Kad dođete u ordinaciju Dominica Tešića u Pitomači, on vas neće pitati što vas boli, nego što vas muči, jer smatra da su sve bolesti odraz nas samih i naše reakcije na sve oko nas.
– Imamo mi za to mnogo izreka u svakodnevnom rječniku – ovaj mi ide na jetra, od ovoga mi se povraća, boli me uho za to, ne mogu ga vidjeti na svoje oči, diže mi se trbuh – kazuje nam on.
No kako god bolesni bili, nitko kroz njegova vrata neće izaći bez onog pozitivnog osjećaja da je sve moguće, ako to stvarno želiš. No tu je i ključ, jer, kaže nam on, danas svi za svoju bolest traže krivca u nekom drugom, u hrani, u piću, u poslu, samo ga ne traže u sebi samome.
– Kad dođemo do uzroka bolesti, svi se slože sa mnom da je to tako, no kad pitam misle li se mijenjati, e to je već malo teže – kaže Dominic.
Za razliku od zapadne medicine, Tradicionalna japanska medicina, ne liječi simptome, nego traži uzrok, jer kad riješiš uzrok, riješio si i simptome.
Liječnička ordinacija oko koje šetaju koze i kokoši
Dominic se zajedno s bratom blizancem Sašom vratio u Pitomaču prije 20 godina, nakon što su u Japanu završili studij Tradicionalne japanske medicine. Povratak se nametnuo sam po sebi i braća nisu puno dvojila. Razboljela im se baka, a oni su pohitali iz Japana da bi joj pomogli. I tako je baka postala prvi njihov pacijent. Kako je zahtijevala stalnu skrb, ostali su kod kuće. Baka je ubrzo bila bolje, a ljudi su počeli kod njih dolaziti po zdravstvene savjete. Pročulo se da su uspješni pa su počeli pristizati i pacijenti iz okolnih krajeva te se tako njihova praksa jednostavno pokrenula. U sobičku iza kuće otvorili su ordinaciju koja je uvijek bila puna ljudi, dok su dvorištem šetale koze, patke, kokoši, magarci…
Bio je to potpuno nov doživljaj i poimanje doktora za pacijente naviknute na hladne bolničke čekaonice, a još kad su stigla uvijek nasmijana braća koja imaju prirodno rješenje za sve tegobe, nekako je sve bilo lakše. Nerijetko su im bakice nosile friško pečeni kruh, domaće štrukle ili brašno jer uslugu nisu mogle platiti, a oni za to ionako nisu marili.
Bili su to njihovi počeci, dok danas Dominic radi u klinici Medicatus koju su otvorili 2004. godine u Pitomači, dok Saša ima ordinaciju u Zagrebu. No njihova je veza neraskidiva pa Saša i dalje jednom tjedno dolazi na ‘ispomoć’ u Pitomaču kod brata.
Dominic kaže da je školovanje u Japanu potpuno drukčije od onog na zapadu. Braća su prvo u Njemačkoj, gdje su živjeli, krenula na Medicinski fakultet, no u tome se nisu pronašli i put ih je odveo u Japan.
Velika razlika između istočnog i zapadnog pacijenta
– Ispočetka ideš na predavanja, a kasnije na praksu i to najvećim dijelom. Nakon prve dvije godine, pola dana si na predavanjima, a drugi dio u ambulanti. Učenje se temelji na prirodnim zakonima, to je medicina iskustva, tradicionalnog japanskog načina razmišljanja, a povezano je sa zakonitostima. Nama je važno da budemo ti koji će stvarno nešto napraviti, ne da pacijentu bude bolje jer je prošao sedam ili osam različitih doktora – priča Dominic.
Dominic se opredijelio za manipulativnu medicinu, odnosno tretmane na kralježnici.
Kaže da u Japanu radiš sve, jer je sve jedan pacijent, jedna cjelina i sve je povezano. Nema specijalizacija, nego sam odabereš na čemu ćeš se bazirati. Kako Dominic voli kosti, mišiće, zglobove, odabrao je da će primarno raditi na području kralježnice, no pacijenti dolaze sa svim mogućim tegobama.
