Predivna i preslatka, sada četveromjesečna Iris, na svijet je stigla 24. siječnja, u 00.43 sati. Težila je 3260 i bila dugačka 49 centimetara.
Njeni ponosni roditelji Hrvoje Vladušić i Dunja Ressler iz Koprivnice, odlučili su s nama podijeliti svoje iskustvo s poroda koje ih je još više povezalo i otkrilo nove spoznaje.
Nakon naravno, babice, Iris je prilikom dolaska na svijet prvog ugledala svojeg tatu Hrvoja, koji je sav ushićen i presretan fotićem lovio njene prve trenutke nakon poroda.
Nakon vaganja i svih potrebnih pretraga, Iris su stavili mami Dunji na prsa i ova je mala obitelj zajedno provela svoje prve zajedničke trenutke koji se zauvijek pamte.
Kako nam je Dunja priznala, kaže da ne zna kako bi sve izdržala da nije bilo njega.
– Iako je bilo užasno teško i bolno, sve je nekako bilo lakše jer je on bio tamo – tvrdi Dunja.
Hrvoje se smije kako ga je cijelog izgrebla i istukla, no kaže, nije mu smetalo.
– Sve sam činio samo da njoj bude lakše, stavljao sam joj mokre gaze na čelo, tješio ju, pričao s njom. U jednom je trenutku babicu zgrabila za glavu pa se poslije ispričavala – smije se on.
Danas kaže da mu sve izgleda kao da je gledao neki film, no ni malo ne žali što je u njemu sudjelovao.
– U početku sam mislio da neću ići na porod, no nakon tečaja u bolnici sam odlučio da idem i svima to preporučam jer taj osjećaj je jedinstven i neponovljiv. Kad sam netom nakon što se rodila u ruke uzeo Iris, počeo sam plakati. Emocije te preplave, ne možeš se kontrolirati, ti se osjećaji ne mogu opisati – kaže nam Hrvoje.
Iz tog je iskustva puno naučio te kaže da Dunju sada gleda drugim očima i više ju poštuje, dok im je Iris centar svijeta.
Iris se rodila dan prije termina, nakon tri dana lažnih trudova. Dunja je stigla u bolnicu u 18 sati, a Hrvoja su poslali kući da se najede pa vrati za sat vremena.
– Bio sam napet, u iščekivanju, a kada sam došao k njoj bilo mi je puno lakše. Sjećam se da je Dunja vikala ne mogu više, dosta je, fajrunt i samo sam mislio na to što da učinim da joj bude lakše – priča on.
Dunja uz smješak i s malom Iris u rukama kaže da je prvo što je pomislila kad se Iris rodila – nikad više, dok je Hrvoje bio pun emocija.
– Bila sam pod lijekovima pa se puno ne sjećam, no znam da je Iris kihnula i da je Hrvoje bio tamo – priča ona.
Kako je imala visoko prsnuće, Dunja nije osjetila da joj je još ranije pukao vodenjak, što kaže da nisu vidjeli ni liječnici pa je Iris dobila upalu, a onda i žuticu te je par dana provela u inkubatoru, a Dunja ju je dolazila dojiti.
– Jutro nakon poroda su mi je samo uzeli i nisam znala što se događa dok nije došao doktor i objasnio mi. Bilo mi je teško bez nje, no i to smo preživjele i sada uživamo zajedno. Ona je zaista jedna predobra, zdrava beba, za poželjeti – smije se Dunja.
Hrvoje naš razgovor zaključuje porukom svim budućim tatama da idu na porod jer s tim se iskustvom ništa ne može mjeriti.
