Maturanti koprivničke Gimnazije Fran Galović i ove su godine briljirali na maturi.
Od 144 maturanata, njih 85 dobilo je peticu. Među njima se posebno ističu Angela Radelić i Josip Mikulić. Angela je bez greške napisala ispit iz talijanskog jezika, a Josip iz kemije.
Josipova strast prema kemiji javila se dolaskom u srednju školu, kada su počeli s eksperimentalnim dijelom nastave i pokusima.
– Onda sam počeo ostajati nakon nastave i osmišljavati svoje projekte. Počeo sam ići na natjecanja, a ove godine sam osvojio drugo mjesto u državi. Volim i druge znanosti, ali mislim dok jednom odabereš nešto što je tvoje teško se fokusirati na više stvari podjednako dobro tako da mi je fokus na kemiji – kaže Josip.
Kada je vidio rezultate mature, bio je svjestan da ju je napisao odlično, ali nije bio siguran za nekoliko zadataka jer se odgovor nije 100 posto poklapao s njihovim predviđanjima.
– Mislio sam da ću pisati žalbu jer je razlika jako mala, ali su mi odmah sve priznali. Iz ostalih predmeta kada sam vidio rješenja bio sam zadovoljan. Iz matematike mi je nedostajao bod za pet, iz fizike sam imao također četiri, a ostale sam napisao s peticom – ističe.
Za maturu se počeo pripremati tri mjeseca ranije, prvo za fiziku koja mu je najzahtjevnija, dok mu ostali predmeti nisu predstavljali veliki problem.
– Za kemiju mi je jako pomoglo to što sam se pripremao za natjecanje. Riješio sam nekoliko rokova čisto da vidim kakav je tip zadataka i da znam isplanirati vrijeme. Ovo ostalo sam tijekom godina dosta polovio. Jako sam zadovoljan – kaže Josip.
S obzirom na to da voli kemiju to je odabrao kao sljedeće poglavlje svog života. Upisao je istraživački smjer kemije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu.
– Ako bih išao u istraživačke vode, volio bih kroz godine rada napraviti nešto što će pomoći čovječanstvu, makar to bilo i u maloj mjeri. Bilo da je to neki lijek, učinkovit materijal ili bilo što što će unaprijediti čovječanstvo kao vrstu i biti od općeg dobra – ističe.
Svake godine voli pratiti Nobel i čitati o otkrićima znanstvenika. O tome gdje bi jednog dana volio raditi nije razmišljao jer kemija ima široku primjenu.
– Kad bih diplomirao morao bih se opredijeliti na dvije grane kemije. To su zasad organska i fizikalna kemija i tome bih se mogao zaposliti na radu s lijekovima, a fizika i kemija mogu raditi na industrijskim pogonima poput s plinovima, tekućinama i drugo, ali ne razmišljam o konkretnom radnom mjestu. Volio bih raditi gdje nije monotono i gdje je moguće planirati svoje projekte da primjenjujem svoju kreativnost i znatiželju. Bilo kakvo takvo mjesto i pristojna plaća bilo bi jako dobro – pojašnjava.
Tijekom srednjoškolskog obrazovanja volio je razvijati svoje projekte. Napravio je vatu koja izgori u sekundi.
– Takvi pokusi su mi bili najzanimljiviji. S magnetičnim tekućima sam radio, a sudjelovao sam i na popularizacijskim projektima. Često sam sudjelovao na Danu za znanost i održavao radionice i predavanje, pohađao edukacije s profesoricama, odnosno bio sam gdje god da se isplati da se motiviraju mlađe generacije da se bave sa STEM područjem – kaže.
Kada je vodio radionice za mlađe uzraste, kaže da je trebao paziti na količinu informacija koje im govori.
– Uvijek treba prilagoditi onome koji sluša. Malcima je čisto fora ako se nešto zapali i gori nekom drugom bojom. Nije im potrebno objašnjavati prijelaze elektrona, energetska stanja ili nešto drugo. Općoj populaciji je uvijek zanimljivo što se ne može vidjeti svaki dan, a opet objasniti na što jednostavniji način – poručuje.
Sada je pred njim fakultetsko obrazovanje. Veseli se novom periodu života u kojem će upoznati nove ljude i istraživati Zagreb. Kada dođe na faks prvo se želi upoznati s višom kemijom i steći naprednije vještine što se tiče laboratorija i baratanja opremom.
– Imam puno projekata za tu organsku kemiju gdje bih htio čim više vježbati sintezu spojeva kako bih od nečeg jednostavnog dobio nešto kompleksno i korisno – kaže.
Iako je doista uspješan mladić koji je tijekom srednjoškolskog obrazovanja ostvarivao zapažene rezultate, a sve to okrunio besprijekorno napisanim ispitom iz kemije, drugima poručuje neka se ne zamaraju izvrsnošću jer je to dvosjekli mač.
– Neka nađu ono nešto što ih zanima, za što misle da je dobro za njih i za opće dobro i s čime mogu jednog dana zaraditi. Neka onime čime se bave posvete čim više pažnje i strasti, da ne odustaju i da budu dobri ljudi – poručuje.
Zahvalan je svim profesorima koji su bili uz njega. Ipak postoji nešto za što smatra da može bolje, a to je da oni koji mogu pomoći mladim znanstvenicima više zapažaju njihove rezultate.
– Imamo prirodoslovnu gimnaziju, ali nemamo jedan osnovni dio laboratorija, a to je digestor, aparat koji ventilira štetne plinove tijekom pokusa, dok Srednja škola Koprivnica ima. Žao mi je što se za to ne mogu povući sredstva. Ravnatelj se stvarno bori i zalaže da nam priušti čim više toga, ali to je financijski zahtjevnije. Ove godine imali smo osam učenika na državnom natjecanju iz kemije. Stvarno se treba puno veći poticaj tome davati i što se tiče stipendija i bilo kakve potpore – zaključuje Josip.
