Početkom šezdesetih bili su izbori odbornika u raznim tijelima tadašnje lokalne samouprave, a i izbori delegata u viša upravljačka tijela. Parole su bile: Svi na izbore, ili, Birajmo najbolje drugove, ili, kraće, Birajmo najbolje.
Danas bi se moglo parafrazirati te parole i reći: Birajmo najbolju gospodu. Koja će i nadalje dobro živjeti. Bit će najbolja. Nekad je svima bila jednako dobro, ili loše.
A izbori su bili varka i onda i danas su. Treba zasukati rukave i delat’. Onda ćemo lako izabrati najbolju gospodu.
No, nekad su izbori ipak bili svečanost, jer, ako ništa drugo, u izbornu nedjelju ljudi su oblačili najbolja odijela. Zanimljivo nitko nije hodao u trenirkama. Tek tu i tamo oficirske žene u papučama i šlafrocima. Danas Koprivnica i sela izgledaju kao da je ovdje saživio Interov kamp. Svi jedva čekaju da pokažu u subotu i nedjelju kako su slobodni građani. Slobodne građane danas prepoznajete po trenirkama.
Slika je snimljena ispred birališnog mjesta u Đelekovcu.