U Koprivnici su nekada postojale ulice podijeljene na utvrdu i podgrađe. U utvrdi su bile: Velika, Srednja, Gospodska (današnje Oružanska, Vijećnička i Esterova ) te Njemačka ulica. U podgrađu su bile popisane: Pijac (vanjski trg, danas Trg bana Jelačića, Zrinski trg, Trg mladosti), ulica Sv. Florijana (Florijanski trg), Duga ulica, Klakova, Mala ulica, Krupčina ulica (danas Ulica Frana Galovića), Banovci, Futakova ulica, Popovci, Severovci, Gibanička ulica, Miklinovci, Brežanci, Ciglenička ulica (danas Starogradska), Špoljarova ulica i Dubovec. Bregi su se uvijek nabrajali kao dio grada Koprivnice. Za ovo razdoblje intenzivne izgradnje grada je bilo karakteristično ispunjavanje slobodnog prostora tj. kompletiranje gradskih dijelova kojih je izgradnja započela ranije.
Nakon velikog požara 1736. godine dolazi 1778. godine do jačeg potresa. I jedan i drugi rušilački događaj pokrenuli su ponovnu izgradnju oštećenih i uništenih objekata, koji se sada izgrađuju kao čvrste zidane zgrade. Tako nastaje u prostoru utvrde nova vijećnica, novi župni dvor, veliki stambeni objekti u Esterovoj ulici, kao i preinake na velikim sakralnim objektima (npr. izgrađivanje svoda u franjevačkoj crkvi). Na prostoru izvan utvrde izgrađeni su bili trgovački objekti. Ova izgradnja nosi kasnobarokne stilske oznake. Većina objekata javne namjene vrlo dugo ostaje u utvrdi kao jezgri naselja. Zanimljiv je podatak da škola prva izlazi u nove gradske prostore, u sjeverno podgrađe, izvan stare utvrde. Prije izgradnje škole na izvantvrđavnom prostoru, školske su prostorije bile u nekadašnjim vojnim dijelovima utvrde, u staroj oružani uz Mala zapadna gradska vrata i kasnije u glavnoj straži iznad Velikih sjevernih vrata. Već 1856. godine izgrađena je nova škola (današnja Gradska vijećnica), a nakon toga je izgrađena nova Vijećnica u Nemčićevoj ulici, a u staroj je smješten sud (danas je tamo Muzej grada Koprivnice), uz koji se grade zatvori, dok su zatvori vojne uprave već nakon 1765. godine postali dijelovi bolnice i ubožnice. Podizanjem prvih objekata javne namjene u izvantvrđavnom prostoru dolazi do brze smjene građevina u tom dijelu grada.
Stariji, skromniji barokni stambeni i trgovački objekti se ruše, a zamjenjuje ih historicistička arhitektura kada novo središte grada poprima današnji izgled. Opremu podnih ploha prostora javne namjene najčešće su činile opeke slagane ili okomito (na pločnicima) ili lepezasto (na dijelovima ulice ili trga). Rasvjeta je bila petrolejska, a u kasnijem razdoblju plinska. Nemčićeva (tada Šetališna) ulica je isto kao i Zrinski trg (ovo ime je dobio 1866. g.) bila 1863. godine odijeljena zelenilom drvoreda od prostora starih bedema po zamisli kotarskog predstojnika Grigorija Roksandića.
Postupno je dolazilo do postupka nestanka “drvene” Koprivnice , pa je godine 1854. ukinuta služba noćobdija, koji su grad čuvali od iznenadnih požara. O Koprivnici je 1869. godine o novim inicijativama izgradnje grada zapisao poznati hrvatski muzikolog Franjo Kuhač: “Koprivničani ne pitaju ratno ministarstvo, da li smiju graditi ili gdje smiju graditi, sami su si uzeli pravo“. Nešto ranije, 1860. godine Mijat Sabljar o Koprivnici piše da ima 639 kuća, u Bregima ih je bilo 320. U tvrđavi je osim crkava bilo 27 privatnih kuća i jedna općinska. Spominje da grad ima dvije svilane, šest mlinova i pivovaru. On se osvrće i na problem potoka Koprivnice te o tome piše: “oto zlo jedino sa čišćenjem potoka Koprivnice udaljiti se može – i taj posao jest sada u pretresivanju.” O utvrdi je zapisao: “U sredini grada Koprivnice jest tvrđava iz nasipa od zemlje naređena i vodom okolo obkoljena, imade dva mostove i dvoje starinsko stanje najmre ulazna vrata u tverdjavu i oružanu – ova stanja su sa Basipom skupa naredjena. Nasipi kao i tako gore napomenuta dvoja stanja su u veoma dobrom stanju, uzderžavaju se po obćini sl. i kr. grada Koprivnice koja u svojoj tvrdjavi osobujnu dopadnost nahadja; za inostranog pako uspomenika pruži (od) turskih ratah.“