iskustva liječenih alkoholičara

Ivan Magaš: Alkohol je lažni prijatelj, misliš da ti čini dobro, a onda te zgazi, Krunoslav Jagarinec: To je doživotna bolest, i jedna čaša je dovoljna da popijem sve što godinama nisam

Već dugi niz godina, skoro 50-ak, u Koprivnici djeluje Klub liječenih alkoholičara. Slobodno i dobrovoljno se udružuju liječeni alkoholičari, članovi njihovih obitelji, alkoholičari koji su se odlučli za liječenje i članovi njihovih obitelji, te svi oni koji se bave ili su zainteresirani za suzbijanje alkoholizma. Predsjednik KLA je Alen Dedi, također liječeni alkoholičar koji od alkohla apstinira već 15 godina. 

08:00h
0
Foto: Matija Gudlin
Ivan Magaš i Krunoslav Jagarinec uspjeli su u teškoj životnoj borbi protiv neprijatelja zvanog alkohol //Foto: Matija Gudlin

– Nije bilo doba dana, a da nisam imao alkohola u krvi. Ni sam ne znam zašto sam počeo uopće piti… Kad sam, primjerice, imao neki problem, nisam ga znao riješiti razgovorom i trezvene glave te sam bježao u alkohol. I tako je krenulo. Postao sam ovisnik, a da nisam ni primijetio – prisjetio se svoje životne priče Krunoslav Jagarinec iz Koprivnice.


Liječeni je alkoholičar. Godinama nije okusio ni kap alkohola, točnije već sedam, nakon što je uspio svoj život vratiti na pravi put i izvući se iz pakla alkohola.

– U toj tamnoj fazi života, dok sam pio, čim bih ujutro ustao ne bih ni doručkovao nego bih odmah krenuo s pićem. Piva je bila moje omiljeno. Nije mi trebalo društvo da se napijem. Otišao bih u dućan, kupio pivu i krenuo. Organizam je tražio, a ja sam mu ispunjavao želju. Nisam bio agresivan prema drugima, ali predstavljao sam potencijalnu opasnost za druge jer sam pijan sjedao za volan i srećom da nitko nije stradao. U tom stanju, sve je bilo izvan moje kontrole. Imao sam čak i suicidalnih misli – ispričao nam je Jagarinec.

I onda je, jednog dana, shvatio da je alkoholičar i da mu je kapljica preuzela kontrolu nad životom te da, ako se ne trgne, neće dobro završiti.

Foto: Matija Gudlin
Krunoslav Jagarinec// Foto: Matija Gudlin

– Krenulo je pomalo. Mislio sam ono, ako popijem koju pivu svaki dan da to nije ništa strašno. No nakon te jedne, krenula bi druga, pa treća… I stvari bi izmaknule kontroli. Na kraju je došlo do toga da organizam više nije mogao izdržati bez alkohola i postao sam alkoholičar. Srećom, shvatio sam da ne idem u dobrom smjeru i rekao sam si da je dosta. Shvatio sam da sam bolestan i da trebam pomoć. Silno sam to želio promijeniti i ta želja za pobjedom nad alkoholom bila je prejaka i na kraju me spasila od takvog života – rekao nam je.

Javio se u bolnicu, na odjel psihijatrije i krenuo s procesom liječenja. Jedno je vrijeme pio tablete koje se koriste u borbi protiv alkoholizma. Nakon toga, postao je i član Kluba liječenih alkoholičara u Koprivnici, koji mu je pomogao da ne posustane već da iz ove teške borbe izađe kao pobjednik.

– Ovisnost je teška bolest. To kako sam živio kad sam bio pijan, to nije bio moj život. Tek sada to mogu vidjeti. Ponosan sam što sam shvatio da imam problema, a ponosna su bila i moja djeca te tadašnja supruga. Prije nego što sam zaista prestao piti imao sam jedan pokušaj bez pomoći liječnika i uspio sam ne piti čak pet godina. No, onda sam posustao i opet se vratio alkoholu. Prvih tjedan do dva mi je bilo teško bez alkohola s obzirom na to da je tijelo bilo naviknuto, no želja da se riješim ovisnosti bila je jača – kazao nam je Jagarinec.

Alkohol ga više ne privlači. Također, nije mu problem naći se u društvu koje pije jer je on sam sa sobom riješio problem te konačno živi život koji je zapravo i želio živjeti. Bavi se glazbom te raznim aktivnostima kroz KLA Koprivnica.

– Ali, ako popijem i samo jednu čašu, krenut ću dalje nastaviti piti te ću nadoknaditi sve godine koje nisam pio. Liječeni alkoholičar nikad zapravo nije izliječen. To je bolest koja traje dok smo živi, samo smo je mi naučili staviti pod kontrolu – zaključuje Krunoslav Jagarinec.

Foto: Matija Gudlin
Ivan Magaš// Foto: Matija Gudlin

Taj isti put, baš kao i Krunoslav Jagarinec, prošao je i Ivan Magaš iz Koprivnice. Liječeni je alkoholičar i ne pije već dugih 30 godina. Bio je poprilično mlad kad je krenuo s procesom, imao je samo 35 godina. S obzirom na to da je tada živio u Njemačkoj, tamo je počeo s liječenjem.

