Mediji su se prošlog tjedna raspisali o osnovnoj školi u križevačkom naselju Sv. Petar Orehovec, o učenicima koji pišaju u šatoru na -15 stupnjeva.
U listopadu prošle godine na školi su uočene velike pukotine o kojima smo već opširno pisali. Međutim, prošlo je par mjeseci, zima je pokazala svoje zube, temperatura je dosegla i do -15 Celzijusa, a učenici i dalje pišaju u tom istom šatoru. Mediji su namirisali situaciju jer se zajebancija s djecom ne tolerira, a bogme ima i veliku čitanost i začas je sve završilo na naslovnicama najvećih portala u zemlji.
Šator ispred škole u Sv. Petru Orehovcu je stvarno smiješan, nahereno se smijulji svima nama u facu, nisu ga uspjeli niti pošteno učvrstiti. Još mi jedna stvar nije jasna, pa zar u cijeloj županiji nema nikoga tko bi ustupio pošten šator za osnovnu školu u izvanrednom stanju, za dobrobit djece? Avanturisti, planinari, vatrogasci, grad Križevci, siguran sam da ima i kvalitetnijih, bolje izoliranih šatora. Je li ravnatelj napravio dovoljno i zar nije razmišljao da dolazi zima?
Grad Križevci svoj su šator nabavili preko EU projekta, u njemu se odvijaju manifestacije poput Martinja, a siguran sam da ne bi zažmirili na upit za ustupanjem. Ako nam je svima stalo do djece i mladih, u tom trenutku nije bitno slavljenje alkohola ni tradicija prigorskog kraja ni turizam, u pitanju su djeca koja se smrzavaju. Znam za još jedan dobar šator, onaj iz Savske 66, oni imaju čak i plinske boce pa nude komplet rješenje za grijanje. U pet minuta mogu smisliti još desetke ideja kako pokušati sanirati situaciju, a što tek onda mogu povezane institucije s bogatim proračunima?
Komentari gnjevnih roditelja preplavili su društvene mreže, a nitko se ne pita zašto su djeca na tim slikama u kratkim rukavima dok pišaju? Znam da je najlakše okriviti političare za sva sranja ovog svijeta, ali divljanje bez argumenata je nacionalni sport u Hrvatskoj. I tu stranu priču treba uzeti u obzir, nije situacija tako katastrofalna kao što Korenovi politički oponenti pokušavaju predstaviti. Možda bi se i školski učitelji trebali zapitati koja je njihova uloga izvan katedre. Lacković i Kešer najglasniji su u špotanju Korena, ali tako funkcionira politika, tražite propuste i pokušavate ih usmjeriti sebi u korist.
Koren je opravdano podignuo glas i na ravnatelja škole, ali mogao je riješiti situaciju na iznimno atraktivan način i pokupio bi simpatije lokalnog stanovništa. Čim je izašao prvi članak o klincima koji se smrzavaju, mogao je skinuti odijelo i navući zimske čizme, sjesti u automobil i za parsto kuna kupiti dodatne grijalice na svoj trošak, pozvati medije i pojaviti se u Orehovcu za nekoliko sati sa grijalicama u gepeku.
Pokazao bi da politika nisu fotelje nego i terenski rad, konkretnim, brzim i jednostavnim rješenjem pa makar i na populističkoj razini, ali ako je populizam podizanje temperature u šatoru, neka ga je. Ponekad stvarno treba učiti od majstora Bandića, on bi već podignuo i vojsku na noge i HGSS i deseci ljudi bi bili na javnim radovima dok bi on sa zaštitnom kaacigom nadgledao situaciju. Ljude ne zanima birokracija, rokovi, niti ne znaju da se rješenje škole planira za proljeće. Možda je natječaj za županijskog PR-ovca ipak potreban.