Ovaj diplomirani pravnik i postdiplomac Učiteljskog fakulteta nedavno je završio svoj debitantski dugometražni igrani film Zbog tebe te je pokrenuo ideju uvođenja pop kulture u škole. Tom prilikom, porazgovarali smo o samome filmu, nacionalnoj kinematografiji i pop kulturi.
Anđelo Jurkas, pisac, redatelj, publicist, filmski i glazbeni kritičar i začetnik Inicijative uvođenja predmeta Pop kulutra u osnovne i srednje škole, zanimljiva je ličnost čiji je rad Koprivnica imala prilike upoznati tijekom ranih 2000.-ih u Kuglani 2.
Ovaj diplomirani pravnik i postdiplomac Učiteljskog fakulteta nedavno je završio svoj debitantski dugometražni igrani film Zbog tebe te je pokrenuo ideju uvođenja pop kulture u škole. Tom prilikom, porazgovarali smo o samome filmu, nacionalnoj kinematografiji i pop kulturi.
Svi tvoji gradovi su Koprivnica, Đurđevac, Rijeka i Zagreb. Što ti je pružio ili što ti još uvijek pruža svaki od njih?
Ne radim razliku. Gradovi su pasiva, veliki ili mali, ljudi su ono što je bitno. U svakom od pobrojenih je ključ napraviti selekciju dragih ljudi pa s njima aktivirati privatne i poslovne projekte. Iz takvog pristupa veća je šansa ulazit i izlazit s osmijehom. Ali generalno se bolje osjećam blizu mora ili po poljima, šumama nego na betonu.
Gotov je film Zbog tebe. Kada je nacionalna kino premijera filma?
Najvjerojatnije najesen nakon festivalskog života filma, uslijed toga jer mnogi inozemni festivali uvjetuju aplikaciju za festival time da film nije prikazan niti u nacionalnoj distribuciji. Dakle najvjerojatnije kraj rujna, start listopada.
Kritika film, koji je atipična ljubavna priča, opisuje kao “film u tradiciji govornih komedija Richarda Linklatera, ranih radova Kevina Smitha i Woodyja Allena koji na zanimljiv način miješa nježne, smiješne, dirljive i groteskne priče, varirajući likove od nježnih osjećaja preko populističkih gegova sve do oštrog crnog humora”. Odakle ideja za film?
Iz glava te promatranja ljubavlju uvjetovanih muško ženskih, žensko ženskih i muško muških odnosa posljednje dvije dekade na Balkanu.
Zašto je film uopće snimljen, odnosno što nudi publici?
Zbog unutarnjeg osjećaja potrebe, ljubavi i strasti prema poslu. I potrebe aktivizma u predmetima svog interesa, glazbi, literaturi i filmu.
Kada radiš film, knjigu, pjesmu, priču što ti je na umu, za koga stvaraš?
Za Nju. I Njega.
Po čemu je ovaj film specifičan?
Po mnogočemu od budžetiranja, pristupa radu, modus operandija, pa i krajnjeg rezultata, plus tim više što je naznakom i početkom trilogije, prve debitantske trilogije na prostorima Balkana otkad je povijesti igranog filma.
Kakvo je tvoje viđenje nacionalne kinematografije?
Uz HAVC angažman zadnjih godina stvari se pomiču zadnjih nekoliko godina u bitno pozitvnijem smjeru. Snimaju se kvalitetni filmovi, svijet nas prepoznaje, otvaraju se vrata. Unutar države u kojoj vrijede zakoni malih brojeva i u smislu odnosa publike tu je još uvijek tužno.
U tom kontekstu, zanima me i tvoje promišljanje o akademijama filmskim, dramskim, glazbenim? Jesu li one, odnosno papir koji dobiješ njihovim završetkom, mjerilo kvalitete?
Nikada nisu mjerilom kvalitete. U slobodnjačkim i kreativnim zanimanjima koja obračunavaju stupanj kreativnosti, mašte, originalnosti i inih kvaliteta Akademije mogu tek biti smjerokazom i skratiti neke tehničke puteve te pomoći stvaranju kružoka i lakšeg prepoznavanja ljudi koji ih pohađaju. Snobovima i elitistima naravno one znače mnogošto drugo.
Dalibor Grubačević koji je radio glazbu za film kaže da imaš nevjerojatnu energiju koja privlači i hrani sve koji se nađu u tvojoj blizini pri čemu nastaju samo lude stvari baš poput tvog prvog dugometražnog filma. Odakle ta energija? Čime se hraniš? Što te pokreće? Koji je tvoj ultimativni cilj?
