Koprivnička podružnica Hrvatskog radničkog saveza (HRS), koji je djelovao kao sindikat Hrvatske seljačke stranke (HSS-a), osnovana je u organizaciji Viktora Galinca 1936. godine. Kod osnivanja je imala 150 članova.
U nizu svojih aktivnosti HRS je organizirao veliku radničku skupštinu u Koprivnici u studenom 1936. godine na kojoj su govorili osim Viktora Galinca predsjednik HRS-a Ivan Peštaj i Mihovil Pavlek Miškina.
Povod za štrajk (koji je organizirao HRS) radnika Novog mlina d.d. u Koprivnici 19. lipnja 1936. godine bilo je odbijanje Stjepana Ettingera da sklopi kolektivni ugovor i povisi zarade. Na prve pregovore 23. lipnja došli su predstavnici HRS-a. Nakon duljih pregovora Ettinger je potpisao kolektivni ugovor kojim su satnice kvalificiranim radnicima povišene.
U općem valu štrajkova 1936. godine jedan je štrajk zahvatio koprivničke postolarske radnike i nakon štrajka od 27. kolovoza do 9. rujna 1936. je sklopljen kolektivni ugovor koji je u ime HRS-a potpisao Franjo Kovač. Ugovor je bio povoljan za radnike jer su zarade po paru cipela bile povišene.
Štrajk u koprivničkoj tvornici ulja počeo je 3. lipnja 1936. godine paralelno sa štrajkom u gradskoj ciglani u organizaciji HRS-a. Zahtjevi su bili usmjereni na traženje kolektivnog ugovora kroz koji bi se poboljšali uvjeti rada. Ubrzo je sklopljen sporazum koji je za bazu uzeo povoljniji kolektivni ugovor iz vremena prije krize, a uljara je nastavila s radom. To je bio uspjeh koprivničkog HRS-a i njegovog čelnog čovjeka Viktora Galinca. Uprava tvornice ulja nije poštovala ugovor u cijelosti pa je HRS organizirao novi štrajk u kolovozu, a Ljudevit Braun je 3. rujna nakon pregovora dao nove ustupke radnicima. HRS je vodio izrazito agresivnu politiku te je 1. listopada 1937. godine izborio novi kolektivni ugovor kojim je potvrđeno 8-satno radno vrijeme i niz pogodnosti u prekovremenom radu. Satnice su utvrđene u rasponu od 3,50 do 6 diinara, a zarade mjesečnih radnika od 800 do 850 dinara i određen deputatu u ulju. Ovaj značajan uspjeh nije dugo trajao jer je na glavnoj skupštini dioničara 29. listopada 1937. donesena odluka o likvidaciji koprivničke tvornice ulja, a 180 radnika je ostalo bez posla.
Prva glavna godišnja skupština podružnice HRS-a u Koprivnici je održana u srpnju 1937. godine. Tada je imala čak 1500 članova, organizirala je 7 uspjelih štrajkova, potpisivanje 23 kolektivna ugovora i niz drugih aktivnosti na poboljšanju položaja radnika u Koprivnici i okolici. U prosincu 1937. HRS je uputio Koprivničancima proglas za gradnju radničkog doma u gradu. HRS je pozitivno djelovao na položaj svojih radnika sve dok nije prestao s aktivnostima nakon izbijanja drugoga svjetskog rata.