No, postavlja se pitanje kako je to došlo u moj džep. Ne samo da nisam imao namjeru to prenositi, nego nisam ni kupio! Malo sam odvrtio film i došao do „mjesta zločina.“
Bilo je to po povratku iz Južne Afrike. Ne Južnoafričke Republike kako se stalno provlači po medijima (to je stari naziv za državu u kojoj je vladao apartheid) već Južne Afrike kako uostalom piše i na stranicama našeg Ministarstva vanjskih poslova. Nakon dvomjesečne ekspedicije i lovljenja mambi, kobri i ostalih najotrovnijih zmija Afrike, vratio sam se kući.
Odnio sam kao dobar sin hrpu robe majci na pranje. Koji dan kasnije, gaće, majice, i hlače bilu su oprane. „Imao si neki suvenir u džepu, neko tvoje bilje, izvadila sam ga prije veš mašine“ predavši mi malu vrećicu. Kad sam vidio suvenir, zaledio sam se! U maloj, prozirnoj vrećici bila je…trava! „Pa u kojem džepu upitah“. Bile su u onom postranom džepu terenskih hlača i to onima u kojima sam došao doma. S njima i sa suvenirom u džepu sam proputovao od Južne Afrike, bez da sam znao. Kako sam se lagodno prošetao aerodromima u Cape Townu, Johannesburgu, Dohi (Qatar) i Beču. Sjećam se kako sam davno kao student kupovao neke filmove pa sam na Macelju strahovao da će ga carinici naći. A sada sam preko pola svijeta u džepu nosio travu 😀
No, postavlja se pitanje kako je to došlo u moj džep. Ne samo da nisam imao namjeru to prenositi, nego nisam ni kupio! Malo sam odvrtio film i došao do „mjesta zločina“: Long street u Cape Townu. To je putničko odredište ovog dijela Afrike, gdje su u hostele tiskaju brojni klubovi, kafići, restorani. Tu gdje sam ja odsjeo, bila je lijepa terasa na katu, a navečer, tulum kao i svako večer. Svašta se tu nađe: od backpackera sa svih strana pa do domaćih željnih društva i zabave. Mjesto gdje u pet minuta upoznaš i Amerikanca i Australku i Nijemce i…Bila je tu jedna bijela Afrikanka iz Botswane koju sam morao tješiti jer se zaljubila u – crnoputu pjevačicu na bini. A sivi prijateljski. Tip s dredovima i već staklenim očima ispalo je – sveučilišni profesor. A svi oni više-manje piju i motaju. Trava se ovdje tolerira, pogotovo među turistima. I mislim da je moj prijatelj Talijan s kojim sam putovao zadnjih dana kupio paketić suvenira za oproštaj. Bio je ekspert za motanje, a ja sam priznajem povukao dim tu i tamo. I tako je u galami i gužvi vjerojatno ta mala bezazlena vrećica završila kod mene i stigla sve do Hrvatske 😉