– Razlika između zapadnog i istočnog pacijenta je velika. Tamo pacijent dođe i pita što da napravi da mu bude bolje, dok ovdje pitaju što ćete vi napraviti da bi njemu bilo bolje. Ogromna je razlika u pristupu, na istoku su ljudi svjesniji da oni imaju problem i da oni moraju nešto učiniti, dok su ovdje naučili da se uvijek može nešto kupiti i onda će to nešto otkloniti ono što njih muči. Ljudi su doslovce mišljenja da se zdravlje može kupiti, dok je na istoku veća svjesnost da ga moraš sam steći i uložiti trud i vrijeme za svoje zdravlje – objašnjava on, a to je iskustvo opisao na jednom primjeru koji mu je ostao u sjećanju.
– Sjećam se jednog pacijenta iz Međimurja, taman sam završio telefonski razgovor, kad je navirio kroz vrata i pitao za Dominica. Rekao sam – taj sam, a on meni da je onda dobro došao. Odmah me pitao – ‘A kaj buš ti napravil da mene više ne boli noga’, pa sam mu rekao – ništa. Zbunjeno me pogledao i pitao – ‘A kaj da onda delam s tom nogom’ i tako smo počeli razgovarati. Došli smo do toga da ga boli desni kuk pa sam ga pitao zašto i rekao je da se potrošio. Pitao sam ga koliko ima godina, kaže 63. A koliko godina ima vaš desni kuk, kaže isto. A lijevi – isto. Pa kako se onda jedan potrošio, a drugi nije, jeste li skakali na jednoj nozi kroz život? Zamislio se i rekao da nije nikad o tome razmišljao na taj način, a nije se ni sjetio pitati doktora. Ljudi ne sagledavaju stvari iz drugih kuteva. Naučeni su svi razmišljati isto. Evo, nisam jučer mogao jednom pacijentu mogao objasniti da ga stopalo boli zbog kičme, jer on tvrdi da njega ne boli kičma, nego stopalo – smije se Dominic.
Ljudima je najteže mijenjati se
Kaže i da im je teško pacijentima objasniti povezanost svega u našem tijelu, jer svi gledaju svaki organ pojedinačno.
– Način kako sebe doživimo, u odnosu na okolnosti, određuje biokemijske reakcije unutar tijela, koje onda uzrokuju promjene na razini tkiva. No većina će ljudi radije prihvatiti da je to sudbina, genetika, da je bilo tko drugi kriv, samo ne oni. I zašto bi se oni mijenjali, oni su ok, ne valja okolina. Uvijek će medicina koja nađe krivca, a da to nije ta osoba, biti popularnija, no onda mi nismo baš najpopularnijii. Ali ima sve više ljudi koji su voljni razmisliti da možda uzrok leži u njima samima – mišljenja je Dominic.
Tvrdi da uopće nije bitno što se događa, nego je bitno kako tko što doživi.
– Vratimo se na ono – ovaj mi ide na jetru, od ovoga mi se povraća, tu mi nešto smrdi, ne mogu ga vidjeti svojim očima.. Sve je povezano s tim kako se situacija doživi, tako će netko reagirati. Kad čovjek razumije sebe, može bolje razumjeti druge i tek kad sebe možeš voljeti, onda možeš voljeti i druge. Inače su oni ljudi koji najviše trebaju ljubav najhladniji. Mala djeca konkretno dođu i pitaju voliš li me, dok smo mi odrasli preponosni, ego nam ne dozvoljava – objašnjava simpatični doktor.
Kazuje da je prva stvar koju čovjek pita kad se razboli što više ne smije jesti, što znači da znaju da ne jedu zdravo.