– Princip je drugačiji nego u Hrvatskoj. Bio sam u jednoj ustanovi, nisam koristio nikakve lijekove te se problem rješava razgovorom. Bio sam tamo šest mjeseci, isključen si iz vanjskog svijeta. Na taj način gradi se novi život, bez alkohola. Trebalo mi je dugo da shvatim da imam problem, ignorirao sam ga. No, okolina je sve više ukazivala na moje loše ponašanje i uvidio sam da ne želim živjeti takvim životom, da je vrijeme da se promijenim – prisjetio se Magaš.

Foto: Matija Gudlin
Foto: Matija Gudlin

Na poslu je jako dobro skrivao da pije. Popio bi tek toliko da mu organizam može funkcionirati, no onda bi poslije posla sve to nadoknadio, dao si oduška. Čak je i njegov poslodavac bio šokiran dok mu je rekao da ga jedno vrijeme neće biti na poslu jer ide na liječenje, s obzirom na to da je situaciju znao držati pod kontrolom. Piti je počeo rano, s 15 godina.

– Moj otac je bio alkoholičar pa sam očito tu bolest prenio i na sebe. Bio mi je to normalan stil života. Čovjek niti ne osjeti kad padne u zamku ovisnosti. Već sam bio na granici ozbiljnih zdravstvenih problema zbog alkohola, u zadnji čas sam shvatio da moram prestati. Želja za pobjedom u borbi protiv alkohola bila je veća. Krenuo sam s pivom, no s vremenom je ona za moj organizam postala preslaba. I onda sam uključio i žestoka pića – prisjetio se.

Već pred kraj, prije nego što je krenuo na liječenje, alkohol je toliko uzeo maha da je postao previše razdražljiv i, da stvar bude gora – agresivan prema svojim bližnjima.

– Ta moja alkoholna karijera je, nažalost, ostavila posljedice na moju djecu. I već godinama nastojim vratiti njihovo povjerenje. Pokušavam nadoknaditi sve te godine koje sam propustio dok  sam bio opčinjen alkoholom. Uspio sam, izliječio sam se, ali nepovjerenje i strahovi mojih bližnjih nisu nestali preko noći. Bojali su se da ću opet počet piti. Majka je često ženu znala pitati da li stvarno ne pijem – rekao nam je Magaš.

Prije šest godina vratio se u srce Podravine i priključio se radu KLA Koprivnica. Štoviše, postao je i dostručni djelatnik Kluba.

– Osjećam se dužnim, ali želim i svojim iskustvom pomoći drugome. Alkohol je za mene završena priča. Nakon što sam prestao piti, nisam okusio ni kap alkohola. Nemam potrebe. No, treba reći da je alkoholizam kronična, neizlječiva bolest. Ona je još uvijek tu, u našoj glavi, no spremili smo ju u jednu ladicu i zatvorili. No, opet probati… To znači otvoriti je jer alkohol brzo djeluje na ćelije u mozgu. Alkohol je lažni prijatelj. Dok te osvoji, onda te gazi, a prikazuje se da ti dobro čini – zaključuje Ivan Magaš.

Već dugi niz godina, skoro 50-ak, u Koprivnici djeluje Klub liječenih alkoholičara. Slobodno i dobrovoljno se udružuju liječeni alkoholičari, članovi njihovih obitelji, alkoholičari koji su se odlučli za liječenje i članovi njihovih obitelji, te svi oni koji se bave ili su zainteresirani za suzbijanje alkoholizma.

Predsjednik KLA je Alen Dedi, također liječeni alkoholičar koji od alkohola apstinira već 15 godina.

– Radimo u dvije grupe. Imamo četiri stručna i dva dostručna djelatnika. Stalnih članova je 60-ak, ako izuzmemo članove obitelji koji dolaze. Puno se radi, imamo godišnje 80 sastanaka, a tu su još i radionice, druženja, sportske igre, humanitarne akcije… Odžavamo predavanja po školama da bismo upozorili mlade na alkoholizam. No, organiziramo i predavanja za naše članove sa stručnjacima iz područja alkoholizma – kazao je Alen Dedi.

Pohvalio je suradnju sa županijskim Zavodom za javno zdravstvom, koprivničkom bolnicom te s Gradom Koprivnicom.

Alen Dedi // Foto: KCKŽŽ

– Svakoga tko k nama dođe po pomoć, saslušamo i spremni smo pomoći. Primjerice, od 10-ak liječenih, četiri do pet se izvuku. To teško ide kod onih koji k nama dolaze zato što moraju, primjerice zbog sudskih sporova. No, i da se jedna osoba izliječi, puno smo napravili. Pogotovo ako ima obitelj. Onda je to spas za sve njih, ne samo tu osobu. Imamo u klubu i liječenih alkoholičarki, ali više je muškaraca. Tko god želi prestati i promijeniti život neka nam se javi. Nikoga nećemo osuđivati jer smo i mi ti koji smo se nekad borili s alkoholizmom – rekao je.

Trenutno je najmlađi član je 24-godišnjak koji je počeo piti zbog društva.

– Majka ga dovela, uz njegov pristanak jer je i sam shvatio da ima problema. Sada je tu već godinu dana i očigledno je napredovao. Život mu ide na bolje, našao je posao, veseo je, otvoren. Dok čuješ iskustva osoba koje su taj put prošle i izašle iz tog začaranog kruga, to te potakne da se pitaš što želiš od života, potakne te na promjenu i ne možeš ostati ravnodušan. Jednostavno ne želiš prolaziti kroz svu tu agoniju kroz koju su prošli liječeni alkoholičari – zaključuju naši sugovornici.

čitam...