Uz obilježavanje Dana grada Đurđevca u petak, 11. travnja u 19 sati u Galeriji Stari grad održat će se otvorenje izložbe fotografija i projekcija dokumentarnih filmova Krunoslava Heidlera pod nazivom „SpomenArt –-Već viđeno!”.
Autora će predstaviti Božica Jelušić, a izložba za osobe s invaliditetom održat će se u 18 sati ispred Starog grada. Izložba ostaje otvorena do 10. svibnja 2014.
Krunoslav Heidler (Vitez, BiH, 1932.)
Osnovnu školu završio je u rodnom Vitezu, ali vihor Drugog svjetskog rata prisilio ga je da osnovnu školu nastavi u Lublinu, Wainu i Sarajevu. U Sarajevu završava i gimnaziju (1945-1948) i Kinematografsku školu u Zagrebu (1953). Uz rad je studirao hrvatski i njemački jezik na Višoj pedagoškoj akademiji u Zagrebu, te slušao po nekoliko semestara na povijesti umjetnosti,. Po završetku školovanja se zaposlio najprije (1953) u “Zora filmu”, kasnije (1956) je neko vrijeme radio kao tonski snimatelj na Radio Sarajevu, a dugo vremena u Zagrebu kao urednik dia-filmova za škole. Bio je i tajnik Kino-saveza Hrvatske, Društva filmskih radnika Hrvatske, glavni tajnik Saveza filmskih radnika Jugoslavije i direktor Studija za crtani film u Zagreb-filmu.
Kao fotograf se najviše pokazao i dokazao, kao urednik dia-filmova i filmova za osnovne i srednje škole (iz oblasti turizma, povijesti umjetnosti, zemljopisa, fizike, kemije, hrvatskog i engleskog jezika) a za potrebe turističke propagande snimio je preko 12000 dijapozitiva, područja cijele a najviše o Jadranskome moru.
Najveći dio svog umjetničkog i organizacijskog rada posvetio je filmu, a posljednjih petnaest najviše fotografiji. Tako već 1957, osniva svoj prvi kino klub u Osnovnoj školi na Kaptolu, a inicirao osnivanje oko 120 filmskih klubova po osnovnim školama u Hrvatskoj. Suosnivač je i suradnik Ljetne filmske škole u Trakošćanu, osnivač Ljetovališta filmske omladine u Puli i pokretač Dopisne filmske škole sa 12 svezaka-seminara i više stotina dopisnih polaznika. Pokretač je i organizator nekoliko festivala Saveza filmske omladine Jugoslavije, gdje je Hrvatska bila najzastupljenija po broju filmova.
Paralelno je bio i direktor GEFF-a (međunarodnog festivala eksperimentalnoga filma), koji je u to vrijeme svjetsko sjedište eksperimentalnog filma. Ipak pored filmske kamere cijeli život se družio sa fotoaparatom. Slikao je za knjige, monografije, sudjelovao na brojnim izložbama fotografije, organizirao svoje samostalne izložbe, osvajao brojne nagrade i priznanja na žiriranim izložbama fotografije.
Dobitnik je desetak povelja, srebrne medalje “Boris Kidrič”, srebrne medalje za suradnju Njemačkog kino saveza, povelje Sabora grada Zagreba, nagrade za životno djelo Hrvatskog filmskog saveza, povelje i Nagrade za životno djelo grada Đurđevca itd.
U mirovinu odlazi 1991. godine i tada se posvećuje amaterskoj fotografiji.