– Mi možemo pripomoći hranom, no to je 10, 15 posto zdravlja. Naravno, ako jedemo nešpricanu hranu, bez toksina, tijelo će to bolje iskoristiti, nego pesticide – priča on.
Ljudi će, prema njegovom iskustvu, u današnje vrijeme reći da je ono što ih najviše muči novac, odnosno problemi s novcem.
– No da je to stvarno novac, zašto onda bogati ljudi imaju probleme? Novac kao takav je nešto što smo mi izmislili i ne može biti nešto što će napraviti probleme, ali način kako mi doživimo novac, može biti okidač. Ima hrpa beskućnika i nisu svi obavezno bolesni. Njihov stav kako vide sebe u odnosu da nemaju novac je bitan. Nije bitno što se događa, nego kako mi to doživimo. Pravila su ista. Mi se često više brinemo o susjedu, nego o sebi, i kad prestanemo brinuti o susjedu, a počnemo o sebi, bit ćemo i sretniji i veseliji i zdraviji – savjetuje Dominic.
Kad se otkloni uzrok, simptomi se povuku
U liječenju koriste i lijekove, ali ono što je najvažnije, je da se prvo razumije uzrok bolesti.
– Teško se pacijentu pridržavati nečega, ako ne razumije zašto, a ako je svjestan svojih tegoba, onda nije teško mijenjati životne navike. Evo jedan lagani primjer. Žena dođe doktoru i kaže mu da nije dvije noći oka sklopila. Doktor vidi grešku, dat će joj nešto da može spavati. Ona ne želi piti sintetičke lijekove pa ode alternativcu. On pak koristi informacije iz iskustva, odnosno, ako napravi to i to, reakcija će biti takva i takva. Želi vratiti njeno tijelo u harmoniju, i o tome ovisi kojom će vrstom alternative odrediti terapiju, je li to ljekovito bilje, čaj za spavanje, akupunktura… Ako ode psihologu, razgovarat će sat vremena i dobit će proizvod da ju smiri. Svi na kraju imaju zajedničku točku – nešto daju i to mogu naplatiti. Mi tražimo biološki uzrok, postavimo pitanje čemu služi san? Služi za regeneraciju, a nesanica je tu jer priroda ne želi da gubimo vrijeme, nego nađemo rješenje. Znači, ženi se nešto dogodilo prije dva dana, gdje je doživjela oblik ugrožavanja, koji je važan za nju, ne i za druge. Možda će reći – pa dijete mi je bolesno. Znači, ako hoćemo pomoći njoj, nas ne zanima simptom, nego dijete. Kad je dijete zdravo, mama spava k’o beba. Otkloniš uzrok i simptomi se povuku sami od sebe, a naganjati simptome je zarada. Ovo je, naravno, jednostavan primjer da svi razumiju o čemu je riječ – objašnjava nam Dominic.
Ljudi mu često dođu i kažu – samo da ne boli! Nema veze što se ne mogu ispraviti, samo da ne boli, jer danas nitko nema vremena biti bolestan.
– Koristimo prema certifikatima lijekove samo sa prirodnim supstancama. Najvećim dijelom ovo što radimo još uvijek nije priznato, iako je to već odavno učinjeno u većini razvijenijih zemalja od Hrvatske. No ipak se od početaka puno toga promijenilo i vjerujem da će sve to nekako sjesti na svoje mjesto – optimističan je on.
Ljudi sve duže čekaju pa kaže da im je samim time sve teže i dugotrajnije pomoći. U Japanu, pak, kad čovjeka nešto zaboli, odmah obrati na to pažnju, dok ovdje dođe netko s tegobama od par mjeseci i očekuje da će odmah nestati.
– Znaju mi doći pacijenti koji godinama piju tablete za tlak i onda me pitaju imam li čaj za tlak i hoće li im od jedne šalice biti bolje. Nemam čarobni napitak, zdravlje ne možeš kupiti – tvrdi on.
Ističe kako su brojna mjerenja i vrijednosti ovisna o farmaceutskoj industriji.
– Oni su postavili norme, no uvijek je ključno pitanje zašto se krvna slika mijenja. Evo primjerice kolesterol je masnoća, što u prirodi znači energija. Dakle očito pacijent treba više energije, samo je pitanje za što. Kad sam studirao, vrijednosti dopuštenog kolesterola bila je 8,3, a sad smo ispod šest, pa se zapitajte zašto. Isto je s vodom, parametri su posloženi kako im odgovara, zato postoji državni institut koji mjeri, jer samo njihova mjerenja važe – kazuje on.
Dominicov izum koji daje fantastične rezultate
U 20 godina rada, Dominic je neminovno došao i do nekih novih spoznaja i tako započeo prakticirati svoj vlastiti ‘izum’ – Manipulativnu fasetnu terapiju (MFT), kako kaže, izvornu hrvatsku terapiju.
– Priča je počela s tim da nisam nikad dovršio svoj doktorat. Započeo sam, napravio 70 posto i stao. Supruga Maja ga je jedan dan pronašla i pitala me zašto ga ne dovršim. Nemam realno od toga nikakve koristi, nego samo titulicu pred imenom, no financijski mi se ništa ne mijenja, ali saslušao sam Maju. Kad sam na tome radio, zaključio sam po strukturi koju sam opisivao da bi trebalo kralježnicu biti moguće lakše namjestiti, nego što smo to radili do sada. To je zbog načina kako sami zglobovi stoje i puno je jednostavnije kada idemo u suprotnom smjeru. Razmišljao sam, uzeo model kralježnice, rastavio ga i isprobavao. Iako sam vegetarijanac, nabavio sam kralježnicu od svinje, sjeckao i gledao kako reagira na određene pokrete i tako postepeno došao do toga da bi se moglo i na druge načine lakše, jednostavnije i bezbolnije te na kraju i efektnije, postići rezultat – priča Dominic o svom otkriću.
Tako je iskristalizirao ono bolje, malo lošije odstranio i počeo isprobavati i rezultati su bili jako dobri. Ideja je došla jer može pomoći u 90 posto slučajeva s kralježnicom, a problem je u onih 10 posto gdje ne može, a to su često slučajevi koji nisu mobilni.
– Ovdje je pacijent pasivan, osoba samo leži, a inače kod nas tijekom masaže pokreće zglobove. Nakon 1,5 godinu istraživanja, vježbanja, isprobavanja, lani u listopadu sam odlučio koji zahvati ostaju, kojim se redoslijedom rade i na koji način i postižu se fantastični rezultati. Pomogli smo ljudima kojima prije nismo mogli, no naravno ne može se pomoći onome tko je primjerice slomio kralježnicu, ako mu je moždina presječena, ona ostaje takva. Super je to što, kad primjerice jedan kralježak popusti, imamo fantastičnih rezultata. Još uvijek je to previše mlado da bi mogli znati što je sve moguće, a dobro je što je terapija toliko ugodna, da veliki broj ljudi tijekom nje zaspi, povremeno i hrče – smije se Dominic.
Većina se ljudi boji namještanja pa im je nezamislivo što tijekom manipulacije mogu čak i spavati. No reakcija nakon tretmana zna biti intenzivna, ljudi se osjećaju kao da ih je pregazio valjak. Ta reakcija dolazi jer se svi fasetni zglobovi, koji drže kralješke povezane, manipuliraju i slažu jedan iznad drugoga. Nakon dugo se vremena vraćaju u normalnu funkciju pa sva tkiva naknadno reagiraju.
– MFT sam prijavio putem Hrvatskog udruženja prirodne medicine, predali smo rad i oni su to zaštitili. Kao ‘izumitelj’ toga mogu educirati ljude i izdati licence. Imamo osam izdanih licenci u Hrvatskoj, a sada dolaze i izvana, iz Austrije i Makedonije. Kriteriji za licencu su teoretsko znanje i praktički treba dokazati da sve radiš ispravno. Tehnika za medicinski obrazovane ljude je jako jednostavna. Cilj mi je da što više ljudi dođe i nauči tu tehniku, jer danas ima toliko paciijenata s problemima s kralježnicom, da ne stignemo sve primiti – objašnjava on.
