Pronašao sam se tu jer se jednostavno, nakon 10-12 godina rada u tom polju, nekako “zarolalo” u tom smjeru. A iskreno, i plaća se bolje od bilo čega drugoga. Ponekad radim izvan filma primjerice aranžman za makedonsku pjevačicu Kaliopi ili za njihove predstavnike na Eurosongu, kaže Dalibor Grubačević.
Dalibor Grubačević, glazbenik, skladatelj i producent iz Koprivnice, na 7. Festivalu hrvatskog katoličkog filma na riječkom Trsatu osvojio je još jednu nagradu za svoj rad na filmskoj glazbi.
Svojom glazbom obogatio je dokumentarni film Sve je bio dobar san redatelja Branka Ištvančića. Riječ je o filmu koji prati Lyliane Fournier u njenoj potrazi za informacijama o posmrtnim ostacima njezina sina, mladog francuskog dragovoljca Jean-Michela Nicoliera, koji se borio u Hrvatskoj i na kraju tragično skončao na Ovčari. Film je, osim nagrade za glazbu, dobio i Grand Prix za najbolji film festivala te nagradu za najbolju režiju.
Našem skladatelju taj film nije bio prva suradnja s Brankom Ištvančićem.
– Dugo surađujem s Brankom Ištvančićem, već više od deset godina. Radili smo mnoge projekte zajedno pa ova suradnja nije bila slučajna. Zamolio me da smislim nešto suptilno, jednostavno, nepretenciozno i na kraju, eto, stigla je i ta nagrada – rekao je Grubačević.
Nagrada kao takva nikada nije jedina motivacija, ali veseli jer predstavlja određeno priznanje, kaže Grubačević.
– Kada skladam, mislim na to da mi je dobro i da me to veseli, a ne na nagradu. Ako je meni dobro, onda je i onome za koga to radim, bio to rad na filmu ili, primjerice, aranžman za Leu Deklevu. Nema ništa od toga ako te rad ne veseli i ako ne pruža užitak. Nagrada je samo satisfakcija priznanja tvog rada od strane struke, ali i odličan poticaj – priznao je.
Napomenuo je da proces skladanja glazbe za film uvijek dolazi sa svojim pravilima i ograničenjima.
– Nikad se ne može imati potpuna sloboda, uvijek postoje određene smjernice. Mogu reći da sam najviše slobode u skladanju imao baš s Ištvančićem na filmu Duh u močvari, no kada radim s drugim režiserima, uvijek su tu smjernice i uvijek imaju svoje zamisli o tome što hoće. Zbog toga se događa da se s nekima i rastaneš, ili čak ni ne kreneš u projekt, a s nekima uskladiš frekvenciju pa je suradnja moguća. Bilo je situacija pretjeranog uplitanja režisera u moj rad, no ne bih ih želio imenovati – ispričao je Grubačević.
Kao priznati i traženi skladatelj, Dalibor Grubačević uvijek je okružen planovima i projektima na kojima surađuje, pa tako i sada.
– U planu je jedan igrani film, jedan dokumentarno-igrani film, serijal za Hrvatsku televiziju pod nazivom Neverbalna komunikacija, pregovaram za još jedan igrani film… Neki su dogovoreni, neki u pregovorima, ali ima posla – naveo je.
Iako se gotovo u potpunosti posvetio skladanju filmske glazbe, ponekad napravi nešto i za svoju dušu.
– Pronašao sam se tu jer se jednostavno, nakon 10-12 godina rada u tom polju, nekako “zarolalo” u tom smjeru. A iskreno, i plaća se bolje od bilo čega drugoga. Izvan filma ponekad napravim poneki klasičan komad, produciram nešto, napravim aranžman kao, primjerice, za makedonsku pjevačicu Kaliopi ili za njihove predstavnike na Eurosongu. No, aranžmani me ne vesele pretjerano, više volim raditi nešto svoje – zaključio je Dalibor Grubačević.
