Čakovca.

Praznina usred parka // Foto: Matija Gudlin

Špoljar je naglasio kako se ne radi ni o kakvom političkom skupu, nego isključivo o građanskoj inicijativi gdje se na demokratski način želi potaknuti javna rasprava te da se u obzir uzme riječ stručnjaka.

– Ovo nije jedini pokušaj destrukcije parka. U to spada i unašanje Podravskih motiva te Koprivničke bajke koja u noći možda izgleda spektakularno, ali je danju priča drugačija. Tu se na jedan vulgarni način tumači jedna neoliberalistička premisa da je park nedovoljno iskorišten – riječi su nekadašnjeg ravnatelja Muzeja koji tvrdi da park ne smije biti iskorišten u prostor kirvaja i proštenjarstva te predmet trgovanja.

On iz pozicije struke, govori kako park nije tu da se iskoristi, nego da služi za hodanje, kontemplaciju i intimna druženja te da ne smije biti (spektakularno) osvijetljen kako se najavljuje.

– Nije bilo dovoljno da centar grada bude konstantno okupiran jer “nije dovoljno iskorišten”, kao da nije dovoljno da služi za slobodno hodanje ljudi, nego se sad to mora učiniti s još jednim zajedničkim prostorom. Tako bi se mogla neka buduća vlast sjetiti to pretvoriti u parkiralište ili trgovački centar – zaključio je Špoljar.

Marijan Špoljar // Foto: Matija Gudlin

Uime biologa Šafareka, Antonio Grgić komentirao je planiranje rušenja 22 stabla koja su, navodno, bolesna.

– Kad nešto smeta unutar parka, to će biti proglašeno bolesnim i maknuto, kao što je srušeno stablo na čije je mjesto postavljeno klizalište. Kako je Šafarek rekao, u jednoj od najljepših park šuma, zagrebačkom Maksimiru, bolesna se stabla ne ruše, jer ona imaju svoju funkciju u eko sustavu te služe kao stanište sovama. Kad to maknemo, izgubit ćemo biološku raznolikost i dobiti homogenu zvučnu sliku s vranama – uputio nas je Grgić, rekavši kako ta stabla dosad nisu predstavljala prijetnju te da se radi o izmišljenoj priči sa ciljem da se destruira park.

Napominje kako u GUP-u piše da se park mora zadržati u svojem povijesno najvrjednijem obliku.

– Trebao se raspisati arhitektonsko-urbanistički natječaj, što u ovom slučaju nije učinjeno. Mi više nemamo ured za urbanizam, te ljudi koji odlučuju o ovome nisu arhitekti i nestručni su.

Antonio Grgić // Foto: Matija Gudlin

Da bi se bilo kakav projekt pokretao mora postojati zaštitarska podloga koju mi dosad još nismo vidjeli. Tajnovitost kojom se to radi kontraproduktivna je i suprotna propisima GUP-a. Njegovo je nepoštivanje direktna uzurpacija vlasti – argumenti su arhitekta Grgića.

Usporedio je to sa situacijom s Piškornicom, gdje je, kako kaže, godinama politička elita sudjelovala u toj priči, a sad se čudi ishodima.

– Ovdje se vidi razlika između politike i politikanstva. Kad radite projekt sa ciljem da daje jednu lijepu sliku pred izbore, to je politikanstvo. Politika je provođenje jasne strategije – Generalni urbanistički plan i njegovo provođenje – objašnjava Grgić.

Dodao je kako politička moć struke ni iicijative nije razine kao ona Grada.

– Ovo je borba Davida i Golijata, jer mi nemamo tu ni operativnu, ni financijsku, ni medijsku snagu – rekao je i zaključio riječima kako je Zrinski trg lice grada, a park je njegova duša koja uvijek mora biti skrivena, intimna i biti zona mira.

čitam...
Loading...