A zašto je tome tako, odnosno, zašto su tegobe s kostima problem današnjice, Dominic tvrdi sljedeće.
– Kralježnica je napravljena od stotinjak zglobova, a da bi pravilno funkcionirali, moraju se svi koristiti. Ako tome nije tako, ono što se ne koristi, priroda razgrađuje. Djeca se puno kreću i rade različite pokrete, a što smo stariji, radimo specifične pokrete vezane uz posao kojim se bavimo, a van toga nemamo omjer kretanja, što šteti našem tijelu, pogotovo koštano mišićnom sustavu. Stalno ponavljanje istih pokreta opterećuje – govori on.
Najvažnije je kako doživljavamo sve oko sebe
Pitali smo ga što bi savjetovao ljudima, kako živjeti, što raditi, kako si pomoći i kako se odmaknuti, a opet uklopiti u ovaj ubrzani, materijalistički svijet oko nas.
– Da bi se netko mogao izliječiti, mora razumjeti biološke zakone, mora znati zbog čega ima određenu bolest. Savjetovao bih ljudima da je bitna percepcija koju imamo prema nečemu, nije bitno što je to, dok god budemo pozitivni prema nečemu, tako će se i sve odnositi prema nama. Ne možemo utjecati na to hoće li padati kiša ili sijati sunce, ali možemo promijeniti način kako ćemo doživjeti tu situaciju, a sve se to može učiti. Najteža je bolest negativni stav prema životu – savjetuje on.
A da bi to naučili, Dominic održava zanimljiva predavanja u Zagrebu, Koprivnici, Varaždinu i Virovitici.
– Tečaj služi tome da ljudi shvate što žele i što im je važno, jer to mnogi ne znaju. Pa onda da vide koji su njihovi potencijali i ono najvažnije, kako ih iskoristiti. Svatko tko želi raditi na sebi dobiva alat, a hoće li ga koristiti ili ne, to je na njemu – kazuje on.
A jedno posebno zanimljivo predavanje Dominic uskoro drži u koprivničkom Domu mladih. Govorit će o ljubavi i muško ženskim odnosima. Predavanje je besplatno i svi su pozvani 12. svibnja u 19 sati.
Kako odgajati djecu
Za kraj smo se dotakli i jedne, složit će se brojni roditelji, kompleksne teme, a to je odgoj djece, o kojem nitko nije ništa učio u školi, ni bilo gdje drugdje. Tema je to o kojoj znamo premalo, a mala bića očekuju i zaslužuju najviše.
– U Japanu tijekom fakulteta svaki student ima svojeg osobnog mentora. Kad sam svojega nešto pitao, uvijek bih dobio odgovor i prije upitnika. No kada sam ga pitao kako se odgajaju djeca, uslijedila je šutnja. Zamislio se i nakon nekoliko minuta mi rekao – Djeca se odgajaju u najstrožoj diktaturi, sa strašno puno ljubavi. Uvijek mu moraš dati ljubav i sigurnost, ali mu postaviti čvrstu granicu – kaže on.
Dodaje da majka djetetu daje osjećaj zaštite, a tata ga uči sigurnosti.
– Kad se djeca potuku, mama će reći makni se, a tata – vrati mu! Mama će reći djetetu da ne ulazi u sukob, a tata – ako te napadne, razbij ga! Tako mu daje do znanja da je on taj koji mu daje zaštitu. No mama će uvijek paziti da ne padne, dok će ga otac pustiti da padne i tako nauči – zaključuje on naš zanimljiv i nadahnjujuć razgovor, a koga pobliže zanimaju ove teme, Dominica može pronaći u Pitomači ili pak doći na jedno od njegovih inspirativnih predavanja.
