U Galeriji S u koprivničkoj Starčevićevoj ulici 3a, bez nazočnosti autora, otvorena je izložba slika Sebastijana Dračića, rođenog u Zagrebu 1980. godine, diplomanta u klasi prof. Zlatka Kesera na ALU u Zagrebu. No, umjetnik je ipak pristigao nešto kasnije, prometna nezgoda, i čekanje u koloni, spriječila ga je da dođe na vrijeme.
Neizravno, na mogućnost da Galerija S traje usprkos novčanim nedaćama koje prate kulturu, upozorio je voditelj Galerije prof. Marijan Špoljar, koji je naglasio da je suradnja s Formom biroom, koji daje prostor, i financijska potpora Grada Koprivnice i Koprivničko-križevačke županije, istinska pomoć, bez koje izložbi ne bi bilo, a time ni otkrivanja hrvatskih mladih likovnih talenata, što svoj stvarni slikarski put često počinju u toj galeriji. U tom smislu je Galerija S kulturna točka polazišta mnogih, nazovimo to, likovnih karijera. Istodobno, ovdje Koprivničanci mogu vidjeti i etablirane, da ne velimo epohalne vrijednosti, poput izložbe Kožarića i slično. Zato sponzorima istinska zahvala.
Sebastijan Dračić izložio je 11 slika. Prof. Špoljara Dračićeve slike podsjećaju na Junekov pariški Autoportret pred zidom. No, to nije kopija, oponašanje, plagijat, to je samo dokaz da razdvojeni godinama, desetljećima, uskoro i stoljećem, umjetnici jednako razmišljaju o ”nestalnosti, iščeznuća, nestanka iza koga ostaju još svježi tragovi” (Špoljar).
Objašnjavajući Dračićevo slikarstvo, za koje bi netko upotrijebio i riječ ”ružno”, Špoljar je naglasio da Dračićeve slike naliče na kulisu, kao da je to slika video-nadzora. Najčešće se radi o prostoru zatvorenom sa svih strana, osim one s koje gledamo, i teško je zaključiti što se događa. Špoljar to opisuje ovako: ”Likovi su i vidljivi, ali su i skriveni, inventar je grupiran, ali i razmješten, prostor je omeđen, ali i na sve strane otvoren, zidovi su tvarni (materijalni, fizički, stvarni, op.a.), ali i destruirani, prostor je kompaktan, ali i erodiran, scena je realna, ali s izraženim osjećajem da je sve to jedna dobro izvedena – kulisa”.
Neizvjesnost i napregnutost izvire iz tih slika. Dračića se ne može sistematizirati: nadrealizam se ukrštava s prizorima realizma, a sve je prožeto, kaže Špoljar, znakovima neorelizma. Proriče mu se dobra slikarska budućnost. To što ova izložba nosi redni broj 13 (od toga pet samostalnih), za Dračića će biti magična brojka uzleta.