Čim uđu u Sloveniju ili Mađarsku, svi bez ikakvih prigovora voze po propisima. Zašto? Jer su svuda kamere, kazne su veće i provode se, napominje Ivica Ressler.
Nakon strašne tragedije u Cvetkovcu, u kojoj je 21-godišnja vozačica izgubila nadzor te pregazila oca (40) koji je u rukama nosio svoju dvogodišnju djevojčicu koja je na mjestu preminula, pitali smo prometne stručnjake kako smanjiti broj poginulih na cestama.
Otac se u koprivničkoj bolnici bori za život, a šestogodišnji dječak, njen brat, srećom je prošao bez ozljeda. Bolesna majka je puštena iz bolnice u Zagrebu gdje se liječi od teške bolesti, da bi se pobrinula za sina.
Vozačica (21) iz Ludbrega, policiji je rekla da joj je kamion koji joj je dolazio ususret zapljusnuo automobil velikom količinom vode, a taj kobni dan je padala kiša. Ona je vozila u smjeru Koprivnice, a išla je na probnu frizuru, jer se u subotu trebala vjenčati i krstiti dijete. Automobil se nakon udarca zarotirao i ostao na cesti okrenut u suprotnom smjeru. vozačia je navodno na rukama držala djevojčicu sve do dolaska hitne pomoći. Ovim su tragičnim događajem nepovratno uništene dvije obitelji.
Na hrvatskim cestama pogiba 61 posto više nego u prosjeku Europske unije.
U Koprivničko-križevačkoj županiji lani je život na cesti izgubilo 13 ljudi, a ove se godine brojka već popela na njih 10. Naša je županija po crnim brojkama u hrvatskom vrhu. Što poduzeti pitali smo inženjera prometa Ivicu Resslera, voditelja Auto-kluba Koprivnica te ovlaštenog predavača.
– O konkretnom slučaju prometne nesreće u Cvetkovcu teško je govoriti, jer još nije dovršeno vještačenje. No tri su faktora koja utječu na situacije na cesti a to su čovjek, vozilo i cesta, a odgovornost je u 80 posto slučajeva na čovjeku. Vozačica je trebala prilagoditi vožnju uvjetima na cesti. Ako je cesta loša, ako pada kiša, a ususret ti ide šleper, treba usporiti i procijeniti situaciju – kaže Ressler.
Dodaje kako je problem i taj što polaznici dolaze u autoškolu uglavnom tijekom ljetnih mjeseci te ne žele voziti po snijegu ili kiši, a dobili bi puno više znanja za manje novaca. Ovako se ne znaju ponašati na cesti za vrijeme loših uvjeta.
– Ako si mlad i neiskusan vozač, ne samo vodeni oblak, nego i jači vjetar mogu omesti koncentraciju. Zato uvijek naglašavamo da brzinu treba prilagoditi uvjetima na cesti. Treba znati i da je put kočenja dva puta dulji za vrijeme kiše – napominje Ressler.
Dodaje kako se ne slaže s tim što je ukinut zakon o snazi vozila za mlade vozače.
– Imali smo slučaj da je dečko položio vozački u srijedu, a u petak je poginuo jer su ga prijatelji nagovorili da vozi brže nego je to bio sposoban. Većina mladih dolazi polagati vozački s već izgrađenim negativnim stavom prema poštivanju prometnih propisa, a što su naučili od roditelja, bližnjih. Ako cijeli život gledate kako vaš roditelj u naselju vozi 80, a dozvoljeno je 50, vama to postane normalno i to je teško promijeniti koliko god se mi trudili – upozorava Ressler.
Dodaje kako su jedan od ključnih problema preblage kazne.
– Ako imate novac, možete odmah platiti samo pola kazne. I već tu mladi dobivaju osjećaj da im se popušta. Kazne su same po sebi dovoljno visoke, no problem je što se ne provode bez iznimke. Sudac često naplati i manju kaznu od one najmanje, zbog niza olakotnih okolnosti – kazuje Ressler samo jednu od boljki našeg sustava.
I onda se ti isti vozači, kazuje on, kada prođu granice, strogo drže propisa.
– Čim uđu u Sloveniju ili Mađarsku, svi bez ikakvih prigovora voze po propisima. Zašto? Jer su svuda kamere, kazne su veće i provode se – kazuje on.
Ressler napominje da neće biti pomaka bez ozbiljne državne strategije o sigurnosti o prometu.
– Treba uvesti manja davanja na nove automobile, jer je prosjek starosti automobila koji se voze 10 godina, što nije dobro. Treba ulagati u infrastrukturu, sigurnost je veća na autocestama, no ima puno manjkavosti na zaobilaznim cestama, dok ih vozači, jer nemaju novaca, često koriste kada primjerice idu na more i onda su one preopterećene – kaže on.
Osim toga, dodaje, na cestama treba biti više policije, no za tako nešto ih nema dovoljno.
– Opće je poznato da je preopterećena i Podravska magistrala, a bilo bi dovoljno donijeti zakon prema kojem bi barem oni kamioni koji su u tranziciji trebali voziti autocestom, a ne što idu onuda gdje ih manje košta cestarina – primjećuje on.
Kako se najviše nesreća događa upravo u gradovima, potrebno je postaviti nadzorne kamere barem u blizini svih škola.
– I to ne one sa smajlićem koji samo upozorava na brzinu, već one koje snime brzinu za koju se dobiva primjerena kazna. Ako sada netko uspori u blizini škole, drugi mu trube, a da su tamo kamere, usporavanje bi postalo normalno – ukazuje on.
Broj poginulih na cesti smanjuje se i preventivnim djelovanjem te edukacijom od malih nogu, no sve to košta.
– Dakle, potrebna je državna strategija – primjena zakona bez izuzetaka, pomladiti vozni park, prometnu infrastrukturu učiniti sigurnijom. Da bi se sve to sprovelo u djelo, potrebna je politička volja i novac kojega nema – kazuje Ressler.
No zaključuje da će se nešto ipak morati promijeniti jer smo od Europske unije dobili direktivu da do 2020 godine moramo duplo smanjiti broj poginulih na cestama, kojih je lani bilo čak 348 u cijeloj zemlji.
– Uvijek kažem da nije Finac rođenjem postao fin. Tu je riječ o kulturnom naslijeđu i to ne milovanjem, nego rigoroznim kaznama. U Švicarskoj, ako prekoračite brzinu u naseljenom mjestu, dobivate kaznu i oduzima vam se vozilo koje se proda na dražbi – kazuje Ressler.
Trajno oduzimanje vozačke, kazuje pak kako nema smisla, jer će recidivist ionako ponovo sjesti za volan, ali zato postoji zatvor.
No, tu je još jedan problem, koji na prvu nema veze s vožnjom, no itekako na nju utječe, a to je – stres.
– U vozilo sam sobom nosimo osjećaje – sreću, tugu, uzbuđenje. Kad Danac sjedne za volan i ide ujutro na posao, koncentrira se na vožnju, a Hrvat razmišlja o kreditu, hoće li dobiti plaću, s čim će platiti knjige djetetu i to sve vodi ka prometnoj nesreći – priča on.
Instruktor vožnje u HAK-u Tomislav Kelbl, svakodnevno se susreće s problemima na cesti.
– Većina Koprivničanaca vozi po propisima i prometna kultura postoji. No uvijek ima nekolicina izuzetaka za koje pravila ne postoje. Ono što najčešće vidimo je da pola ljudi nije vezano, a svaki drugi ima mobitel u jednoj, a cigaretu u drugoj ruci. Kazne su premale, pa je to vozačima i smiješno i nastavljaju po starome. Treba uvesti visoke kazne, za koje treba mjesecima raditi da bi se platile pa bi se tako riješio problem – nemoj raditi prekršaje i nema kazne, vrlo jednostavno – zaključuje on.