Eddie je friend. Lijepo ako tako misli. Film nema veze s ludosti već voljom, strasti i izgaranjem, potrebom raditi, a ne kukati i ovisiti o državnoj sisi. Energija? Nemam pojma. Meni je sve to normalno. Volim raditi, zabavlja me. Strast. Film. Glazba. Pisanje. Mediji. Pokreće me druženje s prijateljima i kvalitetnim ljudima i stvaranje zajedno u bend obliku recimo filmova ili bilo kojih drugih vidova kreativnosti. Ostavljenje tragova. Proces druženja. A cilj? Biti sretan i nasmijan i isto to raditi ljudima kojima je stalo do tebe.
Završio si Pravni fakultet, a nakon toga upisao postiplomski na Učiteljskom fakultetu. Zašto?
Pravo jer ne odustajem i htio sam dokazati da ako mogu završiti nešto što me apsolutno ne zanima kao smjer bavljenja u životu, onda mi ni ono što me fakat zanima nije preprekom. Učiteljski zato jer su djeca zadnja linija obrane i baviti se njima i predavati je jedno od ljepših iskustava za vrijeme aktivnog radnog staža. Ima smisla.
Pop kultura u školama. Za što se točno Inicijativa zalaže i s kojim ciljem je pokrenuta?
Inicijativi je cilj uvođenje novog izbornog predmeta u Nacionalni kurikulum ili pojedinačne škole – Pop kultura kao općekulturnog standarda 21. stoljeća.
Zašto je uopće važno da se takav predmet uvrsti u nastavni kurikulum?
Zato jer se radi o predmetu koji bi obuhvatio opća znanja u skladu s promjenom milenija i dinamici vremena u kojem živimo i zato jer je malo ljudi osvijestilo činjenicu da ono što se smatralo kulturom 19.-og i ranijih stoljeća s klincima 21. stoljeća korespondira otprilike kao i trenutna hrvatska vlast sa zdravim razumom.
O čemu će djeca učiti kroz taj predmet i što pop kultura uopće jest?
Djeca će učiti o svemu što se definira pod pop kulturu zapravo opću kulturu 21. stoljeća. Pop kultura je ukupnost ideja, informacija i znanja koje obuhvaćaju raznovrsne društvene i kulturne fenomene. Pop kulturu bi činile glazba, film, književnost, likovna kultura, informatologija, društvene mreže, mediji, mobiteli, svi dominantni oblici prisutnosti i pojava u društvu koji postanu masovno potrošeni.
Kako pristupiti djeci? Kakva će znanja steći ovim predmetom?
Zadatak je pristupiti klincima na kreativan način, pokrenuti ih, prodrmati, aktivirati, jer su predivni i zadnja linija obrane od sranja s kakvima se ovaj prostor i država svako toliko suočava. Zadatak je pop kulture od njih napraviti sudionike i kreativce, a ne samo promatrače i pasivce. Poticati ih kritičkom i analitičkom razmišljanju, argumentiranju vlastitih stavova, razvijanju estetskih kriterija. Shvaćanju činjenice da otvorena komunikacija nije bad, da parlamentarizam znači biti hrabar izraziti svoje mišljenje ako ga znate potkrijepiti argumentima. Da nikoga ne ugrožavaju ako im se ne sviđa kako radi, da iskrenost nije bad, da to nije atak na osobu i na ličnost. Raspravljati o ukusima. Kad im kažu da se o ukusima ne raspravlja to je ordinarna glupost. I bontonska floskula. O ukusima upravo treba raspravljati. Ali argumentima, razlaganjem, objašnjenjem i kategoričkim, logičkim, racionalnim razlaganjima što govorite. Kad se o ukusima ne raspravlja, onda se desi da najveća zvijezda ovih prostora bude jedna tako, Severina. I da turbo folk preplavi državu. I da nema filtra.
Posjetio si nekoliko škola, pa tako i koprivničku gimnaziju. Kako djeca reagiraju, o čemu im pričaš?
Fantastično, superlativno, oduševljeno, aktivno, žele biti dijelom toga. Pričamo o svim segmentima pop kulture počevši od glazbe, filma, literature, medija, sporta kao fenomenologije u mas medijima, mode, informatologije, društvenih mreža, mobitelmanija, gamer sistema, općih sustava znanja, orijaških kvizovskih proporcija.
Kako ti vidiš današnji sustav obrazovanja općenito? Što bi trebalo promijeniti?
Trom je i sporo pokretan, u osnovi i bazama ok. Trebalo bi promijeniti načelno pristup i otvaranje vremenu u kojem živimo i trajemo te ga prilagoditi novim skokvima i kvantumima znanja koja su postavljena internetom i novim tehnologijama